KADA je prije nešto više od dvije godine RTL dobio koncesiju na temelju koje će postati treća nacionalna televizijska kuća u Hrvatskoj, govorilo se kako će djelovati pod nazivom "RTL Hrvatska", a govorkalo se i o skraćenici "HRTL". Međutim, to se nije dogodilo i uveden je sadašnji naziv, a kao argumenti su se spominjale opskurni pravni propisi kao i opravdani strah da bi se nova kuća mogla zamjenjivati s HRT-om.

Slijedeće dvije godine su, pak, pokazale da je odluka da se "Hrvatska" izbaci iz imena bila opravdana, barem po pitanju sadržaja programa nove kuće. On je izgledao upravo onako kako ekstremni antiglobalisti u svojim pamfletima opisuju velike zapadne korporacije koje eksploatiraju resurse siromašnih zemalja Trećeg svijeta, odnosno uništavaju domaću kulturu i način života.

Emisije prikazivane na RTL Televiziji su bile indigo-kopija emisija koje su već bile emitirane na stranim TV-programima, a pokušaji da im se udahne nekakav "hrvatski" duh su izgledali bijedno i isforsirano.

To se najvećim dijelom može objasniti poslovnom filozofijom stranih vlasnika prema kojoj je grad Zagreb gospodarski div u odnosu na patuljke koje predstavljaju ostale hrvatske regije.

Zagreb je sam po sebi veliko reklamno tržište, a "kozmopolitanski" karakter hrvatske metropole omogućava da se na njega mehanički koriste modeli televizijske zabave iz "bijelog svijeta", a bez dodatnih troškova i, što je još važnije, kreativnih napora koja bi iziskivala prilagodba nekakvoj tradicionalnoj kulturi ili domaćim prilikama.

Stoga će budućim povjesničarima koji budu pokušavali stvarati nekakvu predodžbu o političkim, ekonomskim i kulturnim prilkama u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća posao biti prilično težak ukoliko im jedini izvor budu emisije RTL Televizije. Kakva će, pak, biti budućnost Hrvatske, ako njenim stanovnicima RTL Televizija i njen "infotainment" kojim slučajem bude jedini izvor znanja spoznaje o vanjskom svijetu, bolje je i ne zamišljati.

Srećom, tu i tamo se dogodi da RTL Televizija za promjenu učini nešto korisno i tako opravda svrhu svog postojanja. Jedan takav slučaj predstavlja "Veliki test Hrvatske", emisija koja je zamišljena kao svojevrsni kviz kojim bi pet slavnih osoba - svaka kao predstavnik jedne od pet regija (Slavonija, Zagorje, Istra, Lika i Dalmacija) - trebala testirati vlastito znanje o hrvatskom zemljopisu, povijesti, kulturi i drugim važnim temama.

Emisija je "tempirana" da koincidira sa Svjetskim prvenstvom u nogometu, kao i obilježavanjem Dana državnosti. Ovo prvo je njene tvorce stavilo u neugodan položaj, s obzirom da se emitirala u prilično nezahvalnom terminu, kada je bilo vjerojatnije da će većina gledatelja, bez obzira na razočaranje ispadanjem hrvatske reprezentacije, događaje na njemačkim travnjacima pretpostaviti događajima u RTL-ovom studiju.

"Veliki test Hrvatske" je, kao što je to i uobičajeno za većinu emisija RTL Televizije, bio daleko od savršenstva. Izbor gostiju nije bio baš najbolji, barem kada se uzme u obzir da su, s izuzetkom Arijane Čuline, bili gotovo neprimjetni u odnosu na hiperaktivnog Borisa Mirkovića i Renatu Sopek čiji je pseudointelektualni "image" s naočalama kviz umalo učinio vlastitom samoparodijom.

Kao kviz, "Veliki test Hrvatske" je predstavljao promašaj, jer se, sve do samog kraja i objavljivanja rezultata nije moglo saznati kako su u njemu prošli sudionici. No, zato je opravdao svoj naziv, jer je omogućio gledateljima da malo upregnu svoje sive vijuge i pokušaju se sjetiti onoga što su svojevremeno morali učiti u školskim klupama. Drugi su, pak, po prvi put imali prilike naučiti nešto novo, odnosno po prvi put nakon dugo vremena se podsjetiti da zastava s kojim se toliko mahalo u posljednje vrijeme predstavlja nešto više od pukog izgovora za konzumiranje piva prilikom velikih sportskih natjecanja.

Samo zbog toga ova emisija RTL Televizije se može pohvaliti kao tračak svjetla u mraku sveopće kretenizacije hrvatskog medijskog prostora.

Dragan Antulov
Foto: RTL.hr

index.hr

{mos_ri}