| "Hrvati, ujedinite se, podjele rađaju zlo!" |
| 28.04.2008 (01:30) | |
 Iza zatvorenih vrata nadbiskup msgr. Dominique Mamberti u govoru naslovljenom "Gradeći jedinstvo" pozvao je hrvatske političare na jedinstvo ističući potporu dvojice papa u ustrajnoj gradnji država jednakopravnih naroda na putu u Europsku uniju. Mamberti je podjele unutar Hrvata, očito aludirajući na sadašnje stanje, nazvao posljedicama grijeha.
1. Srdačno pozdravljam i zahvaljujem gospodinu Ljubi Bešliću, gradonačelniku Mostara, na ljubaznim riječima dobrodošlice koje mi je uputio te na pruženoj prilici da se danas susretnem s najvišim hrvatskim dužnosnicima Bosne i Hercegovine. Vrlo sam radostan što se nalazim u ovom znamenitom gradu i što mogu sudjelovati na ovom značajnom susretu. U ulozi tajnika za odnose Svete Stolice s državama u službeni posjet vašoj zemlji došao sam na ljubazan poziv gospodina Svena Alkalaja, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, te mu tako uzvraćam za njegov dolazak k meni u Vatikan prošle godine. Ova izmjena pohoda dobar je pokazatelj sadašnjih odličnih odnosa između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine. No, svakako, posjeti "papina ministra vanjskih poslova" imaju po običaju i posebnu crkvenu dimenziju. Upravo u tom smislu želim se zadržati među vama, katolicima zauzetima na području politike, kako bih vam predložio nekoliko točaka za razmišljanje koje mogu biti od koristi pri usmjerenju vašeg političkog djelovanja u službi narodu koji predstavljate te cjelokupnoj državi kojoj pripadate. 2. Pozvani ste na zajednički doprinos te je stoga potrebno da težite jedinstvu, koje zasigurno ne dokida opravdane različitosti, već jamči postizanje zajedničkih ciljeva. Jedinstvo čini snagu te, kada teži općem dobru, omogućuje dostići ciljeve nedohvatljive onome koji djeluje izdvojen. Prva poglavlja "Knjige postanka" predstavljaju nam podijeljenost kao posljedicu grijeha. Grijeh nas, zapravo, odjeljuje od Boga i od braće. Dovoljno se sjetiti epizoda Adame i Eve, Kajina i Abela, babilonske kule, kako bismo uočili koji su plodovi takva dijeljenja: sram, zavist, smrt, pomutnja; zli plodovi koji, nažalost, zriju još od početka ljudske povijesti. "Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istoga osjećanja i istog mišljenja" (1 Kor 1,10). Upišite u svoja srca ove riječi svetoga Pavla tako da ih uvijek imate na pameti u svom javnom djelovanju. "Učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite" (Iz 1,17). Evo poziva koji je Gospodin upućivao judejskom narodu preko proroka Izaije i koji upućuje i nama pozivajući nas da podignemo glas u obranu istine i pravde, prije svega u korist malenih i slabih. 3. Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanima uza sudjelovanje katolika u političkom životu, što ju je objavila Kongregacija za nauk vjere 24. studenoga 2002. s potpisom tadašnjih kardinala Josepha Ratzingera i nadbiskupa Tarcisia Bertonea, danas Svetoga Oca i državnoga tajnika, može povesti ovo naše razmišljanje te pružiti načela primjenjiva u konkretnim prilikama u kojima ste pozvani vršiti svoju javnu službu. Nota započinje uočavanjem kako kršćani u političkom životu sudjeluju još od prvih stoljeća vođeni upravo kršćanskom savješću (br. 1), podsjećajući na jasno izrečen nauk pape Ivana Pavla II. prema kojemu se "vjernici laici ne mogu odreći sudjelovanja u politici, to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom, društvenom, zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju koje teži suvislom i institucionalnom promicanju općeg dobra" (Apostolska pobudnica Christifideles laici, br. 42). Naravno, nije zadatak Crkve pružati tehnička rješenja za pojedinačne probleme, no ona je pozvana rasvijetliti ih moralnom prosudbom. "Crkveno učiteljstvo ne želi vršiti političku vlast ili ukinuti slobodu mišljenja katolika o vremenitim pitanjima. No, ono želi što i jest njegova vlastita zadaća poučavati i rasvjetljivati savjest vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje bude uvijek u službi cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra (Doktrinalna nota, br. 6; usp. Deus Caritas est, br. 28-29). 4. Želio bih samo upozoriti na neke važne teme u kojima Crkva od vas kao katolika zauzetih u politici očekuje osobit doprinos. Doprinos koji bi trebao imati, da tako kažem, dvostruku dimenziju: 1) ad intra, to jest podupirati dobro osoba koje su istodobno i pripadnici Crkve i građani države, a to je velika većina hrvatskog naroda, i 2) ad extra, promicati zajedničko dobro sveukupnog pučanstva ove zemlje, sastavljenoga većinom od vjernika drugih religijskih tradicija. Potpisivanje i susljedno ratificiranje Temeljnoga ugovora između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine dalji je i važni korak u tom zajedničkom hodu koji, bez kompromitiranja nezavisnosti i autonomije države i Crkve, ističe njihovu raspoloživost za suradnju i utvrđuje pravni okvir uzajamnih odnosa. S ovom pretpostavkom želio bih nastaviti naše razmišljanje na ovoj dvostrukoj dimenziji ad intra i ad extra, koju bi trebala podrazumijevati vaša politička aktivnost u sasvim specifičnu kontekstu kao što je ovaj u Bosni i Hercegovini, zadržavajući se samo na važnim temama koji, prema sudu Crkve, zahtijevaju neupitno jedinstvo kriterija i djelovanja s vaše strane. 5. Ad intra: I) Očuvanje identiteta vašega naroda. Identiteta izgrađenog na usklađenosti između života i vjere, evanđelja i kulture, pravde i istine. Već od početka svoga pontifikata papa Ivan Pavao II. u pismu kardinalu Franji Šeperu o 1100. obljetnici izmjene pisama između pape Ivana VIII. i hrvatskoga kneza Branimira (1979.) pozivao je hrvatske vjernike da "žarko zahvale Bogu za katoličku vjeru koju su im predali njihovi pređi i da joj služe nasljedujući primjer svojih prethodnika u čvrstoj nadi i iskrenoj ljubavi". Nastavio je: "Potičemo vas sve da uvijek ostanete vjerni ovoj apostolskoj stolici i da se ne umorite u obrani istine i svetosti kršćanskoga imena te radosni ustrajete u dobrim djelima sve do kraja u poslušnosti svojim svetim ocima." II) Briga za obitelj. Ona ne čini samo osnovnu stanicu društva nego istinsku i vlastitu kućnu crkvu. Sveti Otac Benedikt XVI., pri posljednjem Svjetskom susretu obitelji u Španjolskoj (Valencija, 8. srpnja 2006.) naglasio je da "je obitelj nužno dobro za narode, neizostavan temelj društva i veliko blago supruga kroz čitav njihov život. Ona je nezamjenjivo dobro za djecu, koja trebaju biti plod ljubavi, potpuna i velikodušna darivanja roditelja. Proglašavati cjelovitu istinu o obitelji, utemeljenu na ženidbi kao kućne Crkve i svetišta života, velika je odgovornost svih". Zapravo, u krilu vaših obitelji odlučuje se o budućnosti vašega naroda i vaše Crkve. 6. Ad extra: I) Obrana nepovredivosti ljudskoga života i moralnih vrjednota. Ne smije se dopustiti da pravo na život bude ugroženo; "ono je pravo koje zahtijeva da ga svi podrže jer je temeljno pravo u odnosu prema drugim ljudskim prava. To snažno tvrdi enciklika Evangelium vitae: Premda među teškoćama i nesigurnostima svaki čovjek iskreno otvoren istini i dobru, svjetlom razuma i ne bez tajnog utjecaja milosti, u naravnom zakonu upisanom u srce (usp. Rim 2, 14-15) može prepoznati svetu vrijednost ljudskoga života od samoga početka do njegova svršetka te potvrditi pravo svakog ljudskog bića da ovo njegovo prvotno dobro bude potpuno poštovano" (Benedikt XVI., govor sudionicima opće skupštine Papinske akademije za život 24. veljače 2007.). II) Služenje čovjeku, upućujući na njega političku aktivnost i gospodarski razvoj, solidarno sudjelujući aktivno u gradnji slobodna i demokratskog društva, potpuno uklopljena u europske strukture. Ova zemlja ne pripada Europi samo po svom zemljopisnom položaju nego i po svojoj povijesti i po svom pozivu, čemu je dobar dokaz Ugovor o pridruživanju i stabilizaciji, koji će se idući mjesec potpisati s Europskom unijom. Papa Pavao VI., u svojoj poznatoj enciklici Populorum Progressio, jasno je istaknuo kako kao "baštinici prošlih generacija i korisnici rada naših suvremenika, mi imamo obveza prema svima i ne možemo se ne brinuti za one koji će doći poslije nas" (br. 17) te kako se "napredak ne svodi na jednostavan gospodarski rast. Za autentičan napredak potrebna je cjelovitost, što znači usmjerenost promicanju svakog čovjeka i cijelog čovjeka" (br. 14). Taj razvoj, zapravo, pretpostavlja "prijelaz, za svakoga i za sve, iz manje čovječnih uvjeta u čovječnije uvjete"; a to je uzdizanje iz bijede u posjedovanje potrebnog, stjecanje kulture; veće poštovanje dostojanstva drugih; suradnja za opće dobro, volja za mir; čovjekovo priznanje najviših vrjednota i Boga koji im je izvor i svrha" (br. 20-21). Evo ideala koji treba voditi vaše djelovanje na političkom, gospodarskom i društvenom planu. 7. Želio bih završiti jednom preporukom usmjerenom osiguranju prava vašega naroda u multikulturnom društvu. Ne bi se smio ostavljati niti dojam da ste nekakva strana skupina u ovoj zemlji ili manjina. Bez sudjelovanja vašega naroda sama Bosna i Hercegovina ne bi bila zamisliva jer je vaš prvi doprinos, temeljni i odlučujući, upravo taj da omogućujete miran suživot drugih dvaju konstitutivnih naroda: bosanskih Srba i muslimana Bošnjaka. Papinsko učiteljstvo, svakako, preporučuje da se nadvlada svaka opasnost zatvorenog nacionalizma jer "nacionalizam izolira narode protiv njihova istinskog dobra; i rezultirao bi osobito štetno ondje gdje krhkost nacionalnih ekonomija zahtijeva naprotiv zajednički napor, znanje i financijska sredstva kako bi se ostvarili programi razvoja te povećala trgovačka i kulturna razmjena. Prošlost je prečesto bila obilježena nasilnim odnosima među narodima: neka napokon svane dan kada će međunarodni odnosi biti označeni uzajamnim prihvaćanjem i prijateljstvom, međuovisnošću u suradnji i zajedničkoj promidžbi s odgovornošću svakog pojedinca" (Pavao VI., enciklika Populorom Progressio, br. 62 i 65). Sluga Božji Ivan Pavao II. u govoru skupini političara i gradonačelnika Bosne i Hercegovine održanom 26. ožujka 1996., želio je naglasiti da je "Sveta Stolica uvijek bila uz vas. Neće izostati, sredstvima koja su joj vlastita, njezino dalje promicanje projekta višeetničke i višenacionalne Bosne i Hercegovine, u kojoj svaka osoba i svaki narod može živjeti u poštovanju vlastitih različitosti, koje ne bi trebale postati razlozi napetosti i podjela, već uzajamna obogaćenja". 8. Govoreći s tim uvjerenjem danas na ovome mjestu, ne mogu ne podsjetiti na onaj prvi susret koji ste, na poticaj uzoritog gospodina kardinala Vinka Puljića, imali 11. svibnja 2005. u Sarajevu: hvale je vrijedna inicijativa da se okupljate u jedan forum kako bi promišljali i smišljali načine na koje možete dati doprinos svom narodu i svojoj zemlji. Doprinos koji prije svega treba biti doprinos kvalitete. Svi zapravo očekuju od Hrvata upravo takav doprinos, i na kulturnoj i moralnoj razini, i na društvenoj i gospodarskoj razini. No, za pružanje takva doprinosa trebate biti ujedinjeni: trebate među sobom sagraditi jedinstvo kako bi ga bilo moguće graditi i s drugima. Jedinstvo u krilu hrvatskog naroda i u njegovom upravljajućem staležu trebalo bi omogućiti prolazak putovima istinskog ljudskog napretka na korist vaših sugrađana i svih stanovnika Bosne i Hercegovine postižući cilj svakog političkog djelovanja dostojnog toga naziva, koji nije drugo do li opće dobro. Večernji list |