U razgovoru za Spektar doc. dr. Dražen Brabarić, politički analitičar i profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, komentira rezultate općih izbora u susjednoj BiH, kao i zamršenu situaciju koja je već nastala oko formiranja tijela vlasti, a koja bi mogla rezultirati dugotrajnom političkom krizom u našem najbližem susjedstvu.
Piše: Zoran Šagolj | Slobodna Dalmacija
Nakon objave rezultata u BiH, ali i Hrvatskoj još više kao da je zavladalo sveopće iznaneđenje. Nije li, međutim, još tijekom kampanje sve upućivalo na pobjedu Željka Komšića?
- Teško je to s ove naknadne pozicije, kada su rezultati izbora poznati, reći. Hrvati su nekako vjerovali u drugačiji ishod obzirom na prošli izborni ciklus, normalizaciju nakon 2014. i relaksiranje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Tada je Predsjedništvo i konstituirano po načelima koja bi trebala odražavati duh Daytonskog sporazuma, odnosno Ustava, formirana su i federalna i državna vlada, pa je sve upućivalo da stiže vrijeme u kojemu će se stvari suštinski mijenjati.
Osim toga, presuda Ustavnog suda kojom su iz izbornog zakona maknuti određeni članci i koja je išla u korist hrvatskog naroda upućivali su da se čitav sustav mijenja. Na kraju su ipak Bošnjaci po treći put odlučili svojom demografskom snagom i nekakvom političkom nadmoći još jednom instrumentalizirati i zloupotrijebiti izborni sustav i praktično preglasati Hrvate, namećući im člana Predsjedništva.
Kako to da Bošnjaci nisu poslušali reisa Kavazovića i njegovu poruku da nije dobro da jedan narod bira predstavnike drugome? Postavlja se pitanje je li to bilo iskreno ili...
- Ja sam uvjeren da je bio iskren. Reisova poruka nosi određeni simbolički kapital, jer dolazi od najvišeg vjerskog autoriteta muslimana u BiH i uvijek se na neki način tranformira i koristi u određene političke svrhe. To me također držalo u uvjerenju da se vrijeme ipak promijenilo, odnosno da su došli vjetrovi stabilizacije i relaksacije odnosa između Bošnjaka i Hrvata.
Također ću spomenuti da su u vrijeme kampanje iz dominantne bošnjačke stranke, SDA, dolazili slični pomiriljivi tonovi u kojima su njihovi dužnosnici i kandidati upućivali vlastite birače i strukture na sličnu tezu, odnosna da ih se nepotrebno dodatno opterećuju zaoštravanjem odnosa između Hrvata i Bošnjaka. Smisao je bio u tome kako to nikako ne poboljšava situaciju Bošnjaka u BiH. Postojalo je još mnogo tih optimističnih, realističnih tonova unutar bošnjačkog političkog i šireg društvenog korpusa koji su upućivali na sličnu tezu, ali se na kraju nije obistinilo.
U medijima se, međutim, pojavila informacija da se prošloga petka u džamijama otvoreno pozivalo vjernike da glasaju za Komšića i Džaferovića, da se rasporede bošnjački glasovi. To, ako ništa drugo, ruši reisov autoritet.
- To je sada ozbiljna optužba koju ne možemo potvrditi. Ako se to usitinu dogodilo, onda se radi o zlonamjernom i sistematskom izigravanju, zloupotrebi izbornog sustava. To je jako loša poruka prema Hrvatima i govori da se u svakom narednom izbornom ciklusu ista stvar može vrlo jednostavno ponoviti zahvaljujući toj političkoj mašineriji koja stoji iza ovog Komšićevog izbora.
Kako komentirate postizborni muk u bošnjačkoj javnosti i izostanak kritičkih tonova kada je u pitanju Komšićev izbor, bolje rečeno njegovo nametanje Hrvatima?
- Kritični tonovi unutar bošnjačkog i intelektulanog i akademskog i šireg društvenog korupsa naravno postoje, ali su stidljivi. Stvar je u tome da se oni moraju na neki način dodatno zakamuflirati racionalizacijom, relativizacijom čitave priče. Ako se prisjetite izbora 2006. i Komšićeve pobjede, tada nitko od njih nije želio priznati da su Hrvati preglasani i on izabran bošnjačkim glasovima.
Danas to više nitko ne spori i, ako ništa drugo, barem smo u tom pogledu napredovali. Međutim, kada se bošnjački novinari ili intelektulaci kritički osvrnu, dodatna racionalizacije ide otprilike da su Hrvati i Dragan Čović sami krivi jer, eto, za četiri godine vlasti nisu dovoljno vodili računa o interesima Bošnjaka ili da njihova politika nije dobro primljena i evaluirana od strane tih istih Bošnjaka. Ta vrsta racionalizacije je čisto pokriće da bi se ova vrsta izborne manipulacije samo opravdala i zakamuflirala.
Nije li to cinizam i pokazivanje mišića?
- Apsolutno. Ali, Hrvatima u ovom trenutku bi pravo, istinsko pokazivanje bošnjačkih nacionalističkih mišića više odgovaralo od te vrste građanskog cinizma. On se svodi na vrlo jednostavan obrazac: svi mi znamo da je Komšić izabran našim glasovima, ali se pravimo da su ga izabrali građani entiteta zvanog Federacija BiH!
Je li realno ponavljanje scenarija iz 2000. i 2010., s vladama Alijanse i Platforme i podobnim Hrvatima s izbornom podrškom od nekoliko posto? U tom kontekstu, zamolio bih vas da prokomentirate i stav američkog Veleposlanstva u Sarajevu, po kojem je Komšićev izbor zakonit?
- To je sada druga vrsta cinizma. Međunarodna zajednica igra jednu vrlo ružnu igru u čitavoj priči. Ne poznajem niti jedan demokratski politički sustav u kojemu se čak ni na razini nacionalne manjine zlopotrebljava ili potpuno ignorira zagarantirano pravo kao u ovom slučaju. Međunarodna zajednica, nakon svega što se dogodilo, ima potpuno mlaku i ciničnu reakciju, njima je drago da su izbori prošli u dobrom tonu, da je to bio praznik demokracije, služe se zapravo različitim diplomatskim floskulama uz poziv akterima da čim prije sastave izvršnu vlast i priključe na euro-atlantski put.
Za tu vrsta unutarnjeg disbalansa i preglasavanja ne vidim kako uopće može rezultatirati bilo kakvim impulsima za nastavak euro-atlantskog puta. Ako pogledamo u protekle četiri godine i što god mislili o Čoviću i HDZ-u, ali su oni bili ti koji su vukli čitav taj proces. I sada ih se kao kažnjava u ime bošnjačkih interesa ili nezadovostva građana tom istom politikom.
Što se tiče potencijalnog stvaranja koalicija ili vlada, a koje ne bi uključivale dominantnu, većinski izraženu političku volju Hrvata u BiH, mislim da bi to bilo tragično za cijelu državu. Politički sustav skrojen je izvorno na način da su pobjednici izbora koji nose većinske mandate unutar bošnjačkog, srpskog i hrvatskog biračkog tijela jednostavno upućeni jedni na druge, da stvaraju nekakve koalicije.
Koliko će one biti programatski i na druge načine tanke, to je druga stvar, ali zbog stabilnosti čitavog društva i opstojnosti čitave države, držim da je to jedina moguća opcija. Bilo kakvo prekrajanje političkog sustava koje bi isključivalo volju čitavog naroda, u ovom slučaju hrvatskog, bila bi kap koja bi prelila čašu i ukazala da im u ovoj državi više nije mjesto.
Nije li sam Bakir Izetbegović već s visine poručio Hrvatima i HDZ-u da im pripada 14 posto vlasti na razini Federacije, isto koliko su i osvojili glasova na izborima, ali ne i koliko je ustavom i zakonima propisano?
- Izetbegović i SDA kao dominatna bošnjačka politička snaga nisu svjesni svoje funkcije, odnosno snage. BiH je u ovome trenutku najvažnije kako će se postaviti njezina najača politička stranka u podnosu na Republiku Srpsku i Milorada Dodika, a pogotovo u odnosu na Hrvate i HDZ. Ključni generator stabilnosti i promjena je u Sarajevu.
U ovome trenutku i s ovom malobrojnošću Hrvatima je, koliko god to bilo čudno, dobar signal, ruka prijateljstva ili barem pozivanje na dijalog nužna sa strane bošnjačke političke elite. Toga još nema na vidiku. Dobro ste primjetili ovo ultimativno, prilično grubo pozivanje HDZ-a da bude dio vlasti, ali isključivo u postocima osvojenih glasova.
To dovoljno govori o odnosu SDA prema Hrvatima i njihovim političkim predstavnicima. Ja se čak bojim da će se ići dalje, jer već smo imali prijedlog zakona o izbornim jedinicama na razini Federacije, što bi još dodatno usložilo situaciju i Hrvate doveo u još nezavidniji politički položaj.
Sve veći broj istaknutih Hrvata poručuje Čoviću da ne prihvaća vlast pod svaku cijenu, odnosno da ne ulazi u nju bez jasnih garancija za izborni zakon. Kojim će on pravcem krenuti?
- Ukoliko bi HDZ na čelu s Čovićem ušao u vlast bez paralelnog procesa i ozbiljnih garanacija, i to od strane međunarodnih subjekata da se ide u promjene izbornog zakonodavstva, to bi bilo pogubno kako za HDZ i njihove političke aktere, tako i za sve Hrvate u BiH. Na taj način bi HDZ bio izigran, participirao u vlast, isčekivao iduće izborni ciklus po pravilima koja ne bi išla ka kompomisnoj liniji i na ruku Hrvata u BiH. Posljedice bi bile nesagledive za sve.
Je li BiH već sada ušla u ozbiljnu političku krizu? To vas pitam jer su hrvatski ministri već ovaj tjedan izostali sa sjednice državne Vlade, a bez njih nema ni odlučivanja...
- Ako ćemo iskreno govoriti, BiH je u stanju perpetuirane, konstatne krize, neke vrste izvanrednog političkog stanja. Mi smo u takvim okolnostima već naučili funkcionirati. Sada ćemo ući u izuzetno duboku krizu, koja će biti ne samo kriza stranačkog ili političkog sustava, nego i ustavnog. Neće se moći formirati domovi naroda, a kako se radi o dvodomnim parlamentima doći će do krize i neformiranja izvršnih vlasti na svim razinama, predsjednika i dopredsjednika Federacije...
Jedna čitava polovica političkog sustava neće se moći konstituirati prema postojećim pravilima. To je automatski ustavna kriza. Nema nikakvih naznaka da će se u dogledno vrijeme iznaći nekakva rješenja. U ovome trenutku ne vidimo ni premosnice kako bi se to ad hoc uspostavila vlast. Nas čeka tegobno, izuzetno dugo razdoblje stvaranja nekakvih postizbornih koalicija, uspostave vlasti, s tim da nisam siguran koliko će se u tim procesima voditi računa o interesima hrvatskog naroda.
Može li doći do kaosa, posezanja za silom i oružjem, nekih sukoba?
- Mislim da ne može. Generacija koja je sudjelovala u prošlom ratu sada su sredovječni ljudi ili čak stariji. Oni još pamte te sukobe i takva generacija, povijest nas uči, nikada ponovno ne poseže za oružjem. A mlade generacije još nisu stasale. Nisam siguran ni da u BiH postoji netko ozbiljan tko bi računao na tu opciju. Ipak, da bi se izbjeglo ovo što vi nazivate kaosom, bit će potrebno da se još više uključe međunarodni faktori. Tu prije svega mislim na američku administraciju, na njihovo veleposlanstvo, gdje slijede određene personalne promjene, ali i politike. I EU će se morati pod hitno uključiti u smislu pružanja podrške i predlaganja rješenja za otklanjanje ovih institucionalnih problema.
Kako ću u Predsjedništvu funkcionirati Komšić i Dodik, kad obojica imaju prilično izražen uličarski, ratobnorni stil u nastupu i djelovanju? Hoćemo li tu gledati komediju, tragediju...?
- Izgleda da ćemo gledati od svega pomalo. Radi se od dva impulzivna politička lika, koja se često vode emocionalnim pristupom, a mnogo manje racionalnim, barem na razini njihov javnog političkg diskursa. Mislim da uopće neće surađivati, izuzev nekih operativnih stvari. Vjerojatno je da ćemo često slušati međusobna prepucavanja, odašiljanje različitih političkih poruka, podmetanja, jednu potpuno neusklađenost u pogledu unutarnje i vanjske politike.
Bojim se i tragedije i cirkusa, pogotovo u dijelu nastupa prema van, bilo drugim državama, bilo asocijacijama. Od svega toga BiH neće imati ničega dobroga, već samo nove probleme i zaoštravanja. To se posebno tiče na odnose između Republike Srpske i Federacije u smislu Bošnjaka i Srba. Prethodni saziv, Predsjedništvo u kojemu je sjedio Mladen Ivanić, te je odnose prilično relaksiralo, ali nakon što su Bošnjaci preglasali Hrvate, slijedi nam novi obračun Sarajeva i Banja Luke.
U Hrvatskoj postoje razmišljanja da se Komšića proglasi nepoželjnim, personom non grata. Je li to potrebno i imaju li takvo očekivanje Hrvati u BiH?
- Nisam siguran oko konkretnog poziva, ali vjerujte da Hrvati u BiH od Zagreba očekuju mnogo više. Očekuju mnogo energičniju i konkretniju pomoć, potporu u ovakvim i sličnim situacijama. Siguran sam da se o ovom trenutku takvu vrstu praktičnih poteza neće povući, ali RH sa svojim međunarodnim statusom članice NATO-a i EU, te relativno prosperitetna država u ovoj konstelaciji zapadnog Balkana jednostavno bi morala odigrati na sve karte koje u smislu vanjskopolitičkog utjecaja posjeduje.
Zagreb treba perpsektivno zaštititi Hrvate u BiH, ali ne isključivo na deklarativnoj razini ili otrovnih strelica upućenih prema Željku Komšiću. Treba nam konretna pomoć u smislu instuitucionalnog zalaganja, primjerice u Europskom parlamentu, ili jačanja institucija koja Hrvati m BiH imaju, odnosno, nužne su za održavanja i optanak identiteta Hrvata u BiH.
