Prvih devedeset minuta Nike Kovača na klupi reprezentacije nije donijelo od hrvatske javnosti priželjkivanu ‘revoluciju’ u odnosu na igre pod njegovim prethodnikom Igorom Štimcem, ali se trenerski rukopis mladog stratega vidio od prve minute.
Ako se po jutru dan poznaje, promjene su na putu, ali treba uzeti u obzir da na Islandu ipak sviće nešto kasnije (oko 11 sati), dakle još smo u mraku. Iako taj ‘let promjena’ kasni, ostaje nada da će stići na vrijeme da se Hrvatska izbori za plasman u Brazil. Velika prilika da se mnogo toga riješi već na Islandu, s igračem više, je propuštena.
- Ni Rim se nije izgradio preko noći. Nastojat ćemo nastaviti istim putem, ali treba nam malo strpljenja. Vjerujem da ćemo pred svojim navijačima u Zagrebu izboriti plasman u Brazil – istaknuo je Kovač. Ipak nakon serije bezličnih predstava u posljednje vrijeme Hrvatska je većim dijelom susreta u Reykjaviku konačno izgledala kao momčad, kao ozbiljna reprezentacija, iako rezerve ima napretek. Što je to novo Kovač donio u odnosu na svog prethodnika Štimca?
1 Čvršća i koncentriranija igra
Dok je u posljednjim utakmicama uoči dodatnih kvalifikacija Hrvatska izgledala gotovo kao razbijena vojska, kao sve samo ne jedna od top reprezentacija svijeta, Reykavik je donio osvježenje. Dojam je da je Hrvatska konačno na putu povratka na staro. Hrvatskoj u uzvratu treba pobjeda, a to se očekivalo i prije odigranog prvog susreta. Zadnja linija je izuzev par neugodnih ubačaja ulijevala sigurnost, Pletikosa nije imao posla, Modrić, koji se u nastavku malo zagubio u velikoj želji, i Rakitić su kreirali igru, držali loptu i utakmicu pod kontrolom...
2 Prilika onima koji kod Štimca nisu dolazili u prvi plan
Davao je Štimac priliku mladima, sjetimo se Radoševića koji je debitirao u Bruxellesu protiv Belgije (1:1), pa Kovačića koji je izniknuo u prvih jedanaest u susretu protiv Srbije u Maksimiru (pobjeda 2:0). No niz igrača koji je kod Štimca uglavnom bio u epizodnim ulogama, ili ih nije ni bilo na mapi, kod Kovača su odmah dobili priliku. Od veterana po stažu u reprezentaciji Eduarda i Olića koje u završnici mandata Štimac nije previše preferirao, preko ‘zaboravljenog’ Pranjića, vječne pričuve Iličevića... A tu su i Rebić i Benko koju su muku mučili da bi se uopće našli u kadru reprezentacije, dok su sada obojica priliku dobili u jednom od dva najvažnija susreta ciklusa.
3 Veća disciplina u igri
Svih devedeset minuta okršaja u Reykjaviku Hrvatska je ostavljala dojam kvalitetnije reprezentacije, što nije bio slučaj u susretima protiv Belgije, pa ni u dva ogleda protiv Škotske, koja je, ako je Hrvatska klasu iznad Islanda, ipak još barem klasu ispod sastava izbornika Larsa Lagerbäcka. Nije to više bilo ono potpuno mučenje kao u spomenutim susretima, iako ima još mnogo posla na igri, realizaciji... Dojam je da je u svakom trenutku igra Hrvatske imala glavu i rep, iako našim nogometašima baš i nije previše toga polazilo za nogom.
4 Više orijentiran na zaštitu svog gola
Hrvatska je pod Štimcem u početku težila golu više (sjetimo se samo Švicarske u Splitu), bila napadački orijentirana, igrala otvorenih karata, nije se libila napasti. Tek kasnije je Štimac više orijentaciju prebacio na obranu svojih vrata, a što je poslije koincidiralo sa slabijim igrama i rezultatima. Kovač je najavljivao da Hrvatska dolazi zabiti gol na Island, no do isključenja Olafura Ingija Skulasona nije ozbiljnije zaprijetila domaćem vrataru (doduše ni Islanđani Hrvatskoj). Ipak je Kovač bio veznjak obrambene vokacije, pristaša discipliniranog i kontroliranog nogometa. Ali teško će tako stati ova ‘suša’ pogodaka Hrvatske, s ključnim igračima Rakitićem i Modrićem u zagrljaju Šimunića i Čorluke, predaleko od protivničkih vrata.
5 Jača stega
Niko Kovač naviknuo je u Njemačkoj na red, rad i disciplinu, a labaviji sustav odnosa i pravila koji je vrijedio kod Štimca, pa ako ćemo pravo i kod njegovog prethodnika Slavena Bilića, nije ono što ga oduševljava. Kovačev ‘germanski’ tip nogometa ne podnosi ni izvan terena, treninga i utakmica da misli previše odlutaju, da ozbiljnost i stega nije na visini kod cijelog vremena koji reprezentativci provode zajedno uoči susreta. Nametnuo je dakako Kovač i žešći ritam rada, više treninga, u prvim danima ovog okupljanja i dva treninga dnevno što nije ranije bio slučaj. Podrazumijeva to i treninge nakon susreta, drugačiji režim korištenja mobitela uoči utakmice...
6 Štiti svoje igrače
Početak Štimčeva mandata između ostalog obilježilo je razmimoilaženje s Rakitićem nakon blijedog susreta protiv Makedonije. ‘Raketa’ je tada bio Pedro. Kasnije se na crnoj listi našao Strinić koji je bio ‘kriv’ za sva četiri gola koja je Hrvatska dotad primila u kvalifikacijama. Kovač je u startu stao u zaštitu svojih igrača, pa i onih koji su bili najslabiji na Laugardalsvölluru. - Iličeviću i dalje vjerujem. Pranja (Pranjić, op.a.) je potvrdio da zna igrati, odradio je odličan posao. Eduardovo znanje nije upitno. Ono što je radio na startu susreta je ono što želim – kazao je Kovač.
7 Ne zalijeće se s izjavama
Nakon pobjede nad Srbijom na Marakani koja je bila vrhunac Štimčevog mandata tadašnji izbornik, inače govornik od formata, je još vruć od susreta kazao: - Hrvatska ima momčad koja može na vrh svijeta. A Hrvatskoj devet mjeseci kasnije još uvijek visi plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil, nikako da se ‘rodi’. Kovač pak pažljivo važe svaku rečenicu u oprezu da ne pretjera u najavama, očekivanjima, željama. I inače je takav, ali je i svjestan da opečenito mora i na hladno puhati da se sve ne bi ‘kockastima’ opet obilo o glavu. A što ima žestoko za kazati - ostavlja za svlačionicu.
Slobodna Dalmacija
