"Krećemo s velikim žarom za ubijanje Allahovih neprijatelja koji su danas jaki kao što nikada nisu bili", čulo se s predočenih snimaka.
 Svi oni koji su bili uključeni u međunarodnu mrežu terorizma ovako su "brisali" imena i lica. Uzvikuje se poklič Allahu, a ne državi BiH. Bi li vas iznenadilo da se samo zbog 20 ovakvih trese Engleska i pola Europe  upitao je general Praljak svjedoka tužiteljstva Christophera Beesea, člana Promatračke misije Europske unije u Bosni i Hercegovini tijekom 1993.

 To mi je jasno  odgovorio je svjedok. Unatoč činjenici, potkrijepljenoj relevantim dokumentima, o postojanju 5000 mudžahedina u BiH, predstavnici Europske promatračke misije njihovu nazočnost često su pripisivali "propagandom HVO-a", dok je nerijetko i sam UN sudjelovao u razmjeni mudžahedina.

Tijekom suđenja obrana se osvrnula i na izjavu pukovnika Stjepana Šibera, zamjenika zapovjednika Armije BiH i operativnog zapovjednika za srednju Bosnu, zapadnom tisku da je "bila pogreška pustiti arapske gerilce da dođu ovamo".

 Nitko nije tražio od njih da dođu. Počinili su najviše zločina i rade protiv interesa muslimana. Ubijaju, pljačkaju i moraju otići. Nadam se da će im predsjednik Izetbegović narediti da odu  kazao je Šiber. Sličnu izjavu 1993. medijima je dao i tadašnji zapovjednik Armije BiH Rasim Delić.

 Stranci rade besmislene pokolje. To su kamikaze i očajnici  kazao je on. Ipak, za nepotpuna i neprecizna izvješća Europske promatračke misije u BiH, neinformiranje o hrvatskim žrtvama, kao i o izostanku informacije o intervenciji snaga Unprofora u obrani hrvatskih izbjeglica, obrana optuženih Jadranka Prlića, Brune Stojića, Valentina Ćorića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka i Berislava Pušića, od svjedoka Beesa dobila je samo - ispriku.

Večernji list

{mos_ri}