Let iznad kukavičjeg gnijezda
Kad izgubite rat završite kao izbjeglica, pri tome je svejedno tko vas je porazio njihovi ili naši.
Odavde moj grad izgleda najljepše. Mirno, pitomo mjesto izloženo suncu , a od bure zaklonjeno liticom na čijem vrhu sjedim. Lijepo mi je ovdje ovoga toplog siječanjskog dana. Livno mi izgleda idilično kao gnijezdo savijeno na sigurnom mjestu. Sa ove visine ne vidim brige mojih sugrađana. Ne osjećam njihove strahove i ne ubija me njihova ravnodušnost. Sve ovo sjeti me na čuveni film «Let iznad kukavičjeg gnijezda». Kad malo razmislim nije mi to tek tako palo na pamet.
Valjda su me moji sugrađani izgubljenih pogleda i besciljnog lutanja posjetili na štićenike duševne bolnice u spomenutom filmu. S druge strane imam osjećaj kako cijelo vrijeme u njedrima uzgajamo nešto što nam ne pripada , nešto što nije naše. Kao kad kukavica podmetne jaje u tuđe gnijezdo. Čini mi se kao da je kukavica i u naše gnijezdo podmetnula jaje iz kojega se izlegao kukavičluk , a mi ga gajimo i brižljivo njegujemo kao da nam je svojstven.
A nije, bar koliko ja znam iz prošlog rata. Kukavičluk nama nije bio svojstven. 1992. godine na tisuće nas Hrvata i Bošnjaka slabo naoružanih, bez ikakvog vojničkog znanja, čista srca i s najboljim namjerama izišlo na više od 80 km bojišnice kako bi branili svoj grad. Tada dok još nismo znali za Karađorđevo i činjenicu da ćemo nakon toga biti tek čuvari dogovorenih crta, bili smo spremni biti topovsko meso. Nije li to hrabrost? Po meni je.
A gdje je hrabrost sada ,pitam se, dok gledam svoj grad. Zar sada da ga predamo bez borbe nakon tolikih žrtava kako bi ga obranili? A predajemo ga. Masa nas je odselila i ovo malo što je ostalo otišlo bi da ima gdje. Mi koji nismo imali sreću da nas nešto pogodi ili štelu da prometnu nezgodu prikažemo kao ratno stradanje ,osim trauma, od rata nemamo ništa. Ma nismo za to ni išli u rat, ali valjda možemo nešto radit i svojim rukama zaradit kruh i dostojanstvo u gradu kojeg smo branili. Očito da ne možemo pa smo prisiljeni ići tamo gdje su dezerteri bili dok smo mi ratovali.
Kako smo samo mirno i kukavički obezvrijedili svu svoju žrtvu. Odmah su nam dali do znanja kako nismo važni. U tom ratu nije bilo heroja, nije bilo zaslužnih. Nema simbola obrane, nema onih čiji bi glas sada mogao biti opasan. A znamo da ih je bilo. Poznavali smo one koji su poginuli ali i preživjeli herojski. A sada izgleda kao da nisu postojali. Svi smo jednaki branitelji i dezerteri.
Jedino je važan HDZ. Da nije bilo njega ne bi se obranili. To nam u svakoj prilici nabijaju na nos.
Imali smo muda stati pred tenkove ,ali nismo imali pameti. Sada nemamo ni muda ni pameti. Još smo u ratu morali znati kako imamo unutrašnjeg neprijatelja koji međusobno dijeli ono što mi krvlju branimo. Da, pogodili ste HDZ. Ispalo je da smo ratovali za njih i interes nekolicine «zaslužnih».
Sada nam kao nije jasno što se događa. Zapravo sve je jasno, ovako prolaze poraženi u ratu. Mi smo izgubili, HDZ je pobijedio. Tako je to uvijek, ratni plijen dijeli pobjednik. Eto ovaj naš grad kao ratni plijen razdijelili su međusobno. Jebi ga tko nam je kriv kad smo ratovali na pogrešnom frontu i za pogrešne ideale.
Pošto smo izgubili rat, a nemamo hrabrosti nastaviti borbu demokratskim sredstvima nema nam druge nego kukavički zbrisati u neku drugu sredinu. Otići ćemo tamo gdje je netko za razliku od nas imao muda dignut glas i stvoriti uvijete za pristojno življenje. Tamo ćemo kao prave kukavice položiti svoja jaja i uživati u plodovima tuđe žrtve. Svoje gnijezdo ostavit ćemo napušteno jer za nas poražene u njemu nema pravde. A kako će biti kad se ne ukazujemo na nepravdu. A kada na nju ne ukazujemo u njoj sudjelujemo. Pustili smo da nas okruži i prihvaćamo je kao nešto bez čega se ne može.
Odlazeći iz svoga grada pokazujemo kako smo pogriješili što smo se borili za njega. Kad izgubite rat završite kao izbjeglica pri tome svejedno je tko vas je pobijedio, njihovi ili naši. Treba se posut pepelom i priznat, dezerteri su bili u pravu. Oni su to bili u ratu , a mi smo postali sada. Tko je od nas veća kukavica? Isti smo , u oba slučaja odustali smo od borbe za svoj grad.
admin September 10, 2007 (5:13AM)
Nema komentara.
Komentiraj
(*) obvezna polja