Ne tako davno u ratu, na suprostavljenim stranama, držali su Janko, Zdenko i Amir jedan drugog na nišanu.
Onda su bili zarobljeni i izgubljeni. Izgubili su najdraže, najbliže i najmilije. Mrzili su. Drugog i drugačijeg.
Danas, 20 godina poslije, oni su prijatelji i ambasadori mira. Svoju energiju utrošenu na mržnju usmjerili su na iskrenost i ljubav, tako njihovu priču započinje mreža Pro-budućnost - mreža za izgradnju mira na svom Instagram profilu.
Prvi od njih je Amir Omerspahić, bivši logoraš. Objasnio je kako je ponosan što ima prijatelje u cijeloj BiH, na koje ne gleda jesu li hrvatske, bošnjačke ili srpske nacionalnosti.
- Da se ne bi dogodilo kao i nama, mladima poručujemo da nemaju predrasude i da ljude ne dijele prema vjeri i naciji. Svaki dan u logoru bila je priča za sebe, mi imamo volju da to prenesemo, i kada vidimo da su nas mladi shvatili, onda me to ispuni radošću - objasnio je još u ranijim intervjuima Omerspahić.
Na nišanu
Ne tako davno, u ratu, na suprostavljenim stranama, pojasnili su, držali su Janko, Zdenko i Amir jedan drugog na nišanu.
Onda su bili zarobljeni i izgubljeni. Izgubili su svoje najdraže, najbliže i najmilije. Mrzili su. Drugog i drugačijeg.
No danas, 20 godina poslije, oni su prijatelji i ambasadori mira. Svoju energiju koju su prije trošili na mržnju, usmjerili su na iskrenost i ljubav.
'Ne želim mrziti zbog sebe, zbog svoga mira. Mislim da mržnja ne dozvoljava nama da budemo sretni - rekao je Janko Samouković, bivši logoraš.
- Mislim da je najbitnije pričati mladima iz našeg ugla jer danas, gdje god pogledate, vidite jezik mržnje, a mi svoju priču pričamo iz drugog aspekta. Mi i pored onoga šta smo preživjeli ne mrzimo cijeli jedan narod i mi se ograničavamo na to da su zlo uradili pojedinci. Cijelo iskustvo od mene nije napravilo monstruma, naprotiv – postao sam bolji čovjek - rekao je Samouković.
I Zdenko Šupuković razmišlja slično.
- Moj motiv jeste da pokušam kroz svoja loša iskustva prenijeti pozitivnu poruku. Dvadeset godina nakon rata postoji potreba za ovakvim pričama, jer živimo u podijeljenom društvu, a mladima pokazujem kako se ne bi trebali bojati drugačijeg, već donositi vlastite odluke U proteklom ratu ne možemo suditi narode jer svaki zločin ima ime i prezime. Mir je kao zdravlje, ne znaš ga cijeniti dok ga ne izgubiš - zaključio je Šupuković na kraju.
