| Jezik na sudu |
| 30.07.2007 (10:36) | |
|
Zakon o RTVFBIH još jednom će se naći pred Ustavnim sudom a hrvatski zastupnici koji ga osporavaju tražeći pravo na televizijski kanal na hrvatskom jeziku mogu očekivati dodatne pritiske.
Hrvatski „separatizam“ bit će napadnut s više strana. Prvo: usvajanje zakona je preduvjet za potpisivanje Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju pa kočenje toga procesa može cijelu zemlju udaljiti (?) od EU za što će biti krivi Hrvati. Drugo: hrvatski zahtjev vodi „etničkoj segregaciji“ što je nedopustivo i suprotno je multietničkom „duhu Bosne“. Treće, važnije od svih zakona: novi visoki predstavnik međunarodne zajednice Miroslav Lajčak zakleo se javno da to neće dopustiti! "Ovaj prijedlog vodi etničkoj segregaciji i to nikada neću dopustiti. Ako netko želi TV samo na jednom jeziku i samo za jedan narod onda može, sukladno tržišnoj ekonomiji, napraviti privatnu tv kuću i tu neće biti nikakvih ograničenja." Ovim je riječima predstavnik međunarodne zajednice poručio Hrvatima što misli o njihovu nastojanju da se informiraju na svom jeziku unutar RTVFBiH. Jedno od rijetkih pitanja oko kojega hrvatske političke stranke imaju suglasje naišlo je na ciničan odgovor Miroslava Lajčaka. On sugerira „sukladno tržišnoj ekonomiji, napraviti privatnu tv kuću“ širokogrudno obećavajući da tada neće biti „nikakvih ograničenja“ primjene hrvatskog jezika. Istina, tržišna bi ekonomija mogla pomoći jeziku kod žvakanja i gutanja ukusnije i zdravije hrane. Ovdje je, međutim, riječ o jeziku kao „gramatičkom sustavu jedne skupine“ koji je ustavom zajamčen. Tržišnoj ekonomiji koja poznaje samo jedan jezik - jezik novca – nigdje u svijetu nije prepušteno čuvanje jezika jednog naroda. Kako bi dobio potporu svojih sponzora u borbi protiv „segregacije“, Lajčak iznosi neistinu da Hrvati žele „TV samo na jednom jeziku“. Naprotiv, oni zahtijevaju televiziju na kojoj će jednako biti mjesta za sve službene jezike. Odbacivanje hrvatskih zahtjeva opravdava se strahom od gubitka „RTV državnosti“. Kanal na hrvatskom jeziku ugrozio bi, navodno, identitet RTV sustava i rasturio njegovu ulogu služenja općem dobru. Istina je upravo suprotna: kada bi RTV servis „govorio“ više jezika, to bi njegovu ulogu osnažilo a identitet sačuvalo. Baš kao što govorenje nekoliko jezika Miroslava Lajčaka čini vjerodostojnijim predstavnikom međunarodne zajednice ne ugrožavajući njegov osobni identitet. Priča o segregaciji i separatizmu samo je paravan iza kojega se multietnički kolorit Bosne i Hercegovine pokušava prefarbati jednom bojom. Multietničnost ne opravdava nego obvezuje. 30.7.2007. |











