Antonio Barać dolazi iz malog grada Livna, 30 kilometara od hrvatske granice. Mladi je perspektivni biciklist koji je ove godine nastupio na Svjetskom prvenstvu u Richmondu u Americi. Tako je postao prvi predstavnik u povijesti BiH na tom natjecanju.
S koliko ste godina počeli trenirati biciklizam?
“Biciklizam sam počeo trenirati od kada znam za sebe. Aktivno sam igrao nogomet 12 godina, ali uz to je uvijek bila ljubav prema biciklu, koji mi je služilo u to vrijeme kao prijevoz na nogometne treninge. Sve je to počelo nekim smjerom kada mi je otac kupio prvi bicikl koji je mogao izdržati moje skakanje po njemu, a danas je to već moj pravac u životu.”.
Od kuda ljubav za taj sport? Koji su bili motivi za biciklizam? Od kuda ideja?
“Ideja za biciklizam je došla upravo iz ljubavi, jednostavno zavolite to i ne može proći niti jedan dan, ali stvarno niti jedan dan da ga bar ne provozam.”
Biciklizam je jako težak fizički sport. Zanima nas kako trenirate, kako ga usklađujete s obvezama koje imate i kako Vam izgledaju treninzi?
“Da, biciklizam je izrazito težak sport. Na svojoj koži sam to osjetio kada sam prešao sa mtb-a na cestovni biciklizam. Tada sam odlučio da će biciklizam biti dio života i da ću se baviti time do kraja života. Upravo zbog stvari koje idu uz biciklizam, kao odricanje, disciplina, prehrana, mislim da svaki sport to traži, ali u biciklizmu je to baš na poseban način izraženo. U jednom trenu morate biti jaki kao konj, a lagani kao ptica, a o glavi da i ne pričamo. Treninzi u sezoni su već rutinska stvar. Od ponedjeljka do nedjelje imate razne treninge koji se faktički ponavljaju svaki tjedan uz male promjene, tj. intenzitet. U sezoni u tjednu pređem blizu 300 km, treninzi znaju biti oni relaksacijski od dva sata, pa oni distance treninzi i do pet sati, ali nije sve u tome koliko dugo i teško voziš jer odmor je bitan čimbenik i ne treba ga izostavljati.”
“Trening se znatno promijenio od kad sam upao u team CMC centar mondial u aiglu koji su mi pružili uvjete koje treba imati netko tko se bavi profesionalnije (govorim ovo jer ne želim reci da sam profesionalac). Kada sam u Švicarskoj sve je tempirano kako treba i dan je organiziran prema tome da svake minute napredujete sve više, izolirani ste od stvari koje vas mogu unazaditi. Trenutno sam kod kuće i spremam se za sljedeću sezonu, u fazi sam zimskih priprema tako da su sada treninzi bazirani i malo na ostale sportove jer se vo2max čimbenik koji je bitan može proširiti drugim sportovima.”
Koja Vam je bila prva utrka?
“Prva utrka mi je bila kada me je čovjek, koji je jedan od začetnika biciklizma u Livnu, Jako Deronja pozvao da idem s njima na utrku u Široki Brijeg, na kojoj sam deklasirao ostale sudionike. Tada nisam ni pomišljao da ću jednoga dana nastupati na Svjetskom prvenstvu u tome sportu. Da mi je netko prije tri godine rekao da ću se baviti biciklizmom rekao bih mu da je lud.”
Što Vas uopće drži u biciklizmu?
“Kao i kod svakog sportaša postoje određene krize jer se sport sastoji od uspona i padova. Ponekad požalim što se bavim ovim, ali prođe to brzo, već sutra se kajem i fokusiram se još bolje rezultate. Trenutno vozim za CmC centar mondial, tj. svjetski biciklistički kamp u kojem ću provesti cijelu sljedeću godinu.”
Što mislite za dalje obzirom da ste mlada nada ?
“Iskreno nemam neke velike ambicije za sljedeću godinu, ali ću se potruditi svim snagama da je što bolje prođem. Ovo je teško razdoblje jer sam prva godina seniora tj. U-23 u sportu u kojem je iskustvo ključni čimbenik i najbolji rezultati se prave sa tridesetak godina, tako da samo treba biti strpljiv i raditi kao lud .”
Ove godine se održala i prva etapna utrka kroz Hrvatsku Tour of Croatia. Kako ste zadovoljni organizacijom utrke? Što mislite koliko je ovakva manifestacija važna za biciklizam u Hrvatskoj, a i šire?
“Za Tour of Croatia imam samo najbolje mišljenje i jako sam sretan što postoje ljudi koji ulažu u biciklizam. Da bar imamo najmanje pet takvih utrka u ovom djelu Europe, a kamoli po Hrvatskoj i BiH koje su idealne za to.”
Koji su Vam najbolji rezultati u ovoj godini? Koji Vam je rezultat najdraži?
“Mislim da je najbolji rezultat ove godine bio kronometar na etapnoj utrci Tour de la man kad sam osvojio treće mjesto među svjetskom elitom. Bilo je još prvih mjesta po švicarskim kupovima koje bi izdvojio, bilo je i Austrije i nekih mtb utrka kao npr. Adria bike maraton gdje sam zauzeo drugo mjesto. Za tu utrku mislim da je poslije Tour of Croatia najjače biciklističko ostvarenje jer se okupi preko tisuću natjecatelja.”
Što mislite o našoj reprezentaciji i klubovima? Možete li je usporediti sa npr. BiH reprezentacijom i klubovima?
“Kada me pitate o reprezentacijama ne znam jeli imam puno riječi pohvale jer postoji još mnogo potencijalnih vozača koji prestaju sa biciklizmom upravo iz razloga što ne znaju dali mogu uspjeti. Boje se jer je takva financijska situacija gdje ne možeš odlučivati o svojoj sudbini tek tako. Volio bih kad bi to bilo na boljoj razini.”
Što s mladim vozačima koji su tek ušli u biciklizam? Kako je bilo u Richmondu?
“Mladim vozačima bi savjetovao da se ne bave ovim sportom, ako nemaju ljubavi prema njemu i ako nisu spremi na odricanje. Zaista bih želio da mnogo više mlađih momaka prođe ovo što sam ja prošao. Mogu reći da sam imao i neku ludu sreću pa sam uspio sve ovo uklopiti i čak otići na Svjetsko prvenstvo u Americi kao reprezentativac BiH iz koje nikad nitko nije otišao, ali znate kako kažu sreća prati hrabre. Ostaje nam samo nadati se da ce doci bolji i sposobniji ljudi na čelna mjesta u biciklizmu i da ce uz ovaj teški sport biti netko tko će nam bar olakšati muke.”
“Sebi sam obećao da ću kad sve sve ovo jednom završi pomagati mladim i perspektivnim ljudima, a do tada moram još mnogo puta okrenuti pedalu. Budući da Bosna i Hercegovina nema budžet za poslati nekoga na Svjetsko prvenstvo, otišao sam sa uci kampom, koji mi je omogućio sve sto moram imati gore kako bih nastupio. Vozio sam individualni kronometar i osvojio sam 40. mjesto, iako mi je to bio prvi pravi kronometar sa pravim krono biciklom. Onda je uslijedila utrka na 130 km po jakoj kiši i ovo Svjetsko prvenstvo je bilo poznato po tome sto je imalo dvije sekcije po kockama tj, cubblestones koje su sa mixom uz kišu nešto urnebesno. Tri kruga do kraja bio sam u glavnoj grupi i osjećao se odlično, no nažalost nisam imao sreće i pao sam u jednoj sekciji, što se na Svjetskom prvenstvu ne oprasta. To je posebna utrka za svakog natjecatelja jer tu ne odlučuje samo taktika, snaga itd, nego i sreća jer svi su taj dan spremi za medalju.”
