Prema istraživanju Eurostata, uspoređivanjem 28 država članica EU, tri članice EFTA-e (Island, Norveška i Švicarska), pet zemalja kandidata za članstvo u EU (Crna Gora, Makedonija, Albanija, Srbija i Turska) i jednog potencijalnog kandidata (BiH), Bosna i Hercegovina je na pretposljednjem mjestu najsiromašnijih zemalja Europe, a jedina iza je Albanija, piše Večernji list BiH.
Službeni podaci
Službene statistike pokazuju da su većina radnika i skoro svi umirovljenici u zoni siromaštva, a kada se ovome dodaju nezaposleni i korisnici socijalne pomoći dobije se potpuna socijalna slika o BiH. Podaci Eurostata smatraju se najrelevantnijim za ocjenu životnog standarda jer se uzima u obzir BDP po glavi stanovnika s tekućim cijenama. Svaki drugi stanovnik BiH isključen je iz društva na jednoj ili više osnova, pokazuju sva relevantna istraživanja o siromaštvu. Ako se situacija sagleda na osnovi mjerila, koja se koriste za procjene rizika u EU, stopa siromaštva u BiH dostiže razinu od 58% socijalno isključenih, dok je broj osoba pogođenih siromaštvom i socijalnom isključenosti na razini EU-a u 2016. bio 23,5% stanovnika. Ovi podaci navedeni su u istraživanju “Žene i siromaštvo u dokumentima EU i BiH” koje je nedavno predstavljeno. Po tom istraživanju, riziku od dohodovna siromaštva u BiH izloženo je čak 32,4% stanovništva ili oko 1,5 mil. ljudi, dok je nešto više od 890.000 ili gotovo petina stanovništva teško materijalno uskraćena. Kao teško materijalno uskraćena smatraju se ona kućanstva koja sebi ne mogu priuštiti bar 4 od ukupno 9 stvari i usluga koje su nužne za pristojan život (otputovati na tjedan godišnjeg odmora, kupiti automobil, kupe telefon, televizor u boji te perilicu za rublje, imati jedan mesni obrok svaki drugi dan, osigurati odgovarajuće grijanje stana, podnijeti iznenadne financijske troškove ili, čak, platiti obveze kao što su stanarina, rate kredita i režije.
U praksi još i gore
Oni koji u BiH izravno rade sa siromašnima ističu da je na terenu situacija još lošija.
Sa siromaštvom, bolešću i sličnim problemima susreću se izravno u radu i tvrde da je to na terenu sve mnogo teže nego što izgleda kroz brojke. Samo potrebe za hranom su daleko veće, a da ne govorimo o potrebi ljudi za njegom i pomoći.
