Većina svećenika koje smo zamolili za osvrt na posljednje Papino očitovanje o ukazanjima nerado je komentirala te njegove riječi.
Strogo službeno: “Nisam vidio, pa ne mogu komentirati nešto što još nisam pročitao”, ili dvosmisleno: “Radije ne bih, iako me to uopće ne začuđuje”, dva su tipska odgovora sugovornika koji su se zahvalili na našem interesu.
Fra Ante Vučković naglasio je kako Papa nigdje nije izrijekom spomenuo baš Međugorje.
- Nisam baš siguran da je Papa mislio na Međugorje, jer Međugorje nije jedina priča te vrste. I zato treba pričekati dok ne saznamo na što se odnose njegove riječi. Znate, ima dojava o ukazanjima i po Italiji i čitavom svijetu, tako da ovo što mediji prenose kao Papine riječi može biti reakcija na nešto drugo - kazao je fra Ante za “Slobodnu”.
- Zasad bih zato ostao suzdržan, to više što priča o Međugorju ima pozadinu ozbiljnog pristupa, od Povjerenstva koje je utemeljio Benedikt XVI., sve do suda Kongregacije za nauk vjere i konačnog stava Svete Stolice koji će, prema Papinim riječima iz zrakoplova kad se vraćao iz Sarajeva, biti objevljen uskoro. Zato se još malo strpimo i pričekajmo službeni stav - kaže ovaj profesor sa splitskoga Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
- Te riječi jesu u stilu pape Frane, ali budući da nemam čitavu informaciju, ipak bih pričekao stav Svete Stolice, uostalom, on bi uskoro trebao biti poznat - kratko nam je kazao fra Žarko Relota, gvardijan splitskog Samostana svetoga Frane na Obali, ne želeći spekulirati na što je točno Papa aludirao.
Ivan Ugrin: Svetište još ima šansu...
”Gdje su vidioci koji nam mogu točno reći koju će nam poruku Gospa poslati danas popodne u četiri sata.” Ovim se riječima tijekom homilije na jutarnjoj misi u kapeli Doma svete Marte, u utorak 9. lipnja, papa Frane našalio na račun onih kojima su uvijek potrebne novotarije u kršćanskom identitetu, koji su zaboravili da su izabrani i pomazani, da imaju milost Duha Svetoga. I od toga žive. Međutim, to nije kršćanski identitet.
Cijela je Papina jutarnja propovijed od teme svjedočenja istine našeg kršćanskog identiteta, u popodnevnim satima, zahvaljujući medijskim reakcijama pretvorena u konačnu odluku Svetog Oca u svezi s fenomenom Gospinih ukazanja u Međugorju. I naravno, većina se požurila objaviti kako je Papa rekao NE Međugorju.
No, to i nije baš tako, iako se iz navedenih riječi može zaključiti da je papa Frane poprilično kritičan prema nekim međugorskim vidiocima koji diljem svijeta vode Gospu sa sobom i obznanjuju kad će nešto poručiti urbi et orbi, jer, rekao je također Kristov namjesnik na zemlji na misi u Svetoj Marti, “posljednja je riječ Božja koju je Isus objavio i ništa više nije potrebno”.
Na tom tragu može se očekivati da će papa Frane u svojoj skoroj odluci biti suzdržan glede onoga što se može govoriti o vidiocima i viđenjima, kao što su bili i neki članovi Međunarodne komisije s kojima sam jučer razgovarao. Konkretno, isusovac pater Mijo Nikić. Koji isto tako smatra kako je pohvalom njihova rada Sveti Otac otvorio vrata, po svemu sudeći, priznanju Međugorja kao svetišta koje bi najvjerojatnije bilo pod direktnom nadležnosti Vatikana. Tome se nada i prvi međugorski župnik fra Jozo Zovko.
U skladu s onim što je davno, na početku Gospinih ukazanja početkom osamdesetih prošlog stoljeća, konstatirao veliki teolog Hans Urs von Balthasar - tamo gdje se ljudi mole, ispovijedaju i doživljavaju obraćenje, to su dovoljni argumenti da se ono proglasi svetištem - Međugorje je odavno zaslužilo taj status.
