I podsjećanje na rat može biti okidač za novi u BiH. Dovoljan je samo neki Gavrilo Princip pa da se opet zapali ratni vihor.
Bosna i Hercegovina živi u nespokoju. Nekakav nemir uvukao se među većinu građana. Manjina blokira ulice, pali zgrade, smjenjuje vlade. Sije strah. Nema panike, ali..., anarhija je. Ako se želite malo zabaviti bez problema, možete u svom gradu s desetak istomišljenika zapaliti pet, šest zgrada, smijeniti političare, pretući specijalce i navečer ćete u središnjem Dnevniku biti heroj koji se bori, i za radnička prava, i protiv mrske vlasti. K tomu budete li imali sreće da vas policajac udari palicom, sve nevladine udruge će skočiti u vašu zaštitu. Policija je razoružana. Država je kapitulirala. Opravdani zahtjevi obespravljenih radnika nisu se čuli pored zaglušujuće buke šačice ratobornih huligana. To je Bosna i Hercegovina veljače 2014. godine.
Prema službenim podacima, prvoga tjedna prosvjeda iz BiH je otišlo 25 tisuća građana. Svaki dan me netko upita: Hoće li biti rata. Neće – svima odgovaram. Jer, tek je od zadnjeg prošlo 18 godina, a kako je Ivo Andrić prije stoljeća napisao: “Svakih 50 godina na ovim prostorima pametni ušute, budale progovore, a fukara se obogati”. “Mirna Bosna” će biti još barem dvadesetak godina. Nije zrelo za rat, njega uglavnom ne žele oni koji su ga proživjeli. Zato se i događa svakih pola stoljeća. S dolaskom novih generacija.
Nikako se ne da Bosni i Hercegovini s tim ratovima. Ni kad organiziraju sjećanje na stare, ni kada krenu s novim revolucijama. A ova godina počela je i s jednim i s drugim. Pripremama za obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata i uličnim nasilnim buntom protiv aktualne vlasti. Sve je, kao i obično u BiH, puno kontroverzi. Ne zna se tko je na “pravoj” strani.
Početak godine obilježili su prijepori Srba i Bošnjaka oko priprema svjetske manifestacije koja se će se održati 28. lipnja u Sarajevu. Tog dana je točno prije jednog stoljeća srpski član Mlade Bosne Gavrilo Princip ubio austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu trudnu suprugu Sofiju, što je bio okidač za početak Prvog svjetskog rata. Srbi se pribojavaju kako će velike države obljetnicu pokušati iskoristiti za svaljivanje krivnje na njih i okriviti ih za početak najsmrtonosnijeg sukoba u novijoj povijesti. Pa su i oni počeli pripreme paralelne obljetnice u Andrićgradu, građevinsko-turističkom kompleksu Emira Kusturice u Višegradu. Sumnjaju kako su prije dva tjedna prosvjednici u Sarajevu zapalili državni arhiv (upravo) zbog prekrajanja povijesti. Na srpsku štetu. Stoga, već sada je sigurno kako će tog 28. lipnja iz BiH u svijet biti poslane najmanje dvije istine o istom događaju.
A Princip će i dalje za jedne biti heroj, za druge terorist, a za treće anarhist. Pripreme za obilježavanje rata od prije 100 godina događaju se u nemirnoj bh. svakodnevici, gdje i podsjećanje na rat može biti okidač za novi. Dovoljan je samo neki Gavrilo Princip pa da opet zemlju zapali ratni vihor. A već je puno i anarhista, i terorista, i heroja koji udaraju u ratne bubnjeve. I svi vjeruju kako su u pravu. Osobito obespravljeni radnici koje su neke nevidljive sile preko huligana zloupotrijebile za stvaranje anarhije na većinskim bošnjačkim mjestima. Kaos bi tek bio da su ga uspjeli prenijeti na hrvatska i srpska područja. Razotkrivena je namjera kojom se planiralo pod krinkom socijalnog, građanskog nezadovoljstva – ugušiti neriješena nacionalna pitanja.
Time bi zahtjevi obespravljenih Hrvata bili pokopani za sva vremena. Neuspjele diplomatske i druge revolucije još su više naglasile kako BiH treba temeljni preustroj. Domaća i međunarodna zajednica mora shvatiti da nakon svih eksperimenata preostaje još samo logično rješenje; BiH kao država s tri entiteta – hrvatskim, srpskim i bošnjačkim. Time bi dobili funkcionalnu državu s riješenim nacionalnim i građanskim pitanjem. Kome to može smetati!? Odgađanjem dogovora BiH se svakim danom gura bliže novim i nacionalnim i socijalnim sukobima. A kada oni izmaknu kontroli, onda ih cijeli svijet više neće moći zaustaviti. Pa će umjesto obilježavanja starog povjesničari početi bilježiti početak novog rata.
Jozo Pavković/Večernji
