| U borbi za pravdu |
| 18.04.2008 (12:16) | |
|
O radu pravosudnih organa, odnosno o pravu i pravdi, ispričane su brojne priče, posebno u okviru reforme pravosuđa – o kojoj se najčešće čuju samo pohvale. Ali, pitamo se koliko je tzv. obični čovjek, u borbi za svoju pravdu, suočen s brojnim problemima i da li uspijeva istjerati „stvar na čistac“.
Evo jednog od primjera o kojem iz Livna izvještava Željka Mihaljević: „Nezadovoljan sam radom suda. Dobio presudu da mi se uplati radni staž od 2002. godine pa nadalje, ali da mi se osporava 10 plaća, dnevnice za 20 mjeseci i šest godina putarina. Tužbu sam podnio 2004. godine, stajala je u ladici dok nisam intervenisao da se pokrene. Dobio sam presudu da mi se uplati radni staž, ali da mi se odbiju plaće, dnevnice, topli obroci, putarine. Imao sam i minuli rad od 140 KM mjesečno. Sve mi je odbijeno. Sedam godina nisam primio plaću od 250 KM.“ Ovo je priča Mirka Šeremeta, vozača livanjske tvrtke za prijevoz putnika „I Livno Bus“, koji je svoja prava iz radnog odnosa pokušao riješiti uz pomoć suda. Međutim, udovoljeno mu je samo u jednom dijelu tužbe, a većina njegovih potraživanja je odbijena. Zbog čega? „Odbijen sam zbog toga što nemam dokaza da sam dizao plaću. Kao i svi radnici ,I Livno Busa‘ sam dobivao 250 maraka bez ikakvog papira. I Livno Bus je odbio da dostavi dokumente i sud je odbio moj zahtjev jer nemam dokaza. Kako ću ja imati dokaze, dokaze trebaju dati oni. Ono što sam doživio na sudu je zaista katastrofa. Kome da se onda žalim kad ne mogu da dobijem plaću od 250 KM za 11 mjeseci.“ Mirko je tvrtku u kojoj je radio tužio još 2004. godine. Predmet je ležao u ladici sve donedavno, a pokrenut je zahvaljujući tome što se Mirko odvažio požaliti predsjedniku Općinskog suda Livno Niki Cvitanoviću: „Pokrenut je tek prije sedam-osam mjeseci. Do tada je to ležalo u ladici i niko to nije smio iznijeti. Ljudi su toliko uplašeni da ne smiju podnijeti tužbu i tražiti da im se uplati penzijsko-mirovinsko osiguranje jer bi izgubili posao. Ja više ne želim raditi u toj firmi, ali želim da mi se riješi radni staž i želim da se dugovanja prema meni isplate. Ima drugih firmi u kojima mogu raditi, ali nažalost već sedam godina moram čekati da mi se uplati staž i da mi se daju plaće. To su plaće od 250 KM. Pokušajte vi živjeti od 250 KM, plaćajte redovno režije i prema ovoj državi postupajte kako treba.“ Nezadovoljan presudom, naš sugovornik se za pomoć obratio livanjskom uredu federalnog ombudsmena. Pomoćnica ombudsmena FBiH Dita Maglica: „Imam namjeru uputiti zahtjev ovoj firmi, budući da je trebala, sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama u FBiH, odgovoriti gospodinu Šeremeti, odnosno dostaviti mu podatke, najkasnije u roku od osam dana, ukoliko su iz nekih razloga smatrali da nisu bili dužni postupiti po predmetu. Međutim, u svakom slučaju, javni organ – u ovom slučaju se radi o poduzeću, znači pravnoj osobi – dužan je, u formi rješenja, ili da odobri pristup informacijama (taksativno je navedeno u kojim slučajevima se odobrava) ili da ga odbije.“ A sud je također mogao, pa i trebao, po službenoj dužnosti, kada je već ustanovio da tužitelj nije mogao doći do potrebne dokumentacije, istu zatražiti od tvrtke „I Livno Bus“. Međutim, taj potez u ovom slučaju, a i u brojnim sličnim slučajevima, je izostao. www.slobodnaeuropa.org / Glas naroda |