Ako ste slučajno zaboravili na Slobodana Praljka, nekadašnjeg zapovjednika Glavnog stožera HVO-a, bez brige, nije on zaboravio na vas: nedavno su mu iz tiska izišle još dvije opsežne knjige dokumenata, na ukupno više od 1100 stranica, s popratnim CD-ovima, ovaj put na engleskome.
Očekivano, Praljak tim knjigama dokazuje svoju istinu o ratu u BiH, zbog kojega i boravi u haaškom pritvoru, gdje očekuje pravomoćnost presude Sudskog vijeća na čelu s francuskim sucem Jeanom-Claudeom Antonettijem, koje mu je izreklo 20-godišnju kaznu zatvora.
Dakako, general Praljak je samo jedan od šest Hrvata iz BiH osuđenih na ukupno 111 godina, uz zaključak da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom i generalom Jankom Bobetkom te još nekim ljudima iz vrha RH i Herceg-Bosne. Cilj tog pothvata je, navodi se u prvostupanjskoj haaškoj presudi – etničko čišćenje prostora Herceg-Bosne i njezino pripajanje ili stvaranje nove hrvatske republike na tom prostoru.
Praljak se ne miri s takvim konstrukcijama te, nakon što je prije točno godinu dana publicirao prve dvije knjige dokumenata na engleskome, nastavlja s ispunjenjem najava da će sve svoje dokaze prevesti na engleski u ukupno pet knjiga, što će reći da mu preostaje objaviti još jednu knjigu, u čije publiciranje nemamo razloga sumnjati.
U iščekivanju presude
Prethodno je tim kojeg je okupila njegova obrana priredio ukupno čak 30 knjiga i publikacija o ratu u Hrvatskoj i BiH, od kojih njih čak 24 nose potpis generala Praljka, čemu treba dodati i posljednje četiri na engleskom jeziku. Od “Agresije BiH na RH”, preko “Pada Bosanske Posavine 1992.” i “Kako je srušen Stari most – činjenice”, do “Razvoj političkih i vojnih priprema napada Armije BiH na HVO u središnjoj Bosni i dolini Neretve 1992.–’94”.
“Ukupno smo prikupili više od 60 tisuća dokumenata, riječ je o ozbiljnom poslu”, kaže nam prof. Tomislav Đonlić, povjesničar iz Splita koji s generalom Praljkom potpisuje jednu od spomenutih 30 knjiga. Evo zašto inflacija knjiga s Praljkovim potpisom nipošto nije samo skribomanija ogorčenog pritvorenika.
“Sudski proces koji se u Haagu vodi protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata medijski je pao u zaborav, što je potpuno nerazumljivo. Naime, jedan dio javnosti, ali i vlasti, odnosio se prema njemu kao da je on isključivo privatna stvar optuženika. To nije točno, jer ako bi se u žalbenom postupku ponovila prvostupanjska presuda, ovaj bi predmet mogao imati dugoročne posljedice na Republiku Hrvatsku, s obzirom na optužbe i izrečenu formulaciju o udruženom zločinačkom poduhvatu”, upozorava Đonlić.
I pomagali i napadali?
“Umjesto da je logistički teret organiziranja obrane šestorice preuzela država i tako im pružila punu potporu, isključivi je teret bio na obranama optuženika koje su samostalno obavile sav posao prikupljanja dokumentacije.
Obujam toga posla prerastao je ulogu obrane i nije bio nimalo jednostavan. General Praljak je i prije 2004. oformio vlastiti tim koji je prikupljao dokumente i sređivao arhivsku građu, prikupio nekoliko desetaka tisuća različitih dokumenata te ih učinio dostupnim javnosti preko svoje web-stranice, dok je samo dio objavio u svojim publikacijama. Tako je javnosti pružio uvid u činjenice o ratu u BiH i ulozi Hrvatske u tom ratu, ne prejudicirajući konačan ishod sudskog procesa”, dodaje član Praljkova tima.
“Praljak je u svojim publikacijama dokumentirano potkrijepio činjenice kako je logistička potpora Armiji BiH išla preko Hrvatske, kako je RH učinila maksimalan napor da zbrine nekoliko stotina tisuća muslimanskih izbjeglica iz BiH i osigura liječenje ranjenim vojnicima Armije BiH u bolnicama, i to u jeku najžešćih sukoba s HVO-om. Logično se postavlja pitanje koja bi to država imala namjere ratovati protiv druge države, a da pritom naoružava njezinu vojsku ili osigurava zbrinjavanje njezinih izbjeglica ili liječenje ranjenika?! Za vjerovati je kako će Sudsko vijeće u žalbenom postupku uvažiti te činjenice i izmijeniti presudu, jer su one istinite, a samo na temelju istine može se ostvariti pravda koja stoji među ciljevima Statuta Haaškog suda”, kazat će Đonlić.
Stari most je srušen miniranjem, a ne iz tenka?
Posebnu pozornost u najnovijoj engleskoj publikaciji Praljak posvećuje slučaju rušenja Starog mosta u studenome 1993. godine. Pritom se poziva na vještačenja koje su na temelju snimaka TV Mostar i TV ORF2 obavili dr. Muhamed Sućeska, prof. dr. sc. Slobodan Janković i dr. Aco Šikanić. Oni tvrde da most nije srušen paljbom iz tenka HVO-a koji se nalazio 1,40 km od mosta na zapadnoj obali Neretve, nego miniranjem, tj. da je “aktiviranje naboja izvršeno preko detonacijskog štapina koji je aktiviran iz blizine Starog mosta, i to najvjerojatnije s lijeve, odnosno istočne obale Neretve”.
111 godina za šestorku iz HVO-a
Uz Praljka, osuđen je još jedan načelnik stožera HVO-a, Milivoj Petković (također 20 godina), kao i bivši predsjednik vlade Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Jadranko Prlić (25 godina), ministar obrane Bruno Stojić (20 godina), zatim zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić (16 godina) te predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić (10 godina). Presude će postati pravomoćne ako ih potvrdi Žalbeno vijeće, a u izdržavanje kazne uračunat će se i vrijeme provedeno u pritvoru, uostalom, samo suđenje je trajalo sedam godina. Inače, Tužiteljstvo je za Praljka, Petkovića, Prlića i Stojića tražilo 40 godina zatvora, za Ćorića 35 godina, a za Pušića 25 godina zatvora, dok su obrambeni timovi tražili oslobađanje optuženih.
Sudac Antonetti: Znao je za zločin i ubojstva u Stupnom Dolu
“Praljak je imao velike ovlasti nad oružanim snagama i vojnom policijom HVO-a... Kao zapovjednik glavnog stožera HVO-a nadzirao je i zapovijedao HVO-om”, konstatirao je, među ostalim, sudac Jean-Claude Antonetti. “Praljak je bio informiran o tome da HVO premješta i zatočuje Muslimane u Prozoru, znao je da će u Mostaru biti počinjeni zločini, znao je za ubojstva i ranjavanje članova međunarodnih organizacija... Praljak je doprinio nastojanjima HVO-a da sakrije zločine u Stupnom Dolu. Djelovao je i kao posrednik između Hrvatske i HVO-a s ciljem ostvarivanja ciljeva zločinačkog pothvata. Prenosio je zapovijedi i upute hrvatskih vođa HVO-u”, ustvrdio je Antonetti.
Slobodna Dalmacija
