Dobre "male" lučonoše
Kažu kako svako vrijeme ima svoje junake. Vjerujem da je tako. Ali koliko god se trudim u društvu u kojem je sve obezvrijeđeno ,ja ih ne vidim. Zbog toga bi volio otići bar 50 godina u budućnost. Ne da se izvučem iz ovoga blata , ne da bi meni samom bilo bolje, ne da ne bi proživljavao ono što moji sugrađani trenutačno proživljavaju. Otišao bih da se osvrnem. Da iz perspektive budućnosti pogledam sadašnjost. Htio bi sa povijesne distance pogledati ovo naše vrijeme. Sagledati sve glavne i sporedne likove u ovoj drami koja se zove sadašnjost u mome gradu. Tko je svoju ulogu dobro odigrao , a tko ne? Tko je mom gradu htio dobro , a tko ne?
Mora tu biti i pozitivnih likova. I tragedija ima pozitivce , je da oni na kraju najebu , ali su pozitivci. U stvari svaka priča pa i ova naša ima pozitivce ,da ih nema kako bi znali tko su negativci? To je jasno ,samo ne znam gdje su. Gdje su ljudi svijetlih i naprednih ideja. Gdje su oni nepotkupljivi koji uporno i po svaku cijenu ukazuju na nepravdu? Pa svaka era ih je imala. Zar je moguće da su izumrli ili da su tu negdje pored nas , a da ih ne primjećujemo. Gdje su lučonoše? U ovome mraku vidjelo bi se i najmanje svjetlo. Ili pak čim ugledamo svjetlo uvjere nas kako ne vidimo dobro, a mi radije povjerujemo njima nego svojim očima. Tražim među znanijim i što bi narod rekao viđenijim livnjacima one kojima je Livno i prosperitet ovoga grada na prvom mjestu. Pregledavam političku scenu i ne vidim pozitivne likove, vjerojatno ih ima ,ali igraju sporedne uloge u ovom niskobudžetnom filmu. U gospodarstvu, kulturi, sportu, zdravstvu, školstvu ima ih. Da ih sad ne nabrajam, ima pozitivnih likova , bar meni izgledaju pozitivni. Ma mogao bih ja njih i imenovat , ali neću dozvolit da ih netko pokuša kritikama izjednačit sa pravim negativcima. No, pozitivcima je jedno zajedničko , samozatajni su. Šute i rade svoj posao i to rade sa dobrim namjerama. Koliko su nas okupirali ovi eksponirani negativci, da pozitivce pored nas i ne primjećujemo. Ili smo pak došli dotle da ne prepoznajemo pozitivno u ljudima. Možda ne bi trebali dijeliti ljude na dobre i loše nego samo tako djeliti njihova djela. Ipak čini se kako iza ljudi ostaje i prati ih samo ono što su stvorili. Evo ja se sada pokušavam sjetiti onih koji su u ovome gradu napravili nešto pozitivno. Nešto što je obogatilo ovu sredinu , a nije pokrenuto iz osobnih interesa. Ima i takvih i opet ih neću imenovat. No , dok sam pretraživao svoj sivi hard disc(kojem broj obrtaja i nije za pohvalu) shvatio sam kako takve ne treba tražiti na pozornici. Ni dobro djelo nije tako dobro ukoliko je činitelju služilo u promotivne svrhe. Čini mi se kako ljude dobrih djela i namjera ne treba tražiti na pozornici nego u publici. Publika će bez skrivenih namjera u svakom filmu dati svoju naklonost pozitivcu. Navijat će za svoje i kada gube. Publika daje naklonost dobrim dečkima bez fige u džepu. I što je najvažnije, publika to radi bez naknade nego jednostavno zato što želi nekome dati svoju naklonost. Želi vjerovati u pobjedu svojih izabranika. Ona za nju navija. Problem se jedino javi kada tek na kraju predstave ,koja traje evo 15 godina, publika shvati kako su njezini miljenici u stvari negativci. Odatle valjda dolazi sva ta zbunjenost. Neki ne žele priznat da su navijali za pogrešne pa ih pravdaju , a drugi pak ne navijaju ni za nikoga da se ne bi zajebali kao prošli put. Jebi ga, opekli se u dobroj namjeri. Opekli su se i glumci nedorasli ulozi koju su igrali. I oni su bar u početku vjerovali kako su pozitivci, samo je kvarni redatelj znao kakav je film i kako će završit. U predstavi koja se zove život svi smo imali nekakvu ulogu dobru , lošu ili ne zapaženu. I publika je imala zadatak , ocijenit kvalitetu predstave. Zastori su spušteni , predstava je završena. Zna se kakva je bila i tko je kakvu ulogu imao. Zbunjena i nezadovoljna publika ne želi gledati reprizu. Želi predstavu u kojoj pozitivci pobjeđuju. A dobrota koje ima u svima nama upravo to očekuje. Da bude pokazana , svakodnevna i očekivana. Da bude podijeljena ,a ako je s nekim ne dijelimo tako je ne možemo ni nazvati. Dobrota je kao struja , kao plus i minus , odvojeni su ništa , a spojeni energija. Ni dobrota nije dobrota ako je ne poklanjamo nekome kome treba. Zato ljudi imaju potrebu biti dobri. Bolje se osjećaju kada drugima bez naknade čine dobro. Možda su zbog toga mnogi od nas loše volje. Ne činimo dovoljno dobrih djela. Ne možemo dobro očekivat , ako dobro ne činimo. Zbog toga ljudi to rade dobra djela primjerice, povezu vas dok stopirate, poguraju vam auto, puste vas preko reda, pridrže vam vrata, daju vam prednost… Sve su to svakodnevne dobre na oko sitne geste najčešće neznanaca koje i ne primjećujemo. A sve dok njih ima bit će i lučonoša. Biti će onih čija djela vrijedi slijediti. To su najčešće «mali» ljudi koji čine velika djela. Okruženi smo takvim djelima i takvim ljudima samo trebamo obraćati pažnju na njih. Stoga ne treba ići u budućnost , dovoljno je sada osvrnuti se oko sebe i vidjeti ljude kako svaki dan čine dobra djela. Samo zato što smo na zaklonjenoj ne znači da ulica nema i sunčanu stranu.
admin September 10, 2007 (5:18AM)
Nema komentara.
Komentiraj
(*) obvezna polja