Međunarodni monetarni fond usvojio je novi kodeks fiskalne transparentnosti, kojeg bi se trebala držati i Bosna i Hercegovine, budući da je financijski opstanak naše zemlje u potpunosti ovisan o ovom kreditoru.
Svi proračuni, od državnog preko entitetskih do županijskih, gradskih i općinskih trebali bi biti “otvoreni za javnost”, pa bi sve razine vlasti koje troše naš, javni novac trebale izravno uključivati građane u donošenje proračuna, provoditi ankete o proračunima, održavati javne tribine i pozivati građane da se uključe u donošenje odluka… pa bi tako vlasti trebale imati i precizniju sliku svojih financija kada donose ekonomske odluke, a građani znati kuda ide, na što se troši njihov novac.
Znanstvena fantastika
Uključivanje građana i javnosti u BiH u proces donošenja i, što je još važnije, trošenje proračuna zasigurno nije nešto na što bi pristale vladajuće političke elite. Formalno uključivanje građana u odlučivanje o proračunu jedna je od ključnih novosti, no BiH u ovom trenutku, prema procjenama, ne zadovoljava ni “temeljnu praksu” uključivanja javnosti u taj proces. Naime, uključenost građana “mjeri” se kroz tri moguće prakse – “temeljnu”, “dobru” i “naprednu” praksu. Tako je prema “otvorenosti” potrošnje javnog novca prema javnosti iz 2012. godine, BiH osvojila 50 od mogućih stotinu bodova, što je tek neznatan napredak u odnosu na, recimo, 2008. godinu kad su naše vlasti osvojile 44 boda.
Novi kodeks pak obuhvaća četiri ključna stupa fiskalne transparentnosti, i to fiskalno izvještavanje, fiskalna predviđanja i proračune, potom analizu i upravljanje fiskalnim zadacima te upravljanje prihodima od prirodnih resursa. Ujedno, uvodi se i novi način “ocjenjivanja” fiskalne transparentnosti, kojim se želi osigurati da vlade, zastupnici, građani i tržišta dobiju potpunu sliku stanja javnih financija.
Pritom se u kodeksu po prvi put pojavljuje riječ “građani”, odnosno jedno od načela kodeksa je da “Vlada omogućuje građanima razumljiv sažetak implikacija proračunskih politika i mogućnost da sudjeluju u odlučivanju o proračunu”.
Možemo samo sanjati
Trenutačno u BiH ne postoji ni “temeljna praksa” uključivanja javnosti, formalno se s vremena na vrijeme objavljuju mjesečna izvješća, ali ne unutar mjesec dana, već s popriličnim zakašnjenjem, a upravo se objavljivanje mjesečnih izvješća unutar mjesec dana smatra “naprednom praksom”.
Neka od načela čak su u sferi znanstvene fantastike, primjerice dio vezan uz porezne izdatke, za koje “temeljna praksa” zahtijeva da se “procjena gubitka prihoda zbog poreznih izdataka objavljuje najmanje jednom godišnje”. U BiH, ali i u susjednoj Hrvatskoj se – ne objavljuje nikad!
Uz to, “možemo samo sanjati” i tome da vlade redovito objavljuju “projekcije održivosti glavnih fiskalnih agregata i svih zdravstvenih fondova i fondova socijalne skrbi za barem deset idućih godina”, kao što predviđa novi MMF-ov kodeks, budući da mi takve projekcije nemamo gotovo pa ni za sljedeću godinu.
Fiskalna (ne)odgovornost
Dugo se u BiH razgovara i o potrebi donošenja zakona o fiskalnoj odgovornosti, od kojeg svi bježe “k’o đav’o od križa”. Tim zakonom, po uzoru na zemlje Europske unije, morala bi se definirati jasna fiskalna pravila (poput onih iz Maastrihta, koji slove u EU-u, odnosno eurozoni i traže da deficit proračuna ne smije prijeći 3 posto, a da ukupna zaduženost ne smije prelaziti 60 posto), a koja bi podrazumijevala i fiskalnu konsolidaciju. Zakonom bi se definirala i pravila upravljanja proračunom i to ona vezana uz procjenu fiskalnog učinka zakona i drugih propisa, ali i predvidjeti sankcioniranje stvaranja obveza iznad iznosa utvrđenog proračunom. Zakonom bi se trebale uvesti i kontrole u proces izvršavanja proračuna, osobne izjave o fiskalnoj odgovornosti koju daju čelnici svih razina, od središnje države preko entiteta do jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave do pojedinog proračunskog i izvanproračunskog korisnika.
Dnevni list
