9. studenoga 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru, remek djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrjednijih kulturnopovijesnih spomenika u svijetu. Most je obnovljen 2004. godine, ali to, nažalost, nije popravilo sliku grada koji je i danas duboko nacionalno i politički podijeljen.
Ivo Andrić bio je opsjednut mostovima kao načinom povezivanja obala, ali prije svega ljudi, civilizacija, istoka i zapada, i koji bi trebali povezivati i one koji stoljećima prelaze te mostove. Nažalost, obnovljeni Stari most još nije imao prigodu obaviti svoju svevremensku ulogu – mosta koji spaja ljude i kulture.
Most je obnovljen i javnosti predstavljen 2004. godine. Dvije godine kasnije uvršten je na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine kao simbol pomirenja u Mostaru i Bosni i Hercegovini.
Iako Stari most svakim danom postaje sve atraktivnija svjetska turistička destinacija, Mostar i dalje više znaju kao grad “slučaj” a manje kao grad turizma.
Oni koji su godinama željeli podijeliti Mostar sada ga žele cjelovitog, a oni što su se zaklinjali u njegovu cjelovitost sada ga žele podijeliti. Vjerovalo se kako će rekonstrukcija Starog mosta predstavljati početak pune reintegracije i obnove normalnog života u ujedinjenom gradu Mostaru, ali to se nije dogodilo.
Tek kada se riješe sve političke dvojbe i nesporazumi u Mostaru preko Starog mosta neće prelaziti samo Japanci, Nijemci, Kinezi, diveći se njegovoj ljepoti, već i Mostarci, kojima će ti prelasci biti dio uobičajene svakodnevice.
Fena
