Ivana Kovčo (1994.) iz Letka pokraj Tomislavgrada uspješna je studentica četvrte godine Kineziološkog fakulteta u Mostaru. Uz fakultetske obveze, radi kao trenerica Odbojkaškog kluba Delminium.
Nakon završene strukovne skole smjera prehrambenog tehničara u Tomislavgradu, Ivana upisuje KIF u Mostaru. Zahvaljujući ljubavi prema sportu, izabranom fakultetu, ne dopušta ni fakultetu ni poslu da ispaštaju.
Je li tvoja ljubav prema sportu prisutna od upisa na fakultet ili otprije?
Naravno da ne! Počela sam s košarkom i nakon kratkog vremena sam prestala. U sedmom razredu sam upisala rukomet i 6 godina trenirala. Onda je došlo vrijeme da se upiše fakultet i možete pretpostaviti što je uslijedilo. Rukomet je otišao u arhivu, a faks donio svoje obveze.
Trenirala si rukomet, a danas si trenerica odbojke?
Tako je. Prosto rečeno, obožavam sportove s loptom i sasvim mi je svejedno što ću igrati, no rukomet i odbojka ipak zauzimaju prva mjesta na ljestvicama. Prije tri mjeseca sam dobila poziv od kolege da mu se pridružim u klubu. Naravno da sam pristala, treniram mlađu kategoriju do 12 godina. Odbojkaški klub se zove Delminium. Nismo se uključili u savez jer su cure početnice, no igramo prijateljske utakmice. Nadamo se ulasku u ligu, ali za početak je bitno da se djeca aktiviraju u sportu i druže trenirajući.
Kakve su reakcije roditelja na to budući da je to tvoja aktivnost uz fakultet?
Reakcije roditelja su uvijek bile pozitivne. U svim periodima su me podržavali. Kada sam rekla da ću upisati DIF, kada je bilo kriza na fakultetu, kada sam vikendom igrala utakmice (rukomet), sad kad sam počela raditi s djecom također. Sretni su kad sam ja sretna, kažu. Na fakultetu mi sve ide po redu pa se ove godine nadam i prvoj diplomi.
Kao studentica Kineziološkog fakulteta, jesi li zadovoljna nastavom?
Jesam, zadovoljna sam kvalitetom nastave i vježbi. Imamo jako dobar kapacitet kvalitetnih profesora kojima se uvijek možemo obratiti.
Što misliš o svijesti ljudi o sportu, bavljenju fizičkim aktivnostima i treniranju?
Mislim da svijest ljudi o važnosti fizičkih aktivnosti još nije na zavidnoj razini, posebno kod ljudi iz manjih sredina. Mi kineziolozi se trebamo truditi promovirati zdrav život, kretanje i zdravu prehranu. Ni sami nismo svjesni koliko su bitni prehrana i treniranje, posebice u današnje vrijeme, vrijeme tehnologije i sjedilačkog načina života. Zato se pokrenite! Mislite na sebe i na ono najvažnije, na svoje zdravlje!
