”Meni je ovaj prijetio da, ako zovnem policiju, a imao je ‘samo’ nož u rukama, kažem samo nož, da će me ubiti pokazujući po grlu. Rekao mi je, kada je tražio novac, da mu pokažem gdje je sef. Ja sam mu odgovorio da ga nemam, a on je kazao: ‘Imaš, imaš.’ Zatim mi je stavio nož pod grlo. Uslijedilo je pitanje gdje je ključ od sefa. Ja sam tada ležao na podu svezan s rukama na leđima.”
Tako je svoje kazivanje o preksinoćnjem napadu u župnoj kući sv. Petra i Pavla započeo velečasni Žarko Vujica. Napad na njega izazvao je zabrinutost kod kakanjskih Hrvata katolika, koji su u posljednjem ratu među dvjema najteže stradalim zajednicama. Prije jučerašnje svete mise u posjet mu je došao i načelnik Mirnes Bajtarević, koji je izrazio solidarnost i potporu te se zanimao za detalje napada. Piše Večernji list BiH.
Večernji list: Je li nasilnik imao masku?
- Jest. Nije mi dao gledati u smjeru lica, nego mi je stalno govorio da gledam prema podu. Kada me vodio, cijelo vrijeme je inzistirao da gledam prema dolje. Nije čak mnogo ni vikao kako ne bi, očito, privukao pozornost jer su druge kuće blizu. Spuštao je i rolete.
Večernji list: Otkuda nasilnika u kući, jeste li uspjeli shvatiti što se dogodilo?
- Časne sestre su išle sa sastanka iz Banje Luke za Sarajevo. Navratile su do župnoga ureda, gdje sam im predao novac prikupljen od misa. Bilo je to oko 19 sati. Spremio sam im sve i ispratio ih do vrata. Kuća je bila zaključana, a one su bile u dvorištu koje se nalazi pet metara od vrata. Kada su odlazile za Sarajevo, ja sam izišao iz kuće kako bih zatvorio ulazna vrata dvorišta pored kojih auti prolaze. Nakon toga sam krenuo prema župnoj kući. Zaključao sam je, dnevnik je bio pri kraju. Nakon toga za 15-20 minuta na vrata, koja su bila otvorena zbog ovih vrućina, a ja sam očito bio malo zadubljen u gledanje televizije, stade čovjek pred me i reče glasno: “Bez galame, tišina, lezi na pod!” Ja u nevjerici gledam i mislim da se netko šali sa mnom. Otkuda on u kući? Nisam čuo nikakav udarac u prozor, vrata. Dakle, dok sam ja ispraćao časne, a tu ima puno zelenila, on je vjerojatno nas vidio i ušao. Zatim je, posve pouzdano, mirovao jedno vrijeme.
Večernji list: Što se onda dogodilo kada je upao u kuću?
- Svezao me te počeo pitati, kako sam vam rekao: “Gdje je sef? Nađi taj ključ.” Zatim me poveo prema uredu i glasno govorio: “Ni riječi, gledaj u pod.” Sjeo me na stolicu, ruke na leđa. Ponovno je zavikao: “Nemoj da bi pisnuo što!” Nakon toga je otvorio župnu blagajnu. Tamo je bilo nešto crkvenoga, ali i moga novca. A najžalije od svega mi je što smo tu čuvali ono što su žene ovdje ljubomorno čuvale i predale u crkvu, dukate koji su se nalazili u maloj kutiji. Sve je to pokupio, nakon čega mi je ponovno nož stavio pod vrat i poručio: “Ne smiješ ustajati za sat vremena, netko će doći osloboditi te. Ako zovneš policiju, ovo te čeka.” Nakon toga je pokazao ispod vrata potez kojim je prijetio da će me ubiti. Zatim me upitao gdje mi je ključ od kuće, a ja odgovorio da je u džepu ili pak na stolu. Imao sam na sebi neki prsluk. Ključ je ipak bio na stolu i on je otključao vrata i izašao. Zatim je zaključao kuću i ostavio ključ u bravi.
Večernji list: Što je onda bilo? Jeste čekali sat vremena kako vam je sugerirao ovaj nasilnik?
- Nisam. Nakon petnaestak minuta, jer su me jako boljele ruke gdje sam bio svezan, ustao sam se. Vidio sam kod susjeda svjetlo.
S drugog prozora, koji nije bio zatvoren da malo ulazi zraka zbog vrućine, jer ga ne bih mogao ni otvoriti zbog svezanih ruku da je bilo drukčije, počeo sam glasno dozivati: “Susjed, susjed!” Brzo je priskočio. Pozvao je policiju i došli su doslovno za dvije, tri minute.
Večernji list: Jeste li ozlijeđeni?
- Nisam. Stegao mi je snažno ruke, ali sam pretrpio šok jer mi je stavljao nož pod grlo. Na lice mjesta stiglo je više policajaca. Dvojica koja su bila u civilu ipak su me, iako sam sve razmjerno dobro podnio, ipak odvela kod liječnika. Tlak mi je bio povišen, liječnica mi je dala tabletu te injekciju. Zatim sam otišao u policiju, uslijedio je zapisnik. Sve je potrajalo do tri sata ujutro. Tijekom cijele noći ispred kuće i crkve bio je jedan policijski automobil.
Večernji list: Unatoč svemu jutros (nap. a. nedjelja ujutro) služili ste dvije mise?!
- Nisam imao mnogo vremena, a nisam htio vjernike ostaviti bez mise. Ali mene su progonili i u onome “sistemu”. Od Međugorja, kada je to sve počelo. Odveli su me tada doslovno s ceste u Doboju u pritvor, a tada sam bio župnik u Komušini.
