Institut za nestale osobe BiH pripremio je prijedlog posebnog pravilnika kojim bi se regulirao način dolaska do informacija o nestalima putem novčanih i drugih naknada. Ako i kada bude usvojen taj dokument, Institut će moći sklapati nagodbe s osobama koje imaju informacije o masovnim i pojedinačnim grobnicama gdje se nalaze tijela žrtava iz proteklog rata. Iznos novca koji bi se plaćao izvorima ovisio bi o vrijednosti same informacije.

Jedan od direktora Instituta, Amor Mašović, kaže da je u zadnjih desetak godina bilo nekoliko stotina slučajeva da su svjedoci "prodavali" informacije o masovnim grobnicama. Među tim slučajevima bilo je mnogo pokušaja prijevare, ali i jedan broj korisnih informacija. Za njih su uglavnom isplaćivani iznosi od nekoliko stotina maraka, koje su osigurane od dnevnica osoba angažiranih na traganju za nestalima.

Događalo se da ljudi ne traže novac, već obnovu kuća ili čak vize za odlazak iz BiH. Naravno, jedan broj onih koji su posjedovali određene informacije izravno su kontaktirali obitelji nestalih, tražeći novac, i mi o tome nemamo podataka. No, generalno mislim da prodaja informacija nije bila previše rasprostranjena kaže Mašović. Međutim, neki drugi izvori kažu da je kupnja informacija vrlo često jedini način da se dođe do podataka o zločinima i tijelima žrtava.

Večernjakove informacije govore da je nedavno jedan od mudžahedina ponudio informacije o lokaciji na kojoj su zakopana tijela Hrvata ubijenih na širem području Središnje Bosne, ali da je zauzvrat tražio 20.000 eura. Istražiteljima u Tuzli se, pak, obratila osoba koja je za novac nudila informacije o granatiranju toga grada u svibnju 1995. godine, kada je na lokaciji Kapija ubijeno sedamdesetak civila, uključujući i djecu. Doznajemo da niti jedna od te dvije "ponude" još nije realizirana.

U državnom tužiteljstvu, koje vodi velik broj slučajeva ratnih zločina, kažu da nemaju nikakav fond iz kojeg bi se mogli plaćati eventualni izvori informacija. Institut za nestale, pak, već sada raspolaže sa oko 600.000 maraka, koji su mu uplaćeni temeljem presuda koje su obitelji nestalih dobile protiv entiteta. U tim presudama, a riječ je o šest posebnih slučajeva, Dom za ljudska prava entitetskim je vladama naredio da Institutu uplate po 100.000 maraka koje će biti utrošene za pronalazak nestalih osoba.

Mašović kaže da bi se upravo taj novac mogao iskoristiti i za kupnju potrebnih informacija o masovnim grobnicama. Naravno, ako spomenuti pravilnik bude usvojen.