Bez obzira koliko se to nakon višemjesečnih iskustava s jalovim pregovorima o izbornoj reformi činilo besmislenim, nastavak političkih razgovora unutar BiH o rješavanju ovog ključnog problema nema alternativu, piše Večernji list BiH.
Problemi za EU put
Kao što je već najavljeno, pomoć stranih posrednika neće izostati, ali jedino što je realno i održivo je dogovor domaćih političkih aktera. U četvrtak u Parlamentu BiH nastavljaju se razgovori iz Neuma. Uz mnogo problema i ne baš brzo, oni su u prošlosti ipak dolazili do rješenja za neke domaće probleme. Uvijek je bio nužan poticaj sa strane i odstupanje od zacrtanih pozicija, ali uz takav pristup rezultat je znao doći. Najsvježiji, ali ne i jedini primjer je dogovor o izbornom modelu za Mostar, na koji se godinama čekalo. Teško je i pobrojati sve susrete, razgovore i pregovore, ali kada su mnogi u ovdašnjoj javnosti posumnjali da je rješenje moguće, ono se ipak dogodilo. Vodeća hrvatska i bošnjačka stranka, HDZ i SDA, dogovorile su i potpisale sporazum. Svoj potpis na ovaj dokument 17. lipnja 2020. stavili su Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, i Dragan Čović, lider HDZ-a BiH. Omogućeno je time održavanje lokalnih izbora u Mostaru, prvi put nakon 12 godina. Nažalost, nije do danas proveden drugi dio tog sporazuma, a to je bila izborna reforma u cijeloj zemlji, uključujući legitimno nacionalno predstavljanje. Svojedobno je veliki problem na europskom putu BiH bio i mehanizam koordinacije, odnosno način donošenja odluka između različitih razina vlasti u zemlji. Dugo su trajali pregovori o tome i to u različitim formatima, ponovno uz neizbježnu potporu i posredništvo Europske unije.
Kakvi su motivi
U kolovozu 2016. čelnici Vijeća ministara i entitetskih vlada potvrdili su da je usuglašen mehanizam koordinacije koji je bio jedan od ključnih uvjeta da bi bh. aplikacija za članstvo u EU bila kredibilna. Baš kao i sad o izbornoj reformi, i o ovom pitanju su stavovi nacionalnih i entitetskih predstavnika bili prilično udaljeni, ali su uspjeli doći do rješenja prihvatljivog za sve.Sličan scenarij imali smo i tri godine kasnije, kada se na dnevnom redu našao problem nastavka suradnje s NATO savezom, odnosno godišnji nacionalni program BiH. To je bilo pitanje o kojem je ovisila i uspostava vlasti na državnoj razini i na kraju je kompromisni dokument ipak poslan u sjedište NATO-a u Bruxellesu. Svaka strana je to tumačila kao svoju pobjedu, ali činjenica je da je najvažnije da je dogovor bio postignut unutar BiH i da je jedno teško pitanje apsolvirano uspješno. Znatno ranije sličan je kompromis pravljen i oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. Ovi primjeri, kao i neki drugi, pokazuju da je u BiH moguće postići dogovor unutarnjim političkim dijalogom. Nažalost, mnogo je više primjera neuspjeha u pregovorima, a dovoljno je spomenuti tek propale pokušaje ustavnih reformi poznatih kao Travanjski paket i Butmirski proces. Nerijetko je malo nedostajalo do dogovora, ali su neki drugi interesi prevladali i zemlja se nastavila valjati u blatu etničkih i političkih podjela. Ova generacija političara u BiH ima veliku priliku stvari pomaknuti u pravom smjeru i osigurati dugoročnu stabilnost i napredak. Teško je i zamisliti što bi bila alternativa pregovorima i razgovorima političkih lidera. Zato je na njima mnogo veća odgovornost nego što su mnogi od njih spremni priznati i prihvatiti. Jasno je da dogovor o izbornoj reformi, kao i brojnim drugim pitanjima, nije nemoguć. Pitanje je samo tko i s kakvim motivima i ciljevima ulazi u pregovore i ima li za pregovaračkim stolom više onih koji su tu samo zato što moraju ili zato što ne žele naljutiti strance, a ne zbog toga što istinski tragaju za rješenjima. Bh. političari priliku za dogovor imaju već u četvrtak za kada je u Sarajevu zakazana nova runda pregovora.
