U javnosti BiH ovih dana vladaju špekulacije o tome koji popis stanovništva bi se trebao koristiti za implementaciju neizravnih izbora za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, kao i je li princip „minimalne zastupljenosti“ u kantonima suprotan presudi Ljubić. No ono što svi ignoriraju i polemikom o popisu i minimalnoj zastupljenosti pokušavaju relativizirati je činjenica da SIP nema ustavne i zakonske ovlasti za implementaciju odluke Ljubić.
Samo Parlamentarna skupština BiH ima ovlasti i obavezu da implementira presudu Ljubić. Tako je to izrijekom zatražio Ustavni sud BiH u odluci Ljubić, donesenoj 1.12.2016. godine.
„Nalaže se Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 61. stav 4. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke uskladi odredbu Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: „Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu“ i odredbe Poglavlja 20 - Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) sa odredbama člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.“
Pošto Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, uslijed opstrukcija bošnjačkih stranaka, nije implementirala odluku Ustavnog suda BiH Ljubić u zadanom roku od šest mjeseci, Ustavni sud je 6. srpnja 2017. godine donio odluku prema kojoj se gore spomenute odredbe izbornog zakona stavljaju izvan snage, to jest, brišu.
Ustavni sud BiH je izbrisao spomenute protuustavne odredbe, i trenutno u Izbornom zakonu BiH ne postoji pravna osnova za implementaciju neizravnih izbora za Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Jedino Parlamentarna skupština BiH ima ustavnu i zakonsku ovlast, ali i obvezu, da implementira presudu Ljubić i reformira Izborni zakon sukladno s principom legitimnog predstavljanja i natkrovljujućim principom Ustava BiH i Daytonskog sporazuma o konstitutivnosti i međusobnoj jednakopravnosti tri konstitutivna naroda.
Izborni zakon BiH je državni zakon, i samo zakonodavac na razini države (PS BiH) ima ovlasti izmijeniti i dopuniti državne zakone, a to je izrijekom naredio i Ustavni sud BiH. Implementaciju presude Ljubić i nužnu reformu izbornog zakona ne može izvesti niti jedna druga institucija osim PS BiH, uključujući i SIP i entitetske parlamente.
Činom entitetskog udara na državu bošnjačke stranke u Parlamentu FBiH su već pokušale nametnuti pogrešnu interpretaciju presude Ljubić i obmanuti javnost. Isto se trenutno događa s pokušajem da se obmani javnost i predoči da SIP može jednokratno implementirati izbore za Dom naroda Parlamenta FBiH. Takav čin je neustavan.
SIP nije zakonodavac, i ne može izmijeniti izborni zakon BiH i popuniti rupu nastalu odlukom Ustavnog suda o brisanju određenih odredaba izbornog zakona BiH. Dok se ta rupa ne popuni i dok se ne implementira presuda Ustavnog suda, neizravni izbori za Dom naroda Parlamenta FBiH se ne mogu sprovesti, jer za njih ne postoji zakonski okvir. Ako SIP pokuša implementirati izbore podzakonskim aktom, radilo bi se o protuustavnom aktu i državnom udaru na BiH, njen Ustav i ustavno-pravni poredak.
Za implementaciju izbora i popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH, ali i hrvatskog i bošnjačkog kluba Doma naroda PS BIH, nužno je da prvo PS BiH implementira presudu Ljubić i osigura legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i Ostalih, na svim administrativno-političkim razinama u BiH, u skladu s Ustavom BiH, odlukom Ustavnog suda i natkrovljujućim načelom Ustava BiH i cijelog Daytonskog sporazuma, a to je načelo međusobne jednakopravnosti i konstitutivnosti tri konstitutivna naroda.
Bilo što drugo, uključujući i neustavni pokušaj SIP-a da implementira izbore, bio bi udar na ustavno-pravni poredak i kršenje Ustava BiH, a time i Daytonskog sporazuma.
Biranje hrvatskih, srpskih i predstavnika Ostalih u Dom naroda FBiH od strane bošnjačkih birača i stranaka je diskriminatorno i neustavno. Ustavni sud BiH je bio jasan da jedan narod ne smije birati predstavnike drugog naroda (ili Ostalih).
Zapaljive medijske izjave i kvazianalize o tome koji popis se treba koristiti služe prebacivanju pozornosti s jedinog trenutno relevantnog pitanja – implementacija presude Ljubić u PS BiH.
Bošnjačke stranke odbijaju implementaciju presude Ustavnog suda, jer to znači da ne bi mogle ostvariti svoj cilj i biranjem jedne trećine hrvatskih predstavnika u Domu naroda Parlamenta FBiH, u potpunosti izbaciti legitimne predstavnike hrvatskog naroda iz vlasti u FBiH i krenuti u novu fazu dekonstituiranja Hrvata u BiH.
Krajnji cilj takve politike je ukidanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Nadalje, dosljednom implementacijom presude Ustavnog suda, bošnjačke stranke ne samo da više ne bi mogle birati hrvatske predstavnike u Domu naroda FBiH i BiH, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nego ne bi više bile u mogućnosti birati i srpske predstavnike i predstavnike Ostalih u Domu naroda FBiH. Time bi izgubile dio političke moći koje su neustavno uzurpirale s ciljem pretvaranja FBiH u bošnjački entitet.
Ovaj cilj je spriječen odlukom Ustavnog suda, i upravo je ova činjenica razlog za ratoborne medijske natpise, pokušaje entitetskog udara, laganje, prebacivanje pažnje na za sada nerelevantne polemike i odbijanje implementacije presude Ustavnog suda BiH od strane bošnjačkih stranaka.
Implementacija presude Ljubić ne bi samo osigurala legitimno predstavljanje hrvatskog naroda u Domu naroda FBiH, Domu naroda BiH i Predsjedništvu BiH, nego bi i osigurala legitimno predstavljanje Srba i Ostalih u Domu naroda FBiH, a time i kraj bošnjačkog sna o nacionalnoj državi unutar granica entiteta FBiH.
BiH, je konsocijacijska demokracija zasnovana na principu pariteta i legitimnog predstavljanja i jednakopravnosti konstitutivnih naroda, a to se mora i operacionalizirati kroz implementaciju presude Ljubić. Polemike oko popisa i minimalne zastupljenosti su samo bacanje pijeska u oči i skretanje pozornosti s glavnog problema, a to je odbijanje bošnjačkih stranaka da onemoguće implementaciju presude Ljubić i legitimno predstavljanje Hrvata, Srba i Ostalih u FBiH.
