Neznani grad, neznanih ljudi
"Mi livnjaci poznati smo ljudi, a dolazimo iz još poznatijeg kraja. Ima nas u svakom kutku svita di pronosimo slavu i diku našeg grada. Mi smo ti prkosno misto, prkosnih ljudi. Ne damo me se mi zajebavat svakakvim jebivjetrima koji bi nas samo tili ogulit. Nismo se dali ni u ratu, e taki smo ti mi znamo samo pošteno i ljudski".
Tako je zvučala birtijska priča dvojice auslendera nakon koje pive više. Htjedoh se uključit u priču kako bi «potkrijepio» ta njihova naklapanja, pa se sjetih one «ne raspravljaj s budalom jer okolina često ne vidi razliku». Platio cugu i otišo, a u meni kuva. Da, Livno poznat grad ili pak livnjaci ljudi. Ma po čemu smo mi to poznati. Ah, da skoro zaboravih Livanjski sir jedini naš «brand». Eto kolike smo patriote prodali smo ga hercegovcima. Ali kod nas ima još sira i to kažu još boljeg. Nedavno smo imali izložbu sira na gradskom trgu pa smo naše sugrađane upoznali sa njihovim sirom. Mudar propagandni potez poljoprivrednika i turističke zajednice. Upoznali smo livnjake sa njihovim sirom, tako da oni znaju kakav je čiji, sir. Što tu izložbu nisu napravili u Splitu ili pak Dubrovniku gdje bi promidžba dosita vrijedila nešto. Možda jadni i bi da ga mogu kako pršvercat priko granice, jer eto naš čuveni sir legalno ne može u Hrvatsku. Toliko o našem glasovitom siru. Ali jebo sir imamo mi najveće kraško polje u Evropi, jebiga malo nam je zapušteno posljednjih 15 godina, ali sad ćemo mi to sredit čim ova firma za koju niko ne zna pođe proizvodit gorivo iz našeg ćumura. A naše jezero, najveće vještačko u Evropi, ko to ima. Ma nešto se u zadnje vrime pisalo da je po papirima više Hrvatsko nego naše, ali jebi ga nećemo nikome reć, bitno da je blizu nas.
Inače općina je posljednjih godina toliko ulagala u promidžbu grada, da je taško naći nekoga iz Livna da ne zna za nas.
No, za to svoj grad promiču poznati livnjaci. Gotovo da nisam pročito izjavu braće Kovač, Šukera, Đapića, Propadala ,Šiške… u kojoj opetovano ne ponavljaju kako su iz Livna i kako su ponosni na to. Doduše nisu ni poricali, ali brate nisu se ni pretrgli od hvale. Sram ih bilo, a Livno im je sve dalo. Kad bi braća Kovač i Šuker postali vrhunski nogometaši da im roditelji nisu morali otići iz Livna. Zar Propadalo i Šiško nisu mogli biti vrhunski umjetnici izlažući u galeriji župnog ureda, a ne tamo vucat se od nemila do nedraga za koru kruva, a ovdje su imali sve. Za Đapića mi je razumljivo, jebi ga kad nije mogao postat gradonačelnik Livna , onda je moro otić za gradonačelnika Osjeka, nije mu bilo lako, ali što je mogao. Nije lako svitu sa nama. I dalje šaljemo svoje talente svuda nek promiču čuveno livanjsko ime i svojom sposobnošću uljepšavaju ta šugava mjesta po Hrvatskoj i Evropi. Morete zamislit kako su ljubomorni iz tih sredina na nas. Kod njih su najbolji oni koji su kod nas bili škartirani, sad oni misle kako je tek kod nas.
Tako kontam dok kuva u meni i hodam po gradu. Jebo mater ko zna di sam parkiro auto. A , ja dole kod Parka. Idem i sjetih se prkosa i onoga kako se mi livnjaci ne damo zajebavat. U to su ona dva pijana auslendera pogodila. Tu su u pravu, nas da neko zajebaje , pa taj se još nije rodio. U Livnu da se dogodi kao u nekim gradovima da šačica kriminlaca vlada gradom 15 godina i da opustoši sve. Nas da tako jebu, ma nema šanse. Kad mi nama to radili, mi bi kako smo zajebani odma skinuli gaće da nas natežu još jedan mandat. Pa da vidimo kome će dodijat. Ne mogu oni biti prkosniji od nas, jer mi točno ne znamo šta oćemo. A kako stvari stoje dragi moji poznati žitelji još poznatijeg grada ne ustežite gaće jer još nije gotovo. Sad ih je više podili su se u dvi stranke ,sve mi to miriše na redaljku.
Evo nađe auto, jebi ga nije ni lako u ovolikom gradu.
admin September 10, 2007 (4:57AM)
Komentiraj
(*) obvezna polja