Hrvatski mamurluk nakon Eura se stišava. Što više poletiš više padaš. Upravo to se dogodilo i Hrvatskoj, kako reprezentaciji, tako i javnosti.
Bahate najave i omalovažavanje Ronalda i društva obile su nam se o glavu. Povampirili smo se kao i nerijetko dosad, ovaj put željni velikog rezultata u Francuskoj. Svi smo mislili kako je to konačno to, a onda je izašlo sunce. Ili nam je točnije rečeno zašlo golom Quaresme u ponoćnoj drami u Lensu.
Piše Frane Vulas/Slobodna Dalmacija
No, što je bilo ostavimo iza sebe. Analize se još uvijek rade, ali okrenimo se malo budućnosti. Pred Hrvatskom su sada teške kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2018. godine. To je nova prilika ovoj talentiranoj generaciji da napravi veliki rezultat. Ujedno i sasvim sigurno posljednja! Mnogi od njih već će tada u Rusiji biti u poznijim igračkim godinama, ali kada već nisu to uspjeli ovog ljeta neka se pokušaju "refati" za dvije godine. Neka to bude labuđi pjev.
U kvalifikacijama nas čekaju Turska, Ukrajina, Island, Finska i Kosovo (devet pobjednika skupina ide direktno na SP, a u play offu će se naći osam najboljih drugoplasiranih). Iako to sigurno neće biti nimalo lagan put ne omalovažajući ikog od protivnika najvažnije je kakva nas Hrvatska čeka.
Počevši od ključnog pitanja tko će biti na klupi. I dalje Ante Čačić kao nastavak dugogodišnje politike lutanja HNS-a u potrazi za pravim izbornikom još od vremena Slavena Bilića, ili pak neko novo ime. Čelnici HNS pritom bi morali smijeniti Čačića koji je bio njihov "izum", morali bi priznati svoju pogrešku. Čime bi i pritisak javnosti rastao prema centrali, bez obzira što je Savez država u državi. Čačić je u skupini na krilima rezultata proglašavan trenerom prvog kruga, ali je trenerski posao takav da se sve u jednoj utakmici okrenulo. Čačićev najveći adut za ostanak na klupi je što HNS zvučno domaće drugo rješenje nema.
A momčad? Ova generacija propustila je baš priliku generacije. Najveću možda i svih generacija "kockastih" do sada od osamostaljenja. Teško je za očekivati da će im na sličan način ždrijeb otvoriti u Rusiji. Koja je baš zadnja, zadnja prilika. Jer za dvije godine gotovo svi ključni igrači Hrvatske zagazit će debelo u tridesete godine.
Za razliku od ovog ljeta kada su bili na vrhuncu moći Modriću, Ćorluki i Mandžukiću će na SP-u u Rusiji (ako se naravno plasiramo!) biti 32 godine, Rakitiću 30, već i Perišiću 29, Subašiću 33 iako je kod vratara to manje otegotna okolnost... Bit će im to baš zadnji vlak. Ako već i prije ne bude drugih neočekivanih oproštaja od reprezentacije. S moskovskog perona.
Neće tada još biti za "nogometnu penziju", ali za razliku od ovog ljeta kada su gotovo svi na Euro stigli u odličnoj formi Modrić, Rakitić, Perišić... Pitanje je kakvo će biti stanje s njihovom formom i ozljedama za dvije godine. Ozljedama koje su nas ovog ljeta gotovo potpuno zaobišle. Barem one teže. Srnu koji je ranije već i najavio oproštaj pritom ni ne spominjemo, iako je izbornik Čačić najavio drugačiji rasplet. Kapetanu će tada biti 36 godina, pričekajmo rasplet i te priče.
Ali, ne treba sve ni tako negativno promatrati. Za dvije godine sazrijet će nova generacija reprezentativaca od kojih su neki već ovog ljeta u Francuskoj skrenuli pažnju na sebe. Kovačiću koji će do tada morati konačno postati nositelj igre Hrvatske bit će 24 godine, Pjaci koji će tada vjerojatno kruh zarađivati u nekom od zvučnijih europskih klubova godina manje... Tada sigurno neće ulaziti u igru u 110. minuti.
Na veliku scenu već bi se trebali probiti Hajdukov Vlašić, Dinamovi Ćorić i Rog koji su već i bili na Euru (Rog je i igrao protiv Španjolske). Svi će oni tada igrati u najjačim europskim ligama. Možda se do tada u kadar reprezentacije vrati i Liverpoolov Lovren kojem će tada biti 28 godina. A pojavit će se sigurno i neki novi klinci. Još dakle "u svići ima uja". Ako tadašnji izbornik pogodi pravu kombinaciju mladosti i iskustva. A sve sastojke za pravi recept ima na pladnju. Možda ćemo se iz Rusije vratiti s ljubavlju. Ova generacija koja trenutno nosi reprezentaciju u kombinaciji s mladim valom koji dolazi imat će sigurno što kazati na SP-u.
