Slaveći Božić poklonili se debelom gazdi
"Sretni blagdani" rekla je po navici, a ni pogled nije podigla. Tek kad uzvratih pozdrav prepozna glas i podiže umorne oči uokvirene tamnim podočnjacima. Nekako smognu snage za kiseli osmijeh, šmrcnu i nastavi sa očitavanjem bar kodova. Dok sam istovarao svoja nakrcana kolica pogledam je ispod oka. Iritirana koža oko nosa i kašljanje odaje da je prehlađena. Čini se kako jedva stoji , a red iza mene nema kraja. U stvari zašto stoji , zar blagajnice ne rade sjedeći. Nema ni stolice,ovo nema nigdje? To nisam nigdje vidio ,samo kod livanjskih tirana blagajnica radi stojeći. To je izrabljivanje one najniže vrste. U stvari to više govori kakav je primitivac gazda nego o toj jadnici što stojeći radi na kasi kako bi djeci zaradila kruh.
Zašto radiš kad si bolesna , htjedoh započet priču. Nelagodno pogleda ,uže se ramenima i tiho procijedi kako mora jer je puno posla ovih dana. Kasnije iza sebe skužih debelog gazdu koji zadovoljno gladi trbušinu pazeći da sve bude po kontrolom. Trudi se biti ljubazan i susretljiv prema kupcima. Vidi se da je ta ljubaznost usiljena , zasnovana na interesu i bez imalo iskrenosti. U stvari zar netko tko tako tretira svoje radnike može biti ljubazan. Pogledom potražih ostale radnice u tom trgovačkom centru. Slika i prilika blagajnice. Iscrpljene kao zombiji bez imalo radosti i elana lutaju po trgovini.
Bože , pa je li tim ženama Božić? Imaju li one pravo na radost? Kakve mogu biti majke i žene kada dođu kući? Što ih veseli , imaju li želje?
Kasnije čujem kako rade za sramotne plaće. Nisu osigurane. Da za te jadne plaće moraju gazdi kopat krumpire , kupus i što sve ne. Doznajem kako neke od njih gazda zlostavlja , a navodno je bilo slučajeva i na sudu. Neki od radnika bili su zaduženi za prepravljanje datuma na proizvodima sa isteklim rokom trajanja. Drugim riječima za bijednu plaću kršili su zakon. Koliko se još moraju ponizit da bi preživjele?
Dokle seže bezobzirnost debelog gazde svjesnog kako ima rijeku nezaposlenih na raspolaganju te da se nad radnicama može iživljavat do mile volje.
Kojeg li licemjerja. Dok je većina dobronamjernih iščekivala Božić kako bi proslavila rođendan Spasitelja. On ,debeli gazda slavio je boga novca nemilosrdno gazeći preko ljudskog dostojanstva i prava svojih radnica. Zadovoljno je likovao njemu u čast gladeći se po trbuhu. I mi smo mu pomogli u obilježavanju tog blagdana. Strpljivo smo trpali kolica i čekali u redu kako bi preko one jadnice što stoji uveličali moć i odali počast njegovom božanstvu zavideći mu na poslovnoj sposobnosti koja se svodi na izrabljivanju i izbjegavanju plaćanja zakonskih obaveza.
Ispovjedili smo se i bili na polnoćki, a onda na Spasiteljev rođendan «skrušeno» smo se opili i obžderali u skladu sa kršćanskom tradicijom u našem kraju. Bilo je pod jelkom i poklona. Neki su bili i vrijedni. Opet licemjerje. Rođendan Onoga koji nas je spasio žrtvom mi smo proslavili teškim hedonizmom. Skeptici bi rekli , dobro nam je kakvi smo.
Ali sve dođe na svoje. Kažu kako postoji post-blagdanska depresija. To je ono kad si od silnog lokanja i žderanja nikakav i još znaš da bog novca ima malo ili uopće nema svojih simbola na tvom tekućem računu.
Tako nam i treba kad u skladu s primjerom Spasitelja nismo bili u stanju ni za njegov rođendan biti ponizni i učiniti barem malu žrtvu umjesto gozbe.
Stoga, sretan Božić «onoj što stoji» i njezinim kolegicama. One su se jedine žrtvovale dok smo mi preko njihovih leđa odavali počast bogu debelog gazde slaveći rođendan Svoga. Hoće li nas Bog kaznit. Neće. On ne kažnjava ,a nema ni potrebe. Već smo kažnjeni što ga nismo pustili u srce. Tamo nam je bog debelog gazde kojemu je uvijek malo ma koliko imali. Naučili smo sreću kupovat. Što znači da smo bez ili s malo para nesretni. Nije li to dovoljna kazna?
admin September 10, 2007 (5:11AM)
Komentiraj
(*) obvezna polja