| Haris Silajdžić: Nikad nisam bio za unitarnu BiH |
| 09.06.2008 (00:00) | |
 Sa aktualnim predsjedateljem Predsjedništva BiH Harisom Silajdžićem razgovarali smo prošli tjedan u Sarajevu. Širok spektar otvorenih tema i pitanja, kako između naših zemalja tako i o aktualnoj političkoj situaciji u BiH, “odveo” nas je na intervju s najkompetentnijim sarajevskim sugovornikom.
Jedan hrvatski tjednik nedavno je objavio da je Bosna zabranila Hrvatskoj izgradnju autoceste do Dubrovnika. Vas se proziva kao glavnog krivca za takvu odluku. - Ta tvrdnja je potpuno neistinita. Bosna i Hercegovina ne samo da nije zabranila taj projekt nego ga službeno podržava. Ministar Ljubić i ja smo razgovarali o ovom pitanju i ne vidimo nikakve prepreke gradnji ceste prema Dubrovniku preko teritorija Bosne i Hercegovine jer bi taj projekt bio u interesu obje države. U čemu je bit problema s pelješkim mostom iz bosanskohercegovačkog rakursa? - Bosna i Hercegovina ne osporava, niti je ikada osporavala, suvereno pravo Hrvatske da povezuje dijelove svog teritorija, uključujući i da gradi most kopno-Pelješac. Ovaj projekt, međutim, mora biti u skladu s međunarodnopravnim standardima koji su u ovom polju jako precizni. Prije svega, bez suglasnosti Bosne i Hercegovine Hrvatska ne može graditi most koji bi se protezao preko teritorijalnog mora BiH. Budući da nikada nije izvršeno razgraničenje teritorijalnih mora naše dvije države, točna granica nije poznata. Privremeno se primjenjuje tzv. crta sredine, ali UN-ova Konvencija o pravu mora precizira da se u slučaju tzv. posebnih okolnosti može upotrijebiti i neka druga crta prilikom određivanja granice na moru. S obzirom na to da je planirana lokacija mosta udaljena manje od 400 metara od te crte sredine, tek nakon što se obavi konačno razgraničenje, može se pristupiti razgovorima o gradnji mosta na ovom području. Gradnja mosta prije rješavanja ovog pitanja bi praktično prejudicirala ishod pregovora o granici. Ako Hrvatska krene u izgradnju mosta prije nego što se odredi granica na moru, hoće li BiH podignuti tužbu protiv Hrvatske, kao što je do sada najavljivano iz Sarajeva? - Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je zauzelo stav o ovom pitanju, te ga prezentiralo našim sugovornicima u Hrvatskoj u više navrata. Iako se nadamo da do toga neće doći, ako Hrvatska bude preuzimala unilateralne poteze u ovom slučaju, Bosna i Hercegovina će zaštitu svojih prava morati potražiti na međunarodnom nivou. Neki mediji tvrde da BiH osporava izgradnju mosta kako bi izborila specijalan status u luci Ploče. - Ta dva pitanja su u potpunosti odvojena. Status luke Ploče je definiran posebnim ugovorom koji je Bosna i Hercegovina ratificirala, i koji čeka na ratifikaciju od strane Hrvatske. Pitanje luke Ploče nema bilo kakav uticaj na obavezu Bosne i Hercegovine da zaštiti svoje granice i pravo neškodljivog pristupa otvorenom moru. Koliko je realna priča o izgradnji teretne luke u Neumu s obzirom na postojeće činjenice na terenu, od dubine mora do “zagušenosti” prostora stambenim objektima? - Ideja o luci Neum je još uvijek u povoju, ali je ne treba odbaciti zbog budućih generacija. Neum ima povoljne prirodne uvjete za gradnju luke s obzirom da se tu radi o dubini mora od preko 30 metara, što je jedno od najdubljih područja na Jadranskoj obali. Također, postoji pogrešna percepcija da bi se luka gradila u neumskom zaljevu, gdje se nalaze stambeni objekti i turistički sadržaji, s obzirom da svi planovi govore o luci na vanjskoj obali poluotoka Klek, odnosno u malostonskom kanalu. Ima li još problema između naše dvije zemlje kojima bi se trebalo baviti Međudržavno vijeće? - Odnosi s Republikom Hrvatskom su generalno dobri. Naravno da postoje nesuglasice, kakve postoje između svih susjednih država u svijetu. Tu pogotovo mislim na pitanja razgraničenja oko Neuma, ali kada uzmete u obzir činjenicu da imamo skoro 1000 km granice s vašom zemljom, a da je ovo jedno od rijetkih otvorenih pitanja, suradnja je zadovoljavajuća. Uostalom, SAD i Kanada imaju čak šest otvorenih pitanja razgraničenja na moru, tako da ovo nije nimalo neuobičajeno. Osim Neuma, također imamo otvorena pitanja u vezi s povratom imovine koja pripada Bosni i Hercegovini, statusom luke Ploče, te sa korištenjem elektroenergetskih potencijala na riječnim granicama. Ova pitanja su pokretana na sjednicama međudržavnog vijeća i očekujem da će se ta suradnja nastaviti. Sada bih razgovarala o stanju u Vašoj zemlji. Zahvaljujući upravo Vašoj izlaznoj strategiji o reformi policije u BiH, koja je četiri godine opterećivala napredak zemlje, BiH će potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om 16. lipnja. Što očekujete nakon potpisa? - Usvajanjem prvog seta zakona o policiji, Bosna i Hercegovina je napravila dva važna koraka. Prije svega, napori Stranke za BiH su osigurali da ovi zakoni sada obvezuju Parlamentarnu skupštinu da usvoji novi Ustav BiH, da Ustavnu reformu provede u skladu s tri principa Europske komisije, te da uspostavi jedinstvenu policijsku strukturu Bosne i Hercegovine najkasnije godinu dana nakon usvajanja Ustava BiH. Ovim ugovorom BiH ulazi na nepovratni put k europskim integracijama i svi građani će osjetiti poboljšanje na nizu polja. Čini mi se da je svijet shvatio da se Dayton potrošio, da s njim nije moguće u Europu te da BiH predstoji temeljit ustavnopravni remont. Jesam li u pravu? - Polako dolazi do spoznaje da je Dayton cjelina čiji pojedinačni segmenti ne mogu nezavisno funkcionirati. Iz tog razloga imamo paralizu državne vlasti, koja ne može funkcionirati bez visokog predstavnika. Također, Dayton predvidja blokade na nizu nivoa. Ako prijeđete jednu prepreku, naiđete na drugu, i tako unedogled. U takvim uvjetima bilo je jasno da sistem ne može funkcionirati bez konačnog arbitra, i ta uloga je personificirana kroz Ured visokog predstavnika (OHR). Iako postoje tendencije u određenim krugovima međunarodne zajednice da se naprave kozmetičke izmjene Daytona koje bi zadovoljile minimalne europske standarde i proglasi okončanje misije, nadam se da će na kraju ipak prevladati shvaćanje da daytonski Ustav, kao njegov pojedinačni dio, ne može jamčiti dugoročni mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini. Čini mi se da se Vaš, proklamirani koncept ustroja BiH kroz četiri regije, osim u dominantnim domaćim krugovima i u međunarodnim podvodi pod pojam - unitarno. Biste li pristali na ustroj BiH kroz šest kantona, što bi, nadam se, podržali ključni međunarodni faktori? - Ja nikada nisam zagovarao unitarnu Bosnu i Hercegovinu! Ovo je previše složena zemlja, s tri najbrojnija naroda i nizom drugih grupa, da bi se sve odluke donosile iz jednog centra. Međutim, po tom istom principu neprihvatljivo je da gotovo pola zemlje predstavlja jedan od najakutnijih primjera centralizacije u svijetu., kao što je slučaj u RS. Kako BiH ne treba biti centralizirana država gdje će se prihodi poreznih obveznika slijevati u Sarajevo, jednako je neprihvatljivo da se prihodi poreznih obveznika, recimo, iz Srebrenice slijevaju u Banju Luku. Rješenje ovog pitanja, na dobrobit svih građana i naroda BiH, može se postići sistemom istinski multietničkih teritorijalnih jedinica, temeljenih na privrednim, prirodnim i drugim kriterijima gdje bi građani većinu svojih prava ostvarivali unutar tih jedinica. Sam broj tih jedinica – pet, šest ili sedam – kao i njihova terminologija – kantoni ili regije – sporedno je pitanje. Ono što je bitno da sistem tih teritorijalnih jedinica, koliko god da ih ima i kako god se zvale, u potpunosti osigurava zaštitu svih naroda i građana na svakom dijelu Bosne i Hercegovine, bez dominacije bilo kojeg naroda. U ovoj napaćenoj zemlji je evidentan rašomon o njezinoj recentnoj prošlosti i trinaest godina nakon rata. U Republici Srpskoj se prošli rat definira kao “obrambeno-otadžbinski”... Kako je u ovoj zemlji moguće graditi mir, pomirenje, zdravu budućnost na frustrirajućim osnovama? - Sve to treba, i jedino je moguće, graditi na istini, a ne na mitovima. Rat u Bosni i Hercegovini je medijski najdukomentiraniji rat u povijesti s eventualnim izuzetkom ratova u Iraku. Informacije postoje ako je netko spreman suočiti se s istinom. Zbog toga nije potrebno inzistirati na tome da neko prihvati jednu od lokalnih verzija. Dovoljno je pogledati što o ratu u Bosni i Hercegovini uče studenti na Harvardu, Yaleu, Oxfordu, Sorboni... Ako netko misli da se na tim mjestima prezentiraju laži, onda je otvaranje vidika takvoj osobi na samom početku nemoguća misija. Slobodna Dalmacija |