| 2020-e BIH prestaje postojati |
| 21.05.2008 (18:57) | |
|
Prije 19 godina u tajnosti je izrađena mapa Europe u 2020., a godinu kasnije ona je prvi put objavljena u „Financial Timesu“. Bilo je to pravo iznenađenje za svijet – na toj mapi prikazana je federalizirana Europska unija sa Turskom u svom sastavu. Tadašnje Jugoslavije na mapi nije bilo.
Što se ostvaruje  Hrvatska i Slovenija su na toj karti ucrtane kao dio takozvane Srednjoeuropske federacije, a Bosna i Hercegovina, Srbija, Rumunija, Bugarska, Kosovo, Makedonija, Grčka i Albanija su svrstane u takozvanu Balkansku federaciju. Nešto kasnije, tu mapu je objavio i list „New York Times“ uz tekst kojim prognozira raspad bivše Jugoslavije koja je, treba posebno naglasiti, 1989. godine imala status kandidata za ulazak u Europsku uniju.Zbog čega podsjećanje na novu mapu Europe iz 1989. godine? Odgovor je jasan – ostvaruje se ono što su njeni projektanti nacrtali. Ako bi njihova vizija bila do kraja ostvarena, onda to znači da će BiH do 2020. sigurno postati članica EU. Međutim, postavlja se pitanje u kojim granicama, bez obzira što iz međunarodne zajednice stižu uvjeravanja da su sadašnje granice BiH neupitne i nepromjenjive i da se bh. entitet Republika Srpska ne može otcijepiti, kako to najavljuje i priželjkuje Milorad Dodik sa svojim beogradskim mentorima Borisom Tadićem, Vojislavom Koštunicom i Tomislavom Nikolićem. Naime, vrlo je znakovita nedavna izjava Orhana Dragaša, koji u svjetskim krugovima važi za vrhunskog trgovca oružjem, a u posljednje vrijeme i prislušne opreme. Dragaš je i direktor Međunarodnog instituta za bezbjednost sa sjedištem u Beogradu, a na tu funkciju postavio ga je John Whains, direktor Instituta za Europu. Dragaševa tvrtka „Komora sistem“ je, kako sam kaže, lider na Balkanu u oblasti obavještajne, kontraobavještajne i antiterorističke opreme koju prodaje Makedoniji, Sloveniji, Rumuniji, Makedoniji, Hrvatskoj, BiH... i u svim tim zemljama ima svoje urede. Opremu kupuju državne institucije, a on ističe da se za taj posao opredijelio „jer je perspektivan, a pogotovo nakon što je bivši američki predsjednik Jimmy Carter kazao da terorizam pravda proračun“. Tko ima džokera Dragaš je ispričao da je došao u posjed jedne tajne karte: - Bilo je to na jednoj međunarodnoj konferenciji u Washingtonu. To baš i nije neki tajni plan i scenario koji je izdiktiran iz jednog centra. U Americi postoji više utjecajnih institucija i pojedinaca i svatko ima svoja viđenja i prijedloge. Neki su samostalni, neki produžena ruka State Departmenta, ali svatko nastoji nametnuti svoj utjecaj. Sudjelovao sam sastanku na kojem su govorili lord David Oven i Hanri Kissindzer. Na toj mapi Srbija je bez Kosova, ali ima u svom sastavu Republiku Srpsku. To se pravda tvrdnjom da na Balkanu ne funkcioniraju multietničke države, a kao dokaz se uzima BiH. Koliko u svemu tome ima određenih naznaka, teško je u ovom trenutku kazati, ali je činjenica da unutar međunarodne zajednice nema jedinstvenog stava o budućnosti BiH. Utisak je da Milorad Dodik, koji svako malo pominje otcjepljenje RS, upravo igra na kartu tog nejedinstva. Jasno je da on s nestrpljenjem čeka da BiH potpiše s EU Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju kako bi krenuo u odlučnu akciju na ukidanju OHR koji još uvijek koliko-toliko gasi vatru u ovoj državi. Time bi postigao dva cilja – s jedne strane, rasteretio bi se straha od bonskih ovlasti visokog predstavnika koji ima pravo i da ga smijeni, a s druge dobio bi odskočnu dasku za konačan obračun sa državom BiH koju inače ne priznaje. Bitno je naglasiti da je on već isposlovao da ostane policija RS koju u cjelosti kontrolira. Imao je i spremljen gotov scenarij za novo dolijevanje ulja na vatru, ali mu je Klub Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta BiH izbio šibicu iz ruku – odbijen je stav Harisa Silajdžića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da je odluka o ratifikaciji ugovora između BiH i Srpske pravoslavne crkve destruktivna po vitalne interese FBiH. Pojednostavljeno kazano, Silajdžić je bio protiv potpisivanja ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Dodik je zbog toga zadovoljno trljao ruke – imao je dokaz da su Bošnjaci protiv Srba u svakom trenutku i svakoj prilici. Bošnjaci su mu pokazali da to nije tačno. Samo ukor Prekjučer je visoki predstavnik Miroslav Lajčak u Vijeću sigurnosti UN-a nahvalio napredak BiH koji, ruku na srce, obični građani ove zemlje baš i ne vide i ne osjećaju. Istovremeno, on se ogradio od pretjeranog optimizma upozoravajući na opasnosti od nacionalizma i činjenicu da oba entiteta rade na štetu države BIH. Pored ostalog, kritizirao je Vladu RS i što je bez saglasnosti države BiH dala dozvolu Srbiji da gradi most preko rijeke Save i što je, mimo svoje nadležnosti, usvojila zakon o izdavanju obveznica. Vlasti FBiH kritizirao je u New Yorku što su povećale socijalne i isplate borcima uprkos protivljenjima MMF-a i Svjetske banke i što su bošnjačke stranke preglasale hrvatske zastupnike u Vladi i Parlamentu FBIH. S obzirom da se u svim tim slučajevima radi o antidaytonskom ponašanju, nejasno je zbog čega Lajčak nije iskoristio svoje bonske ovlasti i smijenio kolovođe podrivanja temelja države BiH. Sama činjenica da se olako prelazi preko antidaytonskih poteza pojedinih ovdašnjih političara na vlasti i da Lajčak dozvoljava da se o njegovim odlukama raspravlja u domaćim političkim krugovima čime one gube i na autoritetu i na snazi, mogla bi da znači da se nešto krupno iza brda valja. U svakom slučaju, za BIH je najdragocjenije vrijeme, a ono se rasipa. Sam čin potpisivanja Sporazuma sa EU neće ovu zemlju automatski ozdraviti i učiniti je normalnom. Poskok.info |