| BiH će biti pravi zlatni rudnik za proizvodnju organske hrane |
| 23.06.2008 (00:00) | |
 Neuralgična točka domaćeg gospodarstva je poljoprivreda. Postoje tisuće hektara zemlje koja nije obrađivana zadnjih 50 godina, i ono što je najvažnije, ta zemlja nije kontaminirana. To je temelj za dobru zaradu u budućnosti.
Nakon nedavno potpisanog SSP-a s EU, BiH su se odškrinula vrata za prolaz prema boljoj budućnosti. O tome kako će njezina nova pozicija spram EU utjecati na domaće gospodarstvo, u kakvom je trenutačnom gospodarskom stanju BiH, te o mjerama koje bi trebale biti poduzete radi približavanja Uniji, razgovarali smo s dr. Antom Domazetom, ekonomskim stručnjakom i ravnateljem Ekonomskog instituta u Sarajevu.VL: BiH se našla u novoj poziciji prema EU. Kako će to utjecati na konkurentsku sposobnost bh gospodarstva? DOMAZET: Potpisivanje SSP-a u osnovi ima svoja tri dijela. Prvi je ekonomski, u kojem je prvenstveno riječ o koncesijama koje BiH daje za uvoz industrijskih proizvoda iz EU. Drugi je politički dio, a treći je vezan za suradnju na području regija i u sklopu procesa europskih integracija. Imajući u vidu direktne i indirektne efekte sporazma, valja naglasiti da će on sigurno imati značajan doprinos rastu konkurentnosti bh gospodarstva. To se temelji na nekoliko faktora. Kao prvo, ukidanjem carina na niz inudstrijskih proizvoda već od 1. siječnja sljedeće godine, posebno repromaterijala, dovest će do pozitivnog efeketa snižavanja troškova kompanija i stvaranja njihove veće konkurentnosti. Istina, ne treba zaboraviti kako će to izazvati i pad prihoda od carina. Međutim, gledajući dugoročno, to je nešto na što se već računalo i što će najvjerojatnije biti kompenzirano stalnim rastom prihoda iz PDV-a. Drugi indirektni efekt koji je povezan sa Sporazumom je podizanje razine atraktivnosti BiH za strane ulagače. Budući da je izvjesno kako će BiH nakon ovog sporazuma postati jednoga dana članicom EU i koristiti beneficije njezina ogromnog tržišta, to će biti dovoljno velik stimulans za strane investitore, prvenstveno iz EU. S druge strane, investitori iz zemalja kojima je EU ciljno tržište moći će preko BiH ostvariti pristup tome tržištu. Prije svega tu mislim na ulagače iz Kine, Indije i nekih drugih zemalja koje imaju aspiracije prema tržištu EU. Također ističem jedan značajan momenat o kojem se ne govori dovoljno, a to je da će se potpisivanjem sporazuma aktivirati dio CEFTA sporazuma, koji govori o takozvanoj dijagonalnoj kumulaciji podrijetla proizvoda. Naime, tada će se uvozni sadržaji koji bh kompanije budu ugrađivale uvozom iz zemalja EU tretirati kao domaći proizvodi i to će biti osnova za domaće podrijetlo prozvoda, bez obzira na to što je u njemu ugrađena supstanca iz zemalja EU. VL: Što bi u tom pravcu trebalo učiniti ili, koje bi konkretne mjere trebala poduzeti BiH? DOMAZET: Ono što izaziva zabrinutost, to je da će mjere za BiH za realiziranje Sporazuma biti utvrđene Mapom puta. Naime, u provođenju Sporazuma BiH će se suočiti s mnogim problemima. Držim kako će tada isplivati svi problemi, posebno oni političke prirode. Tek tada će se zorno pokazati koliko su duboke razlike u stavovima prema EU, bez obzira na to što se politički lideri iz cijele države izjašnjavaju za europski put BiH, što je samo floskula. Pokazat će se da su te razlike među političkim partnerima ogromne. Prije svega, ti će se problemi pokazati kod jačanja državnih institucionalnih kapaciteta, te kod procesa ustavne reforme. Naime, reforme koje predstoje zahtijevat će jačanje uloge države. Znači, one će se kretati u pravcu stvaranja države koja će biti sposobna osigurati mjesto BiH u EU, a to može biti samo država koja nije razjedinjena, kao što je to slučaj danas, s jedinstvenim ekonomskim prostorom, institucijama koje upravljaju osnovnim ekonomskim procesima. Ukoliko ne bude prevladala politička volja da se ti problemi otklanjaju, potrošit ćemo dosta vremena nego što je to objektivno potrebno za svladavanje Mape puta. VL: Kakav je trenutačno imidž bh gospodarstva i na koji način će to utjecati na domaće gospodarstvo? DOMAZET: Bez ikakve dvojbe, imidž gospodarstva BiH je nakon potpisivanja Sporazuma skočio. Zasigurno se može tvrditi kako će on pod utjecajem vanjskih faktora biti još više unaprijeđen. Čak se može očekivati rast kreditnog rejtinga, kao i porast interesa za ulaganje. Međutim, sve su to kratkoročni interesi, a onda i imidž i sve ostalo počinju ovisiti o dubini i efikasnosti provedbe reformi. Drugim riječima, gospodarski imidž dalje će ovisiti o tome kako se razvijaju industrijske politike, trgovinske, poljoprivredne, kako će se nastaviti s rastom proizvodnje, te kako će se odvijati procesi vezani za ustavne reforme, policijske, obrazovanje, zdravstvo, mirovine. VL: Koje su, po vašem mišljenju, neuralgične točke bh gospodarstva u odnosu na europsko? DOMAZET: To je niska razina konkurentnosti izazvana faktorima koji su vezani za organizaciju države. Konkretno to znači da danas imamo slab regulatorni okvir i nerazvijene institucije države. Uzmimo samo pitanje izvozne proizvodnje. Jednostavno, u tome segmentu ne postoji regulatorni okvir koji bi uskladio propise s propisima Unije. Spomenut ću primjere koji se odnose na oblast hrane i sigurnost. Ne postoje institucije koje bi jamčile kvalitetu i koje bi osigurale certificiranje i akreditiranje da bi se davale valjane potvrde o kvaliteti hrane. Nadalje, dugi niz godina u BiH je prisutna loša struktura privrede. Još je veliki broj javnih kompanija za čije izdržavanje država izdvaja ogromne subvencije, zatim ne postoji dovoljan broj malih i srednjih poduzeća koja bi bila konkuretna i koja bi trebala razvijati inovacije. U tom pogledu, BiH je u velikom zaostatku za EU. Stoga će u tome sektoru trebati obaviti značajne rezove i reforme. Međutim, neuralgična točka domaćeg gospodarstva je njezina poljoprivreda. Njoj nije posvećivana nikakva pažnja dugi niz godina. Stoga su i razlike između BiH i EU najdrastičnije upravo u grani poljoprivrede. VL: Vi ste i konzultant. Što biste savjetovali bh menadžerima? DOMAZET: Domaći menadžeri trebali bi shvatiti potpisivanje Sporazuma kao veliku prigodu za unapređenje poslovanja kompanija i podizanje konkurentnosti na tržištu. Prije svega držim kako bi trebalo ići na povezivanje s kompanijma iz EU kroz partnerstvo, poslovnu suradnju i zajednička ulaganja kapitala. Naše kompanije često shvaćaju liberalizaciju kao prijetnju. Istina je da će one biti izložene dodatnom konkurentskom pritisku, poput jeftinih proizvoda koji će dolaziti iz EU, i pritom biti oslobođeni carina. Međutim, valjalo bi napraviti odgovarajuće strategije da se u što većoj mjeri proizvodnja iz EU privuče u BiH i da se u tom području razviju novi oblici proizvodnje. BiH može postati pravi eldorado za proizvodnju organske hrane, za kojom u EU vlada velika potražnja. U BiH postoje tisuće hektara zemlje koja nije obrađivana zadnjih 50 godina, i ono što je najvažnije, ta zemlja nije kontaminirana. Upravo je to temelj za dobru zaradu u budućnosti, dakako, uz prethodno ulaganje i određenu strategiju. VL: Postoje li, ili su u planu, istraživanja Ekonomskog instituta, na čijem ste vi čelu, koja se odnose na sve ekonomske efekte približavanja BiH EU? DOMAZET: Mi smo nekoliko puta predlagali da se ti efekti istraže. Predlagali smo u razdoblju kada je na snagu stupio sporazum CEFTA. I sada je to potrebno napraviti, ali nikada nismo dobili odgovor od Vlade. To kao da nikoga ne zanima. VL: Kada je u pitanju energetski sektor u BiH, što je, po vašem mišljenju, najprihvatljivije za tu granu privrede? DOMAZET: Energetski sektor ima velike komparativne prednosti i njih treba pretvoriti u konkurentske. Trebalo bi prvenstveno voditi računa kod upravljanja tim sektorom i uz to usvojiti dobar regulatorni okvir koji je usklađen s EU, što znači da treba uskladiti zakon o energiji, električnoj energiji, prirodnom plinu i nafti. Dakle, trebalo bi utemeljiti agencije koje će moći provoditi uspostavljanje politike u toj oblasti. Što se tiče privatizacije, moj je stav da nema privatizacije javnih dobara, pa ni u energiji, rudnika, rudokopa, hidropotencijala i drugih javnih dobara. Ali operateri koji djeluju u energetskom sektoru mogu biti privatizirani na jedan poseban način. Ne slažem se s tezom da se Elektroprivrede BiH i Herceg Bosne ne trebaju i ne smiju privatizirati. Zašto ne dati građanima i investicijskim fondovima priliku da u prvoj fazi kupe dionice tih kompanija do 33 posto. Na taj bi se način osigurala potrebna sredstva za restrukturiranje rudnika ugljena, a ne opterećivati federalni proračun u sljedećih deset godina obvezama za restrukturiranje rudnika. Ali, privatizirati javna dobra, to ne dolazi u obzir. Ona se mogu dati samo na uporabu na određeno vrijeme kroz razne oblike partnerstva javnog i privatnog sektora, i one ostaju u vlasništvu Federacije BiH. Večernji list |