| Mjesto kraj Posušja razvija se brže od većih gradova |
| 21.04.2008 (03:54) | |
|
Rakitno je jedino mjesto na potezu od Neuma do Kupresa na kojemu nema požara, a teško ih može i biti. Razlog je jednostavan – tu su sve livade pokošene, planinski pašnjaci popasani, a njive uzorane.
To malo posuško mjesto koje ima samo jednu asfaltnu vezu sa svijetom – prema Posušju ima na tisuće grla stoke sitnog i krupnog zuba, a Verdić, Šišović i Dušić postali su respektabilni proizvođači hrane, napose mesnih proizvoda. Tu je također punionica prirodne vode, a rakićke koride i nogometni turnir stokilaša posjećuju znatiželjici iz čitave BiH te susjednih država. U Rakitnu nema nezaposlenih, čak uvoze radnu snagu iz Bosne. I dok se Hrvati iz Bosne i Hercegovine, napose Livna i Tomislav Grada, sele, Rakićaci grade nove pogone, farme i obiteljske kuće. Kako to? Evo, uzmi naše susjede Duvnjake - objašnjava mi šumar Ljubo Sabljo - njih je razmazila Njemačka, sve je bilo tamo i svi bili puni maraka. Nestalo gastarbajtera, a mlađi nisu naučili radit, zapravo nisu poduzetni. Bilo je i kod nas puno gastarbajtera, ali je ostalo ovamo i sposobnih ljudi koji su se latili posla. Upamti, ovdje će malo ‘ko uložit novce ako ih je zaradio vani. Teško se u ovom neredu snalaze i domaći. Onda su Duvnjaci nabavili kuće i placeve po Hrvatskoj, pa sele. Vele, ova država ne valja. Sunca ti, ovdje nikada ni jedna država nije valjala, ali se priživilo i u takvim uvjetima. A narod lipo kaže: “Nema nigdi obišena. Svugdi se mora radit.” Uistinu, većina je Hrvata razočarana aktualnom državom i vlastima, pa dvoje – odseliti u potrazi za boljom državom ili pak ostati na vlastitom imanju i samim tim postati politička činjenica. Rakićani su primjer ove druge skupine. Njihovim je poduzetnicima Rakitno postalo premaleno, pa su Dušić i Šišović poljoprivrednu djelatnost proširili na Duvanjsko i Kupreško polje. I već otkupili sijeno koje će na ljeto kositi. A Duvnjaci npr. prodaju sijeno sa svojih livada i njiva po cijeni od gajbe piva po dulumu. slobodna dalmacija |