| Izetbegovićeva djeca pjevaju hitove |
| 18.12.2007 (12:19) | |
|
Bakir Izetbegović je ovih dana i rukama i nogama podržao ambicije nekadašnjeg federalnog premijera i dopredsjednika SDA Edhema Bičakčića da se ovaj međunarodno proskribirani kriminalac (Bičakčić) na velika vrata vrati na ovdašnju (SDA-ovsku) političku pozornicu.
Piše: Senad Avdić; Slobodna Bosna Bičakčić se već reafirmirao unutar struktura Islamske zajednice (predsjednik je Sabora IZ-a), ali mu za potpuno pranje biografije nedostaje podrška iz matične stranke. Nekadašnji ambiciozni inženjer elektrotehnike Edhem Bičakčić, kojeg je bez ikakvog vidnog i pravno razumnog razloga komunistička policija početkom osamdesetih godina proglasila “muslimanskim intelektualcem” (u potaji je čitao panislamistički pamflet “Robinzon Kruso”), tako je, eto, došao na svoje - ima izglede da postane SDA-ovski Milovan Đilas koji je kukuriknuo prije ranog sabaha, pa ga vlastita stranka i mrski neprijatelji utišali i uklonili. Da je, međutim, Bičakčić nepopravljivi, notorni i pri tom sistemski timaren kriminalac, mogu posvjedočiti i razlozi zbog kojih junior Izetbegović aklamativno aplaudira njegovoj političkoj rehabilitaciji: federalna Vlada, odnosno Bičakčić koji je bio na njenom čelu, prije 10 godina je uredno potrošila milion maraka na troškove američkih advokata angažiranih za potrebe Alije i Bakira Izetbegovića protiv američkog New York Timesa. Podsjećanja radi, novinar Chris Hedges je prije deset godina u “NYT” napisao da se u Bosni i Hercegovini dešava užasni korupcijski tornado na milijarde međunarodnih donacija odobrenih našoj zemlji: kao pokretače te pohlepne bratije Hedges je prozvao Aliju Izetbegovića, njegovog sina Bakira i opskurni političko-kriminalni milje okupljen oko njih dvojice. Nekako u isto vrijeme, vladajuću bošnjačku kamarilu za kriminal, korupciju, nepotističko divljanje optužio je i tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije Robin Cook. Potom su Izetbegovići pokrenuli pravnu kampanju sa ciljem tužbe protiv novinara Hedgesa i NYT, a njihov im je kompanjon, diplomata-kockarMuhamed Šaćirbegović preporučio eminentnu američku odvjetničku kancelariju. Potom je nekoliko američkih odvjetnika stiglo u BiH, kako bi prikupili materijalne dokaze o nevinosti i supstancijalnom poštenju oca i sina Izetbegovića. Servisirala ih je, američke pravnike, povjerljiva familijarna i stranačka priručna pravna ekspertkinja Vasvija Vidović (za te potrebe oslobođena je državničkih obaveza u Haagu, gdje su je Izetbegovići metnuli za oficirušu BiH za vezu sa Tribunalom). Epilog cijele istrage bio je porazan: američki advokati bratski su preporučili Izetbegovićima da ne tuže “New York Times”, budući da su im dokazi slabašni, pravno porozni, logički neuvjerljivi. Taj je savjet američkih odvjetnika koštao bošnjačke porezne obveznike više od milion maraka: toliko je Vlada Edhema Bičakčića platila američkoj advokatskoj kancelariji za mudri savjet najmudrijem od svih Bošnjaka, Izetbegoviću, da odustane od tužbe - ne zbog nedodirljivosti NYT-a, nego zbog manjkavosti dokaza oca i sina Izetbegovića. Malo sam bio uključen u cijeli slučaj, američki pravnici su mi više puta tražili dokaze o nedužnosti Izetbegovićevih; na koncu, tokom oproštajne kafe, jedan od advokata mi je objasnio razloge zbog kojih Alija i Bakir ne bi smjeli ući u pravni fight sa američkim listom: “NYT će, u protivnom, izaći sa dokazima da je Alija Izetbegović bio na čelu međunarodne zločinačke organizacije”! Tužba obitelji Izetbegović je na vrijeme povučena, Vlada Federacije je troškove američkih pravnika uredno servisirala, sin Bakir obećava punu političku rehabilitaciju bivšeg potpredsjednika SDA i direktora Elektoprivrede BiH Bičakčića. Na tvrdnje glavne tužiteljice Tribunala u Haagu Carle del Ponte u njemačkom Spiegelu da je Alija Izetbegović finansirao mudžahedine u BiH, njegova ucvijeljena djeca, sin Bakir, kćerke Sabina i Lejla, repliciraju tek uljudno skrušenim pismom upućenim tužiteljici Del Ponte i njemačkom listu u kojem dokazuju da njihov otac nije imao para, na računu je imao tek nekoliko desetaka hiljada maraka penzionerske crkavice kojom nije mogao finansirati čak ni svoju djecu... Srećom po poreske obveznike, Izetbegovićeva dječurlija nije potegnula tužbu protiv Carle del Ponte, niti protiv “Der Spiegela”. Teško da bi našli državnog sponzora za tu avanturu u kojoj bi tuženi vrlo lako dokazali da je Alija Izetbegović bio šef komplicirane strukture koja je imala sve elemente međunarodne zločinačke organizacije; konačno, na dan smrti bošnjačkog lidera Carla del Ponte je saopćila da obustavlja istragu protiv njega. Nastave li Izetbegovićevi potomci, prijatelji i suborci istrajavati na istini, naškodit će karizmi svog lidera; lako bi se dokazalo da je Veliki Vođa kontrolirao sve važno, život i smrt, u posljednjih 15 godina, zbog čega neki drugi leže u zatvorima i grobovima: od “alžirske grupe” u Guantanamu, preko Rasima Delića u Haagu, pa do Ramiza Delalića, Taiba Torlakovića, Mušana Topalovića u Izetbegovićevom susjedstvu, sve su to dijelovi zločinačke organizacije koju je sam osmislio. |