| Tamni vilajet nad Sarajevom |
| 03.07.2008 (00:46) | |
 Sarajevo je definitivno i isključivo muslimanski grad. Sarajevo i Bošnjaci producenti su dviju slika o sebi samima. Jedna virtualna, propagandna koja se producira za vanjski svijet a druga stvarna, realna i otužna koja se odvija u tamnom vilajetu.
Možete li zamisliti da se na prvom portalu države koji je ujedno portal glavne avlije u BIH - sarajevo-x.comu stubokom brišu , zaključavaju ili od očiju javnosti sakrivaju teme koje ne odgovaraju slici Sarajeva kao multi-kulti grada i slici Bošnjaka kao veselih, benignih i opičenih muslimana u srcu Europe. Da se to radi u Banjaluci ili Mostaru odmah bi dežurni mislioci pluralne građanštine odlamentovali kako to nije čudno budući da se radi o Karadžićevoj i Bobanovoj ostavštini al kad se cenzura provodi brutalno pod bošnjačkom palicom onda je to u nekom valjda višem cilju pa ju zbog toga ne treba ni napadati. Cijeli niz, očito za neke škakljivih tema, o turskim navijačima u Zenici, Tuzli, Mostaru i Sarajevu zaključan je. O glavnom događaju posljednih tjedana na portalu otvorenog grada Sarajeva ne smije se govoriti. Stotine korisnika koji su pokušali bilo što reći po toj temi cenzuriranja, trajno su isključeni s foruma. Argumentirana, potpuno benigna i nimalo uvredljiva kolumna o pravu Bahe Topalbećirevića da navija za Hrvatsku i pravu Hrvata u BIH da navijaju za Hrvatsku maknuta je čak s topica "Bez cenzure" koji se u pravilu na forumima nikada ne dira. Ali zato kolumna u kojoj se govori o divljanju kockastih navijača po BIH može tjednima stajati na "prvom" i najcenzuriranijem portalu u državi. Ironija je što cijeli portal vode i nadziru nekakvi nazovi Hrvati - sarajevska braća Šimić. Svi tekstovi iz novog broja BH dana koji dramatično napadaju gaf navijanja za Tursku, nazivajući ga katastrofom bošnjačkog društva, sakriveni su od očiju javnosti. Za pristup tim forumima morate imati posebne dozvole. Fascinatno je kako Sarajevo brzo ušutkava stvari koje nisu u skladu s propagandnom slikom o njemu. Tako je to u Bošnjaka. Oni su što se propagande tiče maheri i za Srbe i Hrvate u BIH. Bošnjaci su jedan narod s dva marketinška lica. Van BIH oni su navodno ludi za Europom. Svršavaju na Mesića i Pusićku i naprosto obožavaju Zagreb. Zahvalni su bračkim i hvarskim odmaralištima, zagrebačkim kvartovima u kojima su pohađali škole ratnih godina. Hrvatska im je cool. O "agresiji Hrvatske na BIH" van BIH ne govore. Van idu parole o BIH kao višestoljetnoj kulturi suživota. O Srebrenici kao bolnom primjeru stradanja nevinih Bošnjaka koji su toliko suživotni da čak i tu prvi pozivaju na suživot. Emir Hadžohafizbegović prvak je drame dvostrukog marketinga u Bošnjaka. Nekadašnji HVO daskaš danas je veseli Bosanac ministar koji po Zagrebu priča o Kulinu, bogumilima, sarajevskim Hrvatima koji vole i prihvaćaju BIH , kojima ne fali dlaka s glave. On bi čak i entitet dao samo da nas divljake s juga približi Sarajevu. Mudar Bosanac. I moderan. Čovjeku dođe da ga zagrli. Al čim on i svi oni koji rade na stvaranju mita o dobrim Bošnjanima odu na godišnji i zakahvenišu na Baščaršiji nastupa ona mračna slika Sarajeva - novog malog Teherana. Isti taj Emir šuti kada njegova stranačka gerila pravo na hrvatski TV kanal obara povredom bošnjačkih nacionalnih interesa. Toliko su multikulti ti Bošnjaci da im i nekakav šugavi tv kanal nekog drugog naroda koji nije bošnjački predstavlja problem. U toj stvarnoj slici Sarajeva sve što nije na fonu Velike Bosne i velikobošnjaštva proziva se recidivnim ustašlukom i četnikovanjem. Građanski nacionalisti, kako ih je netko mudro nazvao, ne dozvoljavaju dijalog i ovu državu sjebanu do boli povlače u još veći ponor. Emiru se u Bošnjaka donekle približava i bošnjački član predsjedništva u refuzi - Željko Komšić. On kojem su puna usta državnosti BIH i koji je navodno za jaku državu BIH nije ni pisnuo kad mu je usred BIH ambasador države koja je sukrivac za Srebrenicu držao govor o tome kako treba iznutra urediti BIH. Bez obzira što se Željko potpuno slaže s antientitetskim stavom nizozemskog ćate , onaj koji drži do svoje države nikada neće dopustiti da mu trećerazredni europski činovnici u državi kojom predsjeda drže predavanja o unutarnjem uređenju, makar se i sam slagao s tim predavanjima. Na takvim stvarima na vidjelo dolazi dvostruka i neiskrena igra navodnih građanski orjentiranih Bosanaca. Unutar BIH dakle priča o Hrvatskoj potpuno je drugačija. Hrvatska je agresor. Hrvati su ustaše i izdajnici. osim Mesića naravno. Riječki navijači su pretučeni usred Sarajeva. O tom se ne govori javno. Europski obrisi Sarajeva nestaju s ulaskom u taj grad u kojem je više svega nego Europe. Kultura suživota vidljiva je na svakom koraku. Po imenima šefova javnih službi, po osmrtnicama, po kondomu na Isusovom prstu , performansu bosanskog umjetnika, po pretučenim časnim sestrama, po isprebijanim učenicima katoličkih školskih centara, po opljačkanim fratrima, po štandovima na Baščaršiji koji su vrvili turskim zastavama dok su se navijači kockastih krili po stanovima. Čak i slučaj Denisa Mrnjavca iskorišten je marketinški toliko vješto da bi im i doktori marketinga pozavidjeli. Tisuće Sarajlija potaknuti upravo preko društva sa sarajevo-x.coma podiglo je multi-kulti Sarajevo na noge. Da se kaže dosta nasilju i da se začepi svaka diskusija je li ubojstvo bilo na nacionalnoj osnovi. To što su se prije Mrnjavca dogodile desetine sličnih slučajeva širom BIH na koje je sarajevska forumska raja odšutila nećemo komentirati. Primjerice slučaj Topalović nije izveo nikog u BIH na ulice. Slučaj Thompson najbolji je primjer kako se vješto i organizirano priprema i odrađuje slika multi-kulti grada. Nitko na tome slučaju nije profitirao kao spin doktori sarajevskog marketinga. U svijet je iz jedne uske, vehabijske, pseudosaudijske i skučene avlije poslana slika o antifašističkom dragulju-velegradu usred Balkana. Već ide drugi tjedan od divljanja Turaka po BIH. Gaf u kojem su dojučerašnji zaštitnici mita o vječnoj Bosni kao vječnom suživotnom okviru, u kojem se orgazmično veličala nepovrediva plavo bijela zastava sa svoje obe katete i višestoljetnom hipotenuzom, dakle gaf u kojem su korifeji novokomponovanog velebosanstva svršavali na Tursku, vikali Allahu ekber i Tekbir ispred sarajevske katedrale i govorili "Ovo je Turska" i "Zagreb će biti Turska" polahko odlazi u zaborav. Emir je pohitao u Zagreb zakleti se majkom bosanskom kako su svi njegovi drhtali za Hrvatsku. Polemike su suzbijene. Uredništvima se lagano zaprijetilo uskraćivenjem crkavice i stvar je manje više uspješno odrađena. Poštovane komšije, multikulturni bošnjačerosi, drage naše pseudograđanske lučonoše, iskrene čestitke. Ni Oprah ne bi bolje. A sada u avliju po zastavu i pola litre sarajevskog do nove utakmice u 9-om za ponovno orgijanje - Turkey, Turkey! franz.ch l poskok.info |