Zbog čega veliki dio bh. građana sa sredstvima kojim raspolaže ne može dočekati sljedeći mjesec, pitanje je čiji je odgovor moguće pronaći i u paprenim cijenama hrane u BiH, koja je kod nas u posljednjih pet godina drastično poskupjela.
Istovremeno, upravo objavljeni podaci Agencije UN za hranu (FAO) nedvosmisleno ukazuju da je pet osnovnih životnih namirnica (žitarice, meso, mlijeko i mliječni proizvodi, biljne masnoće, te šećer) od 2010. godine do danas rekordno pojeftinilo.
Istina, od ovih proizvoda, a po podacima Agencije za statistiku BiH, kod nas su sada nešto jeftiniji ulje i šećer, koje ne kupujemo svaki dan, ali nas je zato zapljusnuo hladan val poskupljenja većine ostalih proizvoda koje najčešće koristimo. Dok stručnjaci FAO napominju da bi se trend pojeftinjenja na globalnoj razini mogao nastaviti zbog velikih zaliha hrane i sve jačeg dolara, to se kod nas, sudeći po riječima stručnjaka, neće dogoditi.
Ekonomisti, na primjer, nisu iznenađeni što kod nas nije došlo do pada cijena, jer, kako podsjećaju, na svjetskoj razini se hrana sve više proizvodi, što joj "reže" i iznose na cjenovnicima, a kod nas to nije slučaj.
"Dalje, na globalnoj razini nije bilo nepredviđenih okolnosti, poput suša i poplava, što je još jedan u grupi faktora koji su uticali na ovakva kretanja i koji će vjerojatno imati svoje efekte i ubuduće", napominje Vujo Vukmirica, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci. Kako dodaje, u svijetu, a prije svega u EU, značajni su i poticaji za poljoprivredu.
"Skoro 40 posto proračuna EU ide na poticaje i subvencije u poljoprivredi, što je u našim uvjetima zasad nezamislivo. Osim toga, naši proizvođači osnovnih prehrambenih proizvoda su usitnjeni, kod njih se nije industrijalizirala proizvodnja u onoj mjeri u kojoj jeste u svijetu i EU", pojašnjava Vukmirica.
Da su niski, te neredovni poticaji jedan od osnovnih razloga zbog kojeg u konačnici jedemo sve skuplju hranu, uvjerava i Ostoja Nikolić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika "Stočar" iz Bijeljine, koji napominje da ovdašnji proizvođači nemaju adekvatnu pomoć države.
"Istina, sadašnja cijena hrane kod nas nije realna, ali je to tako jer poljoprivredni proizvođači ne mogu da se uklope u niže iznose, zbog visokih cijena naftnih derivata, repromaterijala, i nesudjelovanja države", naglašava Nikolić.
Murisa Marić, izvršni direktor u Udruženju građana DON Prijedor, kaže da se kod nas jako malo proizvodi, a proizvođači nisu konkurentni.
"Problem je i u visokim maržama koje su omogućene trgovcima. Potrošač je taj koji u ovakvim okolnostima ispašta", napominje Marićeva, te dodaje da je životni standard u proteklih pet godina u BiH značajno opao.
