U kontekstu govorenja o identitetu kršćana, u propovijedi na misi u Domu sv. Marta u Vatikanu 9. lipnja, mnogi su iščitali da je papa Franjo progovorio i o Međugorju, iako Međugorje izrijekom nije spomenuo.
Poruku te njegove propovijedi može se sažeti u naslovu »Ne razvodnjavati kršćanski identitet!« kako je to učinila Ika, a tako ju iščitava i profesor dogmatske teologije dr. Ivica Raguž, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu kojega smo zamolili za komentar.
»Valja štititi kršćanski identitet i dopustiti da nas Duh Sveti vodi u životu«, rekao je na toj misi Papa, upozorivši, kako izvješćuje Radio Vatikan, na osobe koje žele kršćanstvo pretvoriti u samo jednu lijepu ideju i na one koji uvijek traže novotarije u kršćanskom identitetu. »Kršćanski identitet je konkretan. Kršćanski je identitet skandalozan zbog križa, i stoga postoji iskušenje da se rekne ne, da se želi izbjeći sablazan. Zatim ima i onih kojima su uvijek potrebne novotarije u kršćanskom identitetu, koji su zaboravili da su izabrani i pomazani, da imaju milost Duha Svetoga. Oni, primjerice – našalio se Papa – traže vidioce koji govore o pismu koje će Gospa poslati u 4 sata popodne. I od toga žive. Međutim, to nije kršćanski identitet«. Tako Papine riječi prenosi izvjestitelj Ike, i upravo potonje su mnoge logično asocirale na Međugorje.
Reduciranje ideje
Dr. Raguž kaže da je Papa progovorio o kršćanskom identitetu koji vjernik prima od vjere u Isusa Krista.
– Pri tome je upozorio na dvije opasnosti gubitka kršćanskog identiteta. Prva opasnost je posvjetovnjačenje ili mondenost u smislu da se kršćanstvo svede na puki humanizam bez svjedočanstva Isusa Krista. Druga opasnost je razvodnjavanje kršćanstva koje se događa tako što neki kršćani reduciraju vjeru na ideju, možda lijepu ideju, ali koja se čovjeka ne tiče konkretno, odnosno tako konkretno da se dogodi obraćenje, promjena vlastitog života. Kršćanstvo nije ideja, nego konkretan susret s osobom, Isusom Kristom. Upravo u tomu kontekstu Papa govori i o opasnosti onih koji svoju vjeru temelje isključivo na ukazanjima. Papa govori o tim vjernicima kao onima koji stalno »trebaju novost kršćanskoga identiteta«. Drugim riječima, ti se kršćani ne mogu pomiriti s tim da je kršćanski identitet jednom utvrđen u prihvaćanju Isusa Krista te kao takav zahtijeva ozbiljnost življenja vjere. Dakle, Papa je samo govorio o opasnosti – a što je opće mišljenje svih nas teologa – koja se pojavljuje među onim vjernicima koji isključivo traže stalno nova ukazanja, umjesto da prihvate ozbiljnost već postojećeg kršćanskog života, kaže dr. Raguž.
Stalna ukazanja
Iz razgovora s mnogim međugorskim hodočasnicima možemo reći da su ukazanja zaista bila početak, no isto tako ustvrditi da Međugorje odavno živi kao duhovna oaza privlačeći ljude koji traže mir, osmišljenje, vjeru; da živi hodočasničkim životom, molitvenim, ispovjednim, euharistijskim.
– Papa nije izravno spomenuo Međugorje, ali ipak neizravno, jer je Međugorje jedino hodočasničko mjesto gdje se stalno događaju ukazanja. U tom smislu se Papina propovijed može shvatiti kao kritika onih vjernika u Međugorju koji vjeru shvaćaju neozbiljno, kao iščekivanje uvijek novih ukazanja, umjesto da se ozbiljno susretnu s Kristom. I danas se i u Međugorju može vidjeti takva religioznost. Unatoč toj kritici, ne bih rekao da je to Papa govorio zato da bi iznio neki negativan sud o ukazanjima kao takvim u Međugorju, niti o vjernicima koji tamo dolaze, nego samo o onim vjernicima koji vjeru doživljavaju kao spektakl. A to je upravo razvodnjeno kršćanstvo. Ozbiljni pak kršćani imaju vjeru u Krista i to određuje njihov identitet, poručuje dr. Raguž.
