| Rasplamsavaju se polemike o sudbini OHR-a |
| 05.06.2008 (05:53) | |
 Kakva će biti sudbina Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR)? Sadašnji mandat OHR-a i njenog čelnika Miroslava Lajčaka traje do kraja lipnja ove godine. Približavanjem tog datuma u javnosti se umnožavaju proturječni zahtjevi onih koji su za ukidanje i onih koji su za nastavak mandata OHR-a. Politički čelnici Republike Srpske, praćeni snažnom diplomatskom potporom Rusije, zauzimaju se za eliminaciju OHR-a. Pri tomu se iznose stajališta kako je došlo vrijeme da o situaciji u BiH brinu domaći politički akteri bez OHR-a.
Nije netočno ako se kaže da čelnici Republike Srpske u OHR-u vide onaj međunarodni instrument koji bi doprinosio državnoj centralizaciji BiH što bi moglo naškoditi Republici Srpskoj. Svrstavanje službene Moskve uz Republiku Srpsku protiv OHR-a može se iščitavati kao znak Ruske ambicije da i na taj način obnovi utjecaj na Balkanu koji se istopio nakon propasti komunizma i raspada bivše Jugoslavije. Ured visokog međunarodnog predstavnika ipak utjelovljuje političko - diplomatsku snagu Zapada, pa se u ruskom protivljenju opstanka OHR-a prelamaju i širi (globalni) nesporazumi Zapada i Rusije u kojima neki analitičari vide simptome obnavljanja hladnoratovskog rivalstva. Za razliku od čelnika Republike Srpske i Rusije, koji se združenim snagama protive OHR-u, Hrvati i Bošnjaci se izjašnjavaju za bezuvjetni nastavak mandata Ureda visokog predstavnika. No različiti su razlozi ove potpore OHR-u. Hrvati u OHR-u prepoznaju kakvu takvu šansu za poništavanje svoje kronične neravnopravnosti i dovođenje u jednakopravnu poziciju s preostala dva naroda. Bošnjaci, pak, u OHR-u primjećuju sredstvo pomoću kojeg će nastojati isposlovati što je moguće snažniju centralizaciju BiH, a to pogoduje najbrojnijem narodu. Dakle, iznijansirala su se tri politička pristupa prema OHR-u. To govori kako bi eventualnim ukidanjem Ureda visokog predstavnika, sadašnje narastajuće proturječnosti u BiH mogle gurnuti zemlju u vrtlog kaosa. Odumiranjem OHR-a oživjeli bi planovi da svatko pokuša ostvariti svoje ambicije ne mareći za onog drugog. U takvom jednom stanju potencijalnog političkog "građanskog" rata najmanje izgleda za povoljan ishod ima najmalobrojniji narod. Eventualno stanje nekontroliranog kaosa, u koji bi BiH bila bačena odlaskom OHR-a, moglo bi ugroziti općinske izbore zakazane za listopad ove godine i poništiti mogućnost iole ozbiljnije rasprave o ustavnim promjenama. U konačnici, ukidanje OHR u sadašnjim (ne)prilikama značilo bi sunovraćivanje Bosne i Hercegovine u nove ponore. U BiH se problem može postaviti, ali ne i riješiti bez pomoći međunarodne zajednice. Iz svih zamršenosti unutarnjih, regionalnih i globalnih Bosna i Hercegovina ne može izići sama. Nekorisno je izmišljati poželjnu prošlost, jer se na taj način kockamo s budućnošću. Odjek eventualnog odlaska OHR-a bio bi nesnošljivo zaglušujući. Pejo Gašparević | http://domaljevac.net |