Protekla godina bez ikakve sumnje obilježena je masovnim odlascima većinom mladih i visokoškolovanih osoba iz Bosne i Hercegovine od kojih se većina sasvim sigurno ne planira nikada vratiti u našu zemlju.
Problem svih problema u 2016. ne samo da nije zaustavljen, nego zbog opće besperspektivnosti, nepotizma, korupcije i organiziranog kriminala trend je dodatno pojačan pa dok u BiH pojedini gradovi postaju sve pustiji i pustiji u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Irskoj i drugim europskim zemljama zadovoljno trljaju ruku jer dobivaju gotovo liječnike, inženjere, strojare,…. Piše Dnevni list.
Političari svojim potezima nisu pokazali da ih ovaj problem pretjerano zanima, njima je ionako samo važno da je “stranačka vojska” koherentna i izlazi na izbore. Ukoliko se pod hitno neke stvari ne počnu mijenjati već početkom 2017., a prije svega da izbacimo mentalitet iz nekih propalih sustava te napokon postanemo društvo jednakih šansi, krajem godine nastat će dodatna pustoš diljem zemlje za koju ćemo se međusobno okrivljivati.
Loši pokazatelji
Službenih podataka vezanih za odlaske posljednjih dvije godine nema, a jasno je i zašto – vlasti to kriju kao zmija nogu te pokušavaju u prvi plan istaknuti osobe koje se iz ovih i onih razloga vraćaju u BiH, koji sigurno ima, ali valjda je svima jasno u vrlo malom broju.
Ono što najprije valja istaknuti kada govorimo o brojkama jeste otužan podatak kako je u 2013. u BiH bilo 2,82 posto nepismenih osoba, što je naravno najviše u regiji. Iste godine, prema popisu stanovništva, u našoj zemlji je onih koji imaju višu i visoku školu bilo 12,7 posto, što je najmanje u regiji, a samim time vjerojatno i u Europi. S obzirom kako zemlju napuštaju upravno mladi i visokoobrazovani ljudi, kao i ljudi koji su najbolji zanatlije, jasno je tko će onda ostati u zemlji. Prema istraživanjima pojedinih nevladinih udruga i udruga građana, u protekle dvije godine iz BiH je otišlo više od 90.000 ljudi. Podatak nije služben, svakako ga treba uzeti sa dozom opreza, ali svakako pokazuje katastrofalan trend.
Prema podacima Savezne agencije za rad Njemačke od svih osoba iz BiH koji su zatražili azil u razdoblju siječanj-studeni 2016. njih 15.400 dobilo je odobrenja i radnu dozvolu. Ovome treba dodati kako oni koji posjeduju hrvatsku putovnicu, a takvih je u BiH sigurno više od pola milijuna, ne trebaju radnu dozvolu jer su s navedenim dokumentom građani EU-a. Samo preko natječaja u rujnu u Njemačku je otišlo 200 medicinskog osoblja, a prema podacima Liječničke komore Federacije u tri godine zemlju je napustilo preko 400 liječnika. Ono što je još i gore, mnogi koji su još tu planiraju pakirati kofere s kartom u jednom smjeru. Sličnih primjera u Austriji, Irskoj, Švedskoj i drugim zemljama je također bezbroj.
Besperspektivnost
Život u inozemstvu svakako nije “american dream”, nego težak i naporan rad, često i na najtežim poslovima, ali ipak dobro plaćen i u sustavu u kojem se vrednuju kvalitete i obrazovanje, a ne “rodbinske i partijske veze”. Službeni podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju kako su plaće u sektorima koji zapošljavaju uvjerljivo najviše naših građana oko 600 maraka, pa ako znamo da u prosječnoj četveročlanoj obitelji samo jedan član obitelji radi, a drugi tek ad hoc poslove “u sivoj zoni”, teško se može “izgurati” mjesec dana a kamoli planirati nešto drugo.
Nadalje, iz BiH idu i ljudi koji, za naše prilike, imaju dobre poslove i dobre plaće što jasno pokazuje kako odlaze jer žele živjeti u normalnom sustavu, u sustavu jasnih vrijednosti a ne u društvu “sve preko veze”, ili pojednostavljeno kazao ljudi traže sigurnost.
Nažalost, ne postoji apsolutno niti jedan indikator koji ukazuje kako će BiH krasiti riječ sigurnost u nekoj bližoj budućnosti.
Prvenstveno, u našoj zemlji još uvijek niti izbliza nije riješeno nacionalno pitanje, to jeste uvažavanje svih konstitutivnih naroda, ali i svih drugih građana, puna ustavna jednakopravnost svih naroda i građana. Nadalje, anakron birokratski sustav i brojne barijere, uz kriminal i korupciju, jednostavno odbijaju bilo koga da u BiH investira ozbiljan novac (uzmimo samo primjer investicija zadnjih godina u Srbiju, Crnu Goru…., a u BiH inozemne investicije dolaze “na kapaljku”).
U državnim institucijama u kojima bi trebali raditi najbolji kadrovi kako bi se stvari u ovoj zemlji napokon počele mijenjati i ići nabolje, dobrim dijelom rade stranački poslušnici kojih nitko nikada i nije pitao za stručnost. Tu su važnije neke druge “kvalitete”.
Nezaposlenost nam je prema Agencije za rad i zapošljavanje BiH 41 posto, a lider SBB-a Fahrudin Radončić, koji je dio vlasti, sam kaže da u zemlji imamo 600.000 siromašnih građana i kako je priča o novih 27.000 radnih mjesta u 2016. laž. Sve navedeno, uz mnogo toga drugoga, ubilo je nadu većini građana i od zemlju koja je uistinu lijepa i bogata resursima i u kojoj 3,5 milijuna ljudi može živjeti “kao bubreg u loju” stvorena je zemlja siromaštva, korupcije i kriminala.
