Sreća u nesreći, silom prilika zvanoj Bosna i Hercegovina, jest što i dalje ima stručnjaka koji razobličavaju neiskrenost, laži ili nemogućnost političkih elita da kola pokrenu prema naprijed.
Stanje na koje ukazuju različiti statistički pokazatelji, prije svega oni ekonomski, tjera na zaključak da BiH nema puno vremena za izvlačenje iz živog blata. Međutim, pitanje koje se s pravom može zapitati svaki građanin jest rade li ‘naši’ politički lideri na tom izvlačenju ili su jednostavno pustili državu da se utopi i uguši u vlastitom blatu…, dok će oni istovremeno i dalje baviti – sami sobom.
Dojam je da je dobar dio javnosti skloniji ovome drugom, jer da nije tako, možda bi sljedeći pokazatelji bili prvi na popisu prioriteta novih vlasti, tko god ih na kojoj razini činio. Umjesto, primjerice, problema tko će zaposjesti koje poduzeće, agenciju, pa ‘dolje’ sve do škole, bolnice, parkinga, mjesne zajednice, ulaza u zgradu…
Prvi i zadnji
Primjerice, plaća parlamentaraca je u prosjeku šest puta viša od prosječnih plaća u BiH. Po tome je BiH prva u Europi. Nasuprot tome, imamo najveću populaciju nezaposlenih u odnosu na druge zemlje jugoistočne Europe.
- Konkretno, stopa nezaposlenosti zemalja regije kreće se od 2,3% (Rumunjska) do 14,3% (BiH), upozorava u svome istraživanju o formalnoj i neformalnoj zaposlenosti ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan.
Dakle, stopa nezaposlenosti BiH je dvostruko viša od prosječne stope nezaposlenosti u regiji, koja (bez BiH), iznosi 6,9%. U brojkama, BiH ima više od pola milijuna nezaposlenih i Svjetska banka etiketirala nas je kao najsiromašniju zemlju u regiji.
Domljan u svom istraživanju navodi kako na 100 zaposlenih u BiH dolazi 80 nezaposlenih, a prosjek regije iznosi 25! Proizlazi da je omjer broja nezaposlenih i zaposlenih više no trostruko nepovoljniji u BiH nego u zemljama regije.
Porezi i moral
Iako su usta lidera puna izraza ‘reforma’, iza toga se uglavnom kriju smjene i imenovanja, preuzimanje i talovanje. Stvarna reforma bi značila prije svega poreznu reformu kako bi se rasteretio ‘rad’, a o tome ne priča nitko, izuzev uobičajenih floskula ‘kako ćemo sve pozapošljavati’. Profesor Domljan u svom istraživanju navodi kako je razlog koji najčešće tjera ljude u neformalnu zaposlenost ‘teška ruka države’.
- Koliko je ta ruka teška, vidi se po otvorenim i skrivenim troškovima koje izaziva kod tvrtki i zaposlenih. Otvoreni troškovi su, primjerice, visoki porezi i doprinosi na rad. Na to još treba dodati skrivene troškove koji se, primjerice, ogledaju kroz napojnice, iznudu i podmićivanje. Da je BiH ‘normalna’ država, bilo bi normalno da postoje samo napojnice. One su legalne i legitimne i uključuju se u sustav nacionalnih računa. No, budući da BiH nije takva država, postoje i iznude (reketi), koje bi trebale biti kazneno djelo, te podmićivanje, koje je negdje između napojnice i iznude, navodi Domljan.
- Pored visokih nameta, postoji i visoka birokratiziranost. Poduzetnik i zaposleni, kao i drugi građani, moraju ostavljati svoje poslove i obveze i ići birokraciji na noge. To košta u vidu izgubljenog vremena, novca, nepotrebnog papirnatog rada i živaca. BiH je daleko od toga da uvodi e-administraciju tj. da poslovni ljudi komuniciraju s vlastima elektronski. I po ovome se BiH nije puno udaljila od socijalizma karakterističnom po silnom gubljenju vremena u redovima pred uredima.
Posebno je pitanje morala. Bh. društvo ne funkcionira tako da čovjek osjeća grižnju savjesti što vara državu. Naprotiv, ako ste se ‘snašli’ i rukovodite se onom ‘tko ne zna sebi, ne zna ni drugom’, cijenjeni ste u društvu. Nema onih koji bi propovijedali drukčiji moral, prema kojemu bi se cijenio pošten i profesionalan rad. Takvo poimanje morala potiče na razvoj neformalne ekonomije i neformalne zaposlenosti, navodi Domljan.
Mladi… koji mladi?
Odnos prema mladima je posebna priča. Da političari lažu kada kažu kako rade na zapošljavanju mladih, dokazuje i podatak da je stopa nezaposlenosti mladih 4,5 puta viša od globalnog prosjeka, koji je za 2012. iznosio 12,7%. S 47.5 % u 2008. skočila je na 63.3 % u 2012. Čak je 2,5 puta viša i od prosjeka regije s najvišom stopom nezaposlenosti mladeži na svijetu, regije Bliskog istoka!
- Uzrok visoke stope nezaposlenosti mladih je i nepostojanje formalnih kanala veza između škola i poduzeća. Škole ne pitaju za mišljenje poslodavce koji i kakvi im kadrovi trebaju. Stoga se učenicima ne može osigurati kvalitetna praktična nastava, koja se osigurava preko neformalnih veza i dobre volje nastavnog osoblja i operatora poduzeća, pojašnjava Domljan u svom istraživanju.
Formalno i neformalno
Od sedam milijardi stanovnika planeta, tri ih radi. Sad je pitanje gdje rade. Manji broj njih, oko 1,2 milijarde radi u službenom (formalnom) sektoru ekonomije. To su oni za koje se uplaćuju porezi i doprinosi i koji uživaju prava iz radnog odnosa (pravo na plaćeni godišnji odmor, na plaćeno bolovanje i sl.). No, veći broj tih zaposlenih radi u neformalnom (neslužbenom) sektoru ekonomije.
Nitko ne može reći što je neformalni sektor ekonomije. Nema univerzalne, općeprihvaćene definicije. Znamo otprilike što je to. To je sektor koji je izvan zakona, fiskalne ruke države, regulatorne ruke javnih tijela i statističkih tijela. Dakle, to je nelegalna, neprijavljena, neregulirana i nezabilježena aktivnost. Nelegalna jer nije sukladna zakonu, neprijavljena jer na nju ne plaćaju porezi, nezabilježena jer nije zabilježena kod statističkih agencija države i neregulirana jer ne djeluju sukladno pravilima regulatornih tijela (agencija za banke, osiguranja, medije, električnu energiju, vrijednosne papire, konkurenciju itd.), piše ekonomski stručnjak Vjekoslav Domljan u svome istraživanju.
Dnevni list
