Priča o ekonomskom napretku koju bh. političari sve češće potežu, samo je dolijevanje ulja na vatru građanima koji nikad nisu gore živjeli.

Dok mnoge nezaposlene i umirovljenike u životu održava besplatan obrok iz javne kuhinje ili kora kruha iz nekog kontejnera, vlasti se hvale o rastu industrijske proizvodnje, izvoza ili BDP, piše Blic.rs.

Tako je, pored činjenice da je više od polovice građana duboko zagazilo u siromaštvo, prije nekoliko dana u prvi plan stavljena vijest da je u BiH - iako u iznosu od par postotaka - nastavljen trend rasta industrijske proizvodnje.

U pohvalama ništa manje glasni nisu niti političari iz RS, koji se hvale da je industrijska proizvodnja za šest mjeseci ove godine veća za 4,1 posto nego u istom razdoblju 2016. Pored toga, kako je nedavno izjavio ministar industrije Petar Đokić, već je ostvaren rast BDP od 2,2 posto.

No, ekonomisti objašnjavaju kako je sve ispod deset posto ekonomskog rasta – jedno veliko ništa!

Ekonomist Zoran Pavlović kaže da se političari trude pričama o gospodarskom napretku našminkati realni život, osobito jer oni sami njime nisu opterećeni.

– Iz svojih luksuznih automobila ne vide kako ljudi zaista žive. Jednostavno žele pažnju skrenuti sa siromaštva u kojem je veliki broj ljudi, ulijevajući im lažnu nadu da će biti bolje. Tako kupuju socijalni mir, jer su svjesni da je narod ogorčen. S druge strane, ekonomski napredak od tri posto nije ništa. Također, analize međunarodnih institucija pokazuju da smo iz godine u godinu u pogledu ekonomskog razvoja i standarda građana među najgorima – ističe Pavlović.

Ne treba mnogo mudrosti ili analiziranja da se vidi da se mnogi ljudi u RS jedva mogu prehraniti. S jedne strane je armija od gotovo 125.000 nezaposlenih, s više nego slabom šansom za skoro zaposlenje. S druge strane, zaposleni u čak osam djelatnosti ne mogu zaraditi niti za trošak za hranu iz sindikalne potrošačke korpe, koji iznosi 690 KM.

Ispod ovog iznosa, naime, zarađuje gotovo 95.000 radnika u RS, što znači da se više od trećine ukupne radne snage mora odreći namirnica koje se u civiliziranim društvima ne smatraju luksuzom.

O standardu umirovljenika suvišno je i govoriti, s obzirom na činjenicu da prosjek mirovina iznosi 340 KM, čime se mogu opskrbiti lijekovima, platiti režije i kupiti dovoljno brašna i tjestenine.

Stoga ne čudi to što posebno umirovljenicima uši bode priča o ekonomskom napretku.

– Još će ispasti da tako ubrzano napredujemo, da ćemo se uskoro moći hraniti u restoranima, a ne u javnim kuhinjama ili na kontejnerima. Bolje bi im bilo da šute, nego što se hvale navodnim ekonomskim napretkom, od kojega obični narod nije vidio niti mrvice dobra. Nezadovoljstvo umirovljenika je dostiglo točku usijanja, tako da su za nas bajke o tzv. ekonomskoj renesansi samo dolijevanje ulja na vatru – kaže član banjolučkog Udruženja umirovljenika Nenad Ratković.

Sindikalci takođe ističu da rast ekonomskih pokazatelja ništa ne znači za radničku klasu.

– Poboljšanje ekonomskih parametara uvjetovalo je samo porast najniže zarade, dok iznos prosečne plaće stagnira. S druge strane, prosječna plaća je 2010. pokrivala 48, a sada 44 posto potrošačke korpe, što je pokazatelj da životni standard radnika pada. Kada bi plaće porasle bila bi veća kupovna moć, a porasla bi i industrijska proizvodnja i BDP – ističu u Savezu sindikata RS.

Pratite Livno Online na Facebooku, Twitteru ili Youtube-u

Najnovije BiH