Bit će vruća jesen u BiH. Još samo treba pronaći povod i sve je spremno za velike prosvjede. U prijevodu – nerede. Tajnoviti organizatori iskoristit će socijalno nezadovoljstvo za rušenje vlasti koja je još u prvoj godini mandata.
Potencijalnih organizatora prosvjeda ima i u vlasti i oporbi, u domaćim nevladinim udrugama i međunarodnim organizacijama. Dogode li se prosvjedi, oni će sigurno prerasti u krvave nerede. Zastrašujuća je brutalnost dijela mladih ljudi koji se u svim takvim prilikama divljački ponašaju. U prošlogodišnjem “događanju naroda” u BiH epilog su milijunske štete na zapaljenim zgradama, deseci ozlijeđenih specijalaca i prosvjednika. Dok je ovakav politički ustroj, nikakvi (ne) mirni prosvjedi ne mogu riješiti zamršeni bh. gordijski čvor. Samo međunarodna zajednica s domaćim političarima može kroz ustavne promjene urediti BiH kao funkcionalnu državu koja će se kao takva, konačno, umjesto sama sobom, početi baviti gospodarstvom.
Država koja u dva entiteta s tri konstitutivna naroda ima 14 vlada ne može dugoročno opstati. Racionalizacija je moguća na nekoliko načina, pa i kroz postojanje samo četiriju vlada, državne i triju entitetskih. Odmah će se uštedjeti 60 posto proračuna koji sada guta preglomazna administracija. Izborni zakon treba omogućiti samo pobjednicima sastavljanje vlasti. Trenutačno Bošnjaci mogu, ako hoće (a sve češće hoće), Hrvatima izabrati predstavnike. Zato se bh. Hrvati ne smiju demokratizirati, već djelomično samozaštititi svi glasujući za “stožernu stranku”. Sadašnja vlast uistinu nije kapacitirana za bilo kakve ozbiljne promjene pa i one koje bi značile reformu Ustava ili izbornog zakonodavstva. Bavi se sama sobom. Na razini države, Federacije, Republike Srpske, županija, gotovo sve vlade sastavljene su tijesnom većinom. U Hercegovačko- neretvanskoj županiji nemaju čak ni to jer gotovo 10 mjeseci od izbora nije uspostavljena Vlada. Valjda će uskoro. Početak izlaska iz političke krize može biti rekonstrukcija vlasti. Treba je ojačati stabilnom većinom.
U vlasti trebaju biti oni koji artikuliraju dvotrećinsku volju svakog od tri naroda. Za razliku od Hrvata, bošnjačke i srpske stranke pojedinačno takvu većinu nemaju. Ključ je rješenja ulazak oporbenjaka Fahrudina Radončića (SBB) u vlast. On ima parlamentarni kapacitet koji bi osiguravao stabilnost federalnoj Vladi. SBB ima zastupnički kapacitet i na županijskoj razini pa se s tom strankom može stvarati koalicija po vertikalnoj razini – od županija do države. Usto, SBB je narodnjačka stranka i kao takva ideološki i programski bliža vladajućim SDA i HDZ nego građanskima DF i SDP, preostalim dvjema velikim strankama u Federaciji. Sve ostale stranke, kada zbroje svoje mandate, nemaju koliko ima SBB i to ih čini neozbiljnim partnerima.
Nije manje važna ni činjenica da je Radončić u dobrim ili najmanju ruku korektnim odnosima sa svim srpskim i hrvatskim političarima, što nije slučaj s većinom drugih bošnjačkih političara. On je jedini od bošnjačkih političara koji otvoreno govori o strahovima i težnjama Hrvata i Srba u BiH, dok drugi to uglavnom ignoriraju. Ono što otežava njegov ulazak u vlast jesu zatrovani odnosi s Izetbegovićem i SDA. Jednako kao što bi ulazak Radončićeva SBB-a stabilizirao vlast u svim hrvatskobošnjačkim županijama i Federaciji, tako bi i Milorad Dodik svojim SNSD-om ojačao državnu vladu. Eksperiment bez njih dvojice već je skupo koštao sve građane BiH. Najviše Hrvate jer njima vrijeme nije saveznik. Ovakvo stanje politički i ekonomski ih iscrpljuje. Svakim su danom sve neravnopravniji. Ne riješi li se nešto u sljedećih godinu dana, bitka za konstitutivnost je izgubljena. Istodobno, status quo Srbima i Bošnjacima odgovara. Kako vrijeme prolazi, jačaju kao samostalne države Republika Srpska i Federacija koja je de facto bošnjački entitet.
Tu se i krije odgovor zašto se predsjedatelj Predsjedništva BiH Dragan Čović proteklog vikenda u Mostaru sastao i s Radončićem i s Dodikom. Njihovim ulaskom u vlast stvara se stabilna platforma na kojoj se može graditi europska BiH s tri ravnopravna naroda. Zagovornicima BiH bez Hrvata to ne odgovara. Zato su jedni sastavili nestabilnu vlast, a drugi planiraju prosvjede. Treći, međunarodna zajednica, BiH gledaju samo kroz svoje interese.
A oni očito ne idu u korist Hrvata. Unatoč svemu, moguće je da nakon “vruće bosanske jeseni” osvane “hrvatsko proljeće”. Za njega treba puno više zajedništva, strategije, lobiranja, sposobnih političara… Svega onoga što Hrvati, nažalost, nemaju.
Večernji list
