Bosanski Srbi spremni su za nedjeljni referendum. Čeka se još samo da Vladimir Putin u četvrtak u Moskvi osobno udijeli blagoslov Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, i kartonske glasačke kutije mogu se početi sklapati.
Zanimljivo, izostao je beogradski blagoslov Banjoj Luci: srbijanski premijer Aleksandar Vučić nekidan je zamolio Dodika da razmisli još jednom o svemu. Koliko je bio iskren – ne znamo, ali Srbija želi u Europsku uniju pa nije mudro prkositi Bruxellesu i otvarati put Rusima preko posavskog koridora na zapad, znate dokle dopiru granice RS...
Piše: Damir Tolj / Slobodna Dalmacija
Još je zanimljivije da Dodik na posljednji rukoljub ide u Moskvu. A očekivao bi se Beograd. U isto vrijeme, stigla je u Sarajevo velika vijest iz europske prijestolnice – prihvaća se zahtjev BiH za članstvom u Uniji. U neobično zgusnut raspored ugurao se i skup šefova stožera članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO). U Splitu.
Do granice možete i biciklom... I dok palme njišu grane, zapadni generali upozoravaju na širenje ruskog utjecaja u BiH. Tko zna što nam sve nisu rekli...
Tamo neki Hrvati
No, ako pitate jednog drugog generala, Sefera Halilovića, ratnog šefa stožera Armije BiH, danas u mirovini, "nikome ne prijetimo, ali nikome nećemo dopustiti da odnese i dio BiH bez belaja", dodavši da se "u eventualnom sukobu RS može održati najviše 10 do 15 dana".
Uh, izjava teža od olova. Normalno, rekao je i da ne zaziva rat, gluho bilo, ali Ivica Dačić, šef srbijanske diplomacije, isti čas je uzvratio da Srbija neće dopustiti uništenje RS.
Znajući da u BiH postoje i tamo neki Hrvati, koliko god ih se ne vidjelo, Dodik je usred HRT-ova Dnevnika novinaru s Prisavlja rekao da nema ništa protiv formiranja hrvatskog političkog entiteta. Ali, ne na štetu teritorija Republike Srpske. Doduše, zagrebački reporter nije se sjetio pitati ništa o etnički očišćenoj "hrvatskoj" Posavini. Nužnoj bosanskim Srbima baš zbog onog koridora s početka teksta, koji vodi u Srbiju. Ili još istočnije...
A Hrvati ni sami ne znaju što bi. I njihov mostarski čelnik Dragan Čović nedavno je bio kod Vučića, ali je poslije ipak prikočio i izjasnio se protiv referenduma. Kazavši da treba poštovati odluku Ustavnog suda BiH o neustavnosti i odgodi banjolučkog praznika izravne demokracije. Hm, Hrvate bi uza se i Srbi i Bošnjaci. Ali, ne na svoju štetu.
U toj jedinstvenoj, ali dvojnoj, no ipak trojnoj zemlji. U kojoj Srbi imaju gotovo državu, Bošnjaci dominiraju u Federaciji, a Hrvati se sveli na zapadnu Hercegovinu. Kao da onih par stotina tisuća iz drugih dijelova nikada i nije postojalo.
Prosječan čitatelj u Hrvatskoj misli da se u banjolučkom referendumu radi o odcjepljenju. A nije. Referendumsko pitanje je jednostavno i glasi otprilike: Jeste li za to da se Dan Republike Srpske slavi, kao i do sada, 9. siječnja? To svakako nije odcjepljenje. Već uvod... Narodu će dati da zaokruži. Kao što mu daju i da gine.
'Čuvali smo SFRJ'
Dodik se pita u čemu je problem, pa 9. januara bosanski Srbi slave Dan RS već 24 godine i nitko nije stvarao problem zbog toga. Srpski zastupnici nisu bili pristali na referendum o samostalnosti Bosne i Hercegovine, tvrdeći da su konstitutivni narod, da ih se ne može preglasati i da žele ostati u Jugoslaviji. Otišli su na Pale i 9. siječnja 1992. proglasili ono što danas zovemo Republika Srpska.
Ostatak znate: referendum u BiH, proglašavanje neovisnosti, međunarodno priznate granice u gabaritima socijalističke republike i krvavi rat. Obilato podlijevano genocidnim temeljcem u nekoliko tisuća masovnih, zajedničkih i pojedinačnih grobnica. O protjeranima da i ne govorimo.
Tu nekako prestaju priče o obrani Jugoslavije. Kakve baš ovih dana, kakve li slučajnosti, iznosi i Kapetan Dragan na početku splitskog suđenja: čuvao je SFRJ...
Da ne zaboravimo, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, je taj koji je prije nekoliko godina – neki se pitaju zašto tek tada – zatražio ocjenu ustavnosti Dana RS. Ustavni sud dao mu je lani za pravo i rekao da je taj praznik neustavan i može vrijeđati druga dva naroda. Dodik uzvraća tako što će "narod" Republike Srpske upitati za mišljenje o istoj toj slavi. Naime, tog dana je i pravoslavni blagdan sv. Stefana, prvomučenika i arhiđakona.
I, eto nas u pristavljenom bosanskom loncu. Sarajevo poručuje da se odluke Ustavnog suda moraju poštovati, pod prijetnjom kaznenog progona, nastojeći zaustaviti referendum. Ne kažu ništa o tome zašto se onda ne provode presude istog suda i zašto se ne mijenja mostarski gradski statut, na koji Hrvati odavno upozoravaju i zbog čega se opet neće održati lokalni izbori u hercegovačkom središtu.
Izbori, još i to?! Aha, a neki bi rekli prije svega to, održat će se tjedan dana poslije referenduma, 2. listopada. Nisu rijetki autori koji kažu da se sve i vrti oko mobilizacije biračkog tijela u Sarajevu i Banjoj Luci.
Lako za mobilizaciju birača, samo da organizatori ne prošire jurisdikciju i na vojne obveznike. Evo, i Vučić se misli hoće li se hitno vratiti iz New Yorka kući, zbog Halilovićevih izjava.
Dodajte još prstohvat raznih vojnih i policijskih vježbi u Bih i oko nje, dok se glavno jelo krčka i tanjur željno čekaju oni koji su ostali još gladni kod posljednje podjele i bit će vam jasno da hitno treba gasiti vatru. A nema nikoga. Jedino kiša.
