I dok su se vlasti u Federaciji svojski potrudile uzeti s europskih polica zakonsko rješenje o radu, nisu prije toga napravile nužne preduvjete niti usvojile potrebne zakone koji trebaju jamčiti socijalnu sigurnost nezaposlenima, kao što se radi u europskim zemljama.
Sindikati pa i ekonomski analitičari mišljenja su kako se nije stvorio temelj koji treba zaštititi one koji ostaju bez posla ili su već dulje vrijeme nezaposleni. Da stvar bude gora, nije napravljena ni jasna strategija razvoja Federacije kroz privlačenje stranih investicija, a što bi vodilo otvaranju novih radnih mjesta. Piše Dnevni list.
Nesigurnost
Primjerice, ukoliko se radnik otpusti po novom zakonu, država mu i dalje po starom isplaćuje tek nekoliko naknada za preživjeti par mjeseci, a pritom nema jasne strategije zapošljavanja kao i posredovanja pri zapošljavanju. Pravo na novčanu nadoknadu u Federaciji ima nezaposlena osoba koja je radila najmanje osam mjeseci neprekidno ili s prekidima u razdoblju od 18 mjeseci.
Visina naknade je 40 posto prosječne neto plaće u Federaciji, što često ne prelazi 200 eura. S druge strane u Njemačkoj pak postoje čak i paušalne naknade za nezaposlene, putem kojih se ostvaruju minimalna primanja potrebna za život svima onima koji uopće ne rade. Ta primanja se svake godine usklađuju s troškovima života pa samci primaju 391 euro mjesečno ili 353 eura za one koji su u braku.
U Francuskoj pak onaj tko ostane bez posla u dobi do 50 godina života može ostvariti naknadu za nezaposlenost u trajanju od dvije godine, stariji od 50 godina naknadu mogu primati i tijekom tri godine i ona iznosi čak 65 posto zarade zaposlenog. S druge strane za one koji nisu radili dovoljno dugo da ostvare ovakvu vrstu nadoknade postoji sigurnosna mreža, koja pruža minimalnu naknadu. Nezaposlene osobe bez djece mogu primiti 514 eura mjesečno, a par s dvoje djece i do 1079 eura.
Stoga i nije čudo što Sindikati u BiH traže vraćanje spornog Prijedloga zakona o radu Vladi na dalje usuglašavanje sa socijalnim partnerima. A prije usvajanja zakona o radu treba biti usvojeno niz drugih zakona napominju sindikati; između ostalog i Zakon u uvezivanju radnog staža za sve radnika kojima poslodavac nije uplaćivao doprinose za MIO, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečajnom postupku i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o štrajku FBiH.
Potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović ističe kako su preduvjeti i zakonska rješenja o socijalnom zbrinjavanju radnika koji ostaju bez posla kao i o najnižoj plaći koja neće biti ispod trenutačne prosječne, a tek kada se to uradi može se govoriti kako Vlada i poslodavci imaju iskrene namjere po pitanju bolje sutrašnjice. Sve do tada smatraju kako je cilj udariti tamo gdje smo najtanji, a to su nezaposleni i zaposleni koji rade za mizerne plaće.
Dogorjelo do nokata
Ekonomski analitičar Damir Miljević za naš list kaže da se svakako trebalo uraditi dosta toga prije ovog zakona, no sada je Federacija došla u situaciju u kojoj novca nema, a MMF ima svoje uvjete. Stanje je takvo da se, upozorio je, ništa ne radi dok “ne dogori do nokata”, a onda sve što vlasti rade, rade nabrzinu, tako i u ovom slučaju.
- Ovaj tempo koji je sad nametnut nije posljedica žurbe ili nežurbe, već činjenice da je proračun prazan i kako je to jedan od osnovnih uvjeta za sklapanje aranžmana s MMF-om. Federacija je to uradila pod pritiskom – napomenuo je Miljević, kazavši kako vlasti računaju da neće biti prevelikog otpora pogotovo jer su gurnuli tezu da se ovo radi zbog radnika u javnim poduzećima, što odmah kod javnosti izaziva situaciju u kojoj se smatra da je raščišćavanje u javnim poduzećima dobra stvar
Međutim, ovdje ne dolaze u pitanje samo oni, već i zdravstvo, školstvo i radnici u javnim ustanovama.
- Onda je veliko pitanje je li u sustavu koji se nije riješio političkog nepotizma i u kojem se sva primanja vrše po stranačkog liniji, kao i otpuštanja, hoće li ovakav zakon poslužiti vlastima u BiH za obračun s ono malo neistomišljenika što je ostalo u javnim poduzećima i ustanovama – upozorio je Miljević.
Što se tiče gospodarstva pak normalno je, smatra, kako ovaj zakon poslodavcima ide u korist, a radnicima ne ide, uz napomenu kako radnici u gospodarstvu ni do sada nisu bili nešto naročito zaštićeni kada je u pitanju zakon o radu, ne zato što to zakonom nije bilo propisano, već što u ovoj zemlji nema vladavine prava pa su radnici izvlačili deblji kraj.
Niz drugih zakona
S druge strane ekonomski analitičar Duljko Hasić podsjeća kako je ovo zakonsko rješenje u sklopu šire “europske agende” nužnost te kako je stari Zakon uistinu stvarao ograničenja ulagačima što je jedan od ključnih razloga njihovog odustajanja.
Ali isto tako misli kako je veliki problem što nije bilo pravog i istinskog dijaloga socijalnih partnera te nažalost unatoč vremenu partneri nisu uspjeli uskladiti svoje stavove.
Također, iako je novi zakon osnova minimalnih standarda u ovoj oblasti te treba omogućiti socijalnim partnerima veću fleksibilnost kako bi se radni odnosi regulirali na način da daju veći doprinos produktivnosti i ekonomskom rastu, Hasić je naglasio i kako treba urediti ostale zakonske propise iz oblasti rada i radnih odnosa kako je urađeno i u ostalim modernim europskim državama. To su u svakom slučaju sigurnost na radu, zdravstvena zaštita i ostali uvjeti rada… Usvojiti da, napominje Hasić, ali i ističe kako nije uloženo dovoljno napora na pripremama što je osnovno, pogotovo ukoliko se pogledaju prepucavanja partnera.
- Za sve je bila potrebna argumentacija da se razgovora i dođe se do zajedničkog projekta koji će biti povoljniji u odnosu na prethodni i koji će omogućiti stvaranje povoljnijeg poslovnog ambijenta. Međutim, postoji mogućnost da se i dalje razgovara između socijalnih partnera kako bi se zakonski propisi izveli iz ovog ključnog zakona o radu, zaključio je Hasić.
Danas prosvjed ispred Parlamenta
Savez samostalnih sindikata (SSS) BiH pozvao je članove da danas budu ispred zgrade Parlamenta FBiH ističući kako je to njihova borba za pravdu i dostojanstvo svakog radnika.
Navode da, iako je sindikat bio spreman za razgovor o zakonu o radu i da sa socijalnim partnerima dođe do konsenzusa koji će odgovarati svima, Vlada FBiH je samovoljno i bez suglasnosti Socioekonomskog vijeća usvojila Prijedlog zakona o radu FBiH i uputila ga u parlamentarnu proceduru. U sklopu aktivnosti oko pripreme prosvjeda, SSSBiH je ranije svim parlamentarnim strankama uputio poziv za sastanak kako bi jasno i nedvojbeno znali tko su ljudi, odnosno koje su to političke opcije u ovom trenutku spremne stati uz radnike i reći ne robovlasničkom zakonu o radu.
Test zrelosti za reforme
Istodobno, ekonomski analitičar Zlatko Hurtić izjavio je za Fenu da Prijedlog zakona o radu FBiH zaslužuje podršku, jer je i uz manjkavosti koje sadrži, bolji od važećeg Zakona koji je, između ostalog, odgovoran za ekonomsko zaostajanje zemlje, rast nezaposlenosti te niske plaće posebno u realnom sektoru ekonomije.
Međutim, pojašnjava i kako Prijedlog zakona o radu FBiH sadrži vrlo skromnu listu reformi koje neće osigurati smanjenje sive ekonomije i rada na crno te neće unaprijediti konkurentnost ekonomije niti će voditi rastu zaposlenosti i plaća. No, nove odredbe uglavnom su usredotočene na ograničenje važenja kolektivnih ugovora koji u sadašnjoj formi isključivo odgovaraju uposlenim u državnom sektoru te stoga vjeruje, kako je ovaj skromni paket reformi prilika za vidjeti jesu li političari i društvo zreli za provođenje reformi koje su nužne za ostvarivanje napretka na europskom putu.
