<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"><channel><title><![CDATA[Starac Vujadin]]></title><description><![CDATA[&#268;lanci]]></description><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/</link><copyright><![CDATA[Copyright Starac Vujadin]]></copyright><generator>sNews CMS</generator><item><title><![CDATA[Zemlja svetih krava]]></title><description><![CDATA[Ovakva kakva jest, dibidus sjebana, ova država ili što je već i pojave u njoj odavno su me prestale iznenađivat. Ipak, ovih dana u zemlji svećenika i kriminalaca svih konfesija objavljeno je kako trudnice i majke nemaju nikakvih stimulacija od strane države , dok recimo za držanje junice možete ostvarit pravo na poticaj. Što reći na to? 


Moj komšija Jozo provjereni muški šovinist starog kova, poznat po tome što poteže na prvu i bez razmišljanja s oduševljenjem je dočekao tu vijest.

To je u redu , da nije Milove ne bi bilo ni varenike, ni sira , ni kajmeka, ni kiseline, ništa ne bi imali. Šta ću od svoje Cele , ono malo šta je davala posrkala dica , a meni klinac. Ipali Jozo ko iz topa. 

Šta sad reći Jozi , doživotnom hadezeovcu i tipičnom pripadniku tog mentalnog sklopa- samo meni.

Pa bolan Jozo, bi li Milova davala mliko da joj Cela ne polaže i ne nosi spirine. Još iskida ispod nje?

 

Malo se zamisli, je, boga mi u pravu si, da nije Cele ne bi bilo ni Milove , a jopet meščini da je Milova korisnija. 

Odoh kući ,nisam imo volje ni snage raspravljat se s Jozom o pravima žena i junica. Zapravo čemu rasprava. Dok sam hodo kontam kako je ovo država baš po Jozinoj miri i onakvih kakav je on. A taka je izgleda većina, sudeći po rezultatima izbora. Zapravo ovakva politika može proći samo kod Joze i njemu sličnih. Zato više od 70% mladih oće otić odavle. Tako ti je i u ovom našem Auslanderburgu. Nije otišo samo ko nije imo di. Tek sada kad vidiš švabe , nordijce i studente shvatiš koliko njih fali. Da se razumimo nisu oni iz tih zemalja došli ništa pametniji , oni su tamo otišli zbog para. Ipak sad im rodni grad i pojave u njemu idu na živce. Jebi ga, okusili uređenih društava. Nešto kontam bi li komšija Jozo promino svjetonadzore da ga je odvest negdi u svit. Ali di će Jozo kad mu u bogu nemere bit bolje nego što je ovdi u zemlji junica i junaca. 

E pošto nam država potencira uzgoj i držanje junica u cilju opstojnosti na svojim stoljetnim ognjištima valja nam se prilagodit novonastaloj situaciji. Zato momci, od sada seks sa ženama upražnjavajte samo radi zadovoljavanja svojih najnižih poriva i to obavezno sa zaštitom, a ako se planirate ženit i osnovati obitelj nađite si junicu, može i prvotelka. To vam svoijim poticajima preporuča naša država. Što ih više nađete to su veći poticaji, a ako vas posreći da s kojom štogod i napravite to će biti proširenje temeljnog kapitala na obostrano zadovoljstvo. Nikad se ne zna, kako je krenulo možda uvedu i teleći doplatak. Kuš lipše? Nema pelena , grčeva , plakanja, odjeće , škole,droge. Milina jedna. Stoga momci sretno i ne zaboravite klupicu. Valja izvršavat svoje bračne obaveze.]]></description><pubDate>Mon, 10 Sep 2007 05:19:05 +0000</pubDate><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/zemlja-svetih-krava/</link><guid>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/zemlja-svetih-krava/</guid></item><item><title><![CDATA[ Dobre &quot;male&quot; lučonoše]]></title><description><![CDATA[Kažu kako svako vrijeme ima svoje junake. Vjerujem da je tako. Ali koliko god se trudim u društvu u kojem je sve obezvrijeđeno ,ja ih ne vidim. Zbog toga bi volio otići bar 50 godina u budućnost. Ne da se izvučem iz ovoga blata , ne da bi meni samom bilo bolje, ne da ne bi proživljavao ono što moji sugrađani trenutačno proživljavaju. Otišao bih da se osvrnem. Da iz perspektive budućnosti pogledam sadašnjost. Htio bi sa povijesne distance pogledati ovo naše vrijeme. Sagledati sve glavne i sporedne likove u ovoj drami koja se zove sadašnjost u mome gradu. Tko je svoju ulogu dobro odigrao , a tko ne? Tko je mom gradu htio dobro , a tko ne?  

Mora tu biti i pozitivnih likova. I tragedija ima pozitivce , je da oni na kraju najebu , ali su pozitivci. U stvari svaka priča pa i ova naša ima pozitivce ,da ih nema kako bi znali tko su negativci? To je jasno ,samo ne znam gdje su. Gdje su ljudi svijetlih i naprednih ideja. Gdje su oni nepotkupljivi koji uporno i po svaku cijenu ukazuju na nepravdu? Pa svaka era ih je imala. Zar je moguće da su izumrli ili da su tu negdje pored nas , a da ih ne primjećujemo. Gdje su lučonoše? U ovome mraku vidjelo bi se i najmanje svjetlo. Ili pak čim ugledamo svjetlo uvjere nas kako ne vidimo dobro, a mi radije povjerujemo njima nego svojim očima. Tražim među znanijim i što bi narod rekao viđenijim livnjacima one kojima je Livno i prosperitet ovoga grada na prvom mjestu. Pregledavam političku scenu i ne vidim pozitivne likove, vjerojatno ih ima ,ali igraju sporedne uloge u ovom niskobudžetnom filmu. U gospodarstvu, kulturi, sportu, zdravstvu, školstvu ima ih. Da ih sad ne nabrajam, ima pozitivnih likova , bar meni izgledaju pozitivni. Ma mogao bih ja njih i imenovat , ali neću dozvolit da ih netko pokuša kritikama izjednačit sa pravim negativcima. No, pozitivcima je jedno zajedničko , samozatajni su. Šute i rade svoj posao i to rade sa dobrim namjerama. Koliko su nas okupirali ovi eksponirani negativci, da pozitivce pored nas i ne primjećujemo. Ili smo pak došli dotle da ne prepoznajemo pozitivno u ljudima. Možda ne bi trebali dijeliti ljude na dobre i loše nego samo tako djeliti njihova djela. Ipak čini se kako iza ljudi ostaje i prati ih samo ono što su stvorili. Evo ja se sada pokušavam sjetiti onih koji su u ovome gradu napravili nešto pozitivno. Nešto što je obogatilo ovu sredinu , a nije pokrenuto iz osobnih interesa. Ima i takvih i opet ih neću imenovat. No , dok sam pretraživao svoj sivi hard disc(kojem broj obrtaja i nije za pohvalu) shvatio sam kako takve ne treba tražiti na pozornici. Ni dobro djelo nije tako dobro ukoliko je činitelju služilo u promotivne svrhe. Čini mi se kako ljude dobrih djela i namjera ne treba tražiti na pozornici nego u publici. Publika će bez skrivenih namjera u svakom filmu dati svoju naklonost pozitivcu. Navijat će za svoje i kada gube. Publika daje naklonost dobrim dečkima bez fige u džepu. I što je najvažnije, publika to radi bez naknade nego jednostavno zato što želi nekome dati svoju naklonost. Želi vjerovati u pobjedu svojih izabranika. Ona za nju navija. Problem se jedino javi kada tek na kraju predstave ,koja traje evo 15 godina, publika shvati kako su njezini miljenici u stvari negativci. Odatle valjda dolazi sva ta zbunjenost. Neki ne žele priznat da su navijali za pogrešne pa ih pravdaju , a drugi pak ne navijaju ni za nikoga da se ne bi zajebali kao prošli put. Jebi ga, opekli se u dobroj namjeri. Opekli su se i glumci nedorasli ulozi koju su igrali. I oni su bar u početku vjerovali kako su pozitivci, samo je kvarni redatelj znao kakav je film i kako će završit. U predstavi koja se zove život svi smo imali nekakvu ulogu dobru , lošu ili ne zapaženu. I publika je imala zadatak , ocijenit kvalitetu predstave. Zastori su spušteni , predstava je završena. Zna se kakva je bila i tko je kakvu ulogu imao. Zbunjena i nezadovoljna publika ne želi gledati reprizu. Želi predstavu u kojoj pozitivci pobjeđuju. A dobrota koje ima u svima nama upravo to očekuje. Da bude pokazana , svakodnevna i očekivana. Da bude podijeljena ,a ako je s nekim ne dijelimo tako je ne možemo ni nazvati. Dobrota je kao struja , kao plus i minus , odvojeni su ništa , a spojeni energija. Ni dobrota nije dobrota ako je ne poklanjamo nekome kome treba. Zato ljudi imaju potrebu biti dobri. Bolje se osjećaju kada drugima bez naknade čine dobro. Možda su zbog toga mnogi od nas loše volje. Ne činimo dovoljno dobrih djela. Ne možemo dobro očekivat , ako dobro ne činimo. Zbog toga ljudi to rade dobra djela primjerice, povezu vas dok stopirate, poguraju vam auto, puste vas preko reda, pridrže vam vrata, daju vam prednost… Sve su to svakodnevne dobre na oko sitne geste najčešće neznanaca koje i ne primjećujemo. A sve dok njih ima bit će i lučonoša. Biti će onih čija djela vrijedi slijediti. To su najčešće «mali» ljudi koji čine velika djela. Okruženi smo takvim djelima i takvim ljudima samo trebamo obraćati pažnju na njih. Stoga ne treba ići u budućnost , dovoljno je sada osvrnuti se oko sebe i vidjeti ljude kako svaki dan čine dobra djela. Samo zato što smo na zaklonjenoj ne znači da ulica nema i sunčanu stranu.]]></description><pubDate>Mon, 10 Sep 2007 05:18:21 +0000</pubDate><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/-dobre-male-luonoe/</link><guid>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/-dobre-male-luonoe/</guid></item><item><title><![CDATA[&quot;Sindrom&quot; mame]]></title><description><![CDATA[ Toliko prijetnji i galame , a nije ni otišao. Članovi komisije nikad nisu čuli izljeve godinama opravdano nagomilavanih frustracija. Nisu vidjeli izgled njegova srditog lica… « Jebat ću im mater svima. Čut će me svi, banda lopovska», zapjenjeno je vikao moj prijatelj kad je čuo da je umjesto njega na posao primljena neka ženska čija je biografija odgovarala uvjetima natječaja. Umjesto svega što je govorio svratio je u birtiju i napio se.


Natječaj kao i mnogobrojni do sada bio našteljen. I prije raspisivanja znalo se tko će biti primljen. Da bi se to dogodilo partija je promijenila sastav komisije koji je s oduševljenjem najviše glasova dao «provjerenoj» kandidatkinji.
Samo što još nisu istaknuli, broj cipela, horoskopski znak i njezine otiske prstiju da ne bude nikakve dvojbe. Premda, za razliku od njegove, njezina stručna sprema nije dogovarala tom radnom mjestu , ona je imala neke druge prednosti. U srodstvu je sa moćnim partijskim grlom i potječe iz sela koje sunce obasja dva sata dnevno i gdje poljski WC kulturno nasljeđe. 


Kao što sam i pretpostavljao moj prijatelj nije imao herca suočit se s članovima komisije sasut im u facu što im pripada. Od sveg bijesa ostalo je samo mamurno jutro. On je miran i samozatajan momak. Mama je njega i brata pošteno odgajala dok je stari radio u Njemačkoj. Para se imalo , a mama je pazila da im niša ne fali. Oni su kao i velika većina nas, tipični primjeri gastarbajterske djece. Osim oca ništa im nije nedostajalo. Taj se nedostatak nije ni primijetio dok nisu stasali. Kada su dečki iz mamina krila postajali tinejdžeri, a potom i zreli momci uvidjelo se da nešto nedostaje. 
Mame su ih s puno ljubavi i mahom dobro odgojile. Velika većina ih nije problematična .Mnogi su završili fakultete. Vozili se dobri auti i dobro se provodilo. Pružile su im svu ljubav i kao lavice svoje leglo štitile ih od svih nedaća i obveza. Ali to je od njih napravilo neku vrstu štićenika nesposobnih za uhvatit se u koštac sa životom. Što vrijedi snaga odraslom lavu ako majka nije naučila loviti. Umrijet će od gladi pored stada od tisuću antilopa.
Nije bilo očeva koji su bili pravi primjer. Sa gole ledine , odvojeni od obitelji radili su najteže poslove kako bi sagradili i platili sve što je potrebno. Problem je što bili daleko i svoj primjer borbe za bolji život u teškim uvjetima i sa golemom žrtvom nisu mogli pokazati sinovima koji to nisu nikada naučili. 
Zbog toga sada imaju problema. Iscrpljeni očevi su pomrli, mirovina je manja ili je nema , a nisu se naučili borit i preuzet odgovornost. Kako će se boriti kad su naučeni da se za njih netko bori? I sada očekuju da netko za njih napravi sve ,baš kao što je to mama radila. 


Kad malo razmislim dosta naših problema potječe od tog «sindroma mame». Iako su mame i same živjele teško i imale najbolje namjere odgojile su neprilagođene sinove. Dok su ima davali obilje ribe nitko ih nije učio kako se peca. A evolucija je pokazala da vrsta koja se ne prilagodi uvjetima, izumire. Nekako na se čini da se upravo to događa u ovome gradu. 
Mamini sinovi bi sada trebali biti nositelji društva. Pokretači promjena i poboljšanja. Najproduktivniji i najreporuktivniji dio populacije. Najsenzibilniji dio javnosti. Trebali bi biti fighteri na koje se mora računati.
Umjesto toga mamini sinovi se ne žene. Ne, oni ne mijenjaju cure pa se ne mogu odlučiti. Oni su i na tom planu nepoduzetni, valjda očekuju da i to netko za njih drugi napravi. Zvaničino opravdanje većine njih je nema posla ili novca. Imam dojam da je to tek nevješto prikrivanje pravih razloga njihove indolencije i nemara, najprije za sebe , a potom i za sve ostale. Tate su im imale još manje pa su se ipak ženili. Meni se čini kako se više radi o nedostatku hrabrosti i pomanjkanju volje za preuzimanje obaveza. Kako se za ništa nisu naučili boriti tako ni za cure ,potencijalne supruge. Dobili su košaru-dvije i obeshrabreni prestali pokušavati. Ili pak traže cure kakave su bile nekada dok su oni mili mladi. Opet ne prilagođenost, takvih odnosno ne dirnutih gotovo da nema. Navikli su biti nečija obaveza , a ne da se o nekome moraju brinuti. Kako nisu u stanju napadati nisu ni braniti se , stoga cure u napad neće oni pobjeći, ostat će i jednostavno prihvatiti sve okolnosti u kojima se nađu. To uostalom i sada rade, ništa ne poduzimaju i samo kukaju ako im se nešto ne sviđa ili je na njihovu štetu. 
Teško je pobrojati sve stare momke u Livnu. Ja ih ne krivim. Nije ovo tekst protiv njih nego protiv njihovih ali i naših problema. U pojedinim župama broje ih na stotine. To pomnožite sa još toliko djevojaka i bar po dvoje djece i jasno je gdje smo. To je ono izumiranje neprilagođene vrste koju sam spominjao. Brojne velebne kuće u livanjskom kraju sagrađene teškim radom u Njemačkoj pretvorit će se u staračke domove. U tatinim kućama stari momci u samoći imat će dovoljno vremena za razmišljanje o tome gdje su pogriješili. 


Gledam sada svog prijatelja diplomiranog inženjera nečega sa trideset i nešto. Zatvorio se u sebe i sažaljeva se. Ne znam je li mu krivlje što nije primljen ili što nije imao hrabrosti reći članovima komisije sve što je htio. Znam i ja da malo toga poštenog u ovome gradu osobito gdje su poslovi i lova, ali mora pokušati ponovno. Kako da mu kažem da nitko nije prohodao , a da nije pao, naučio voziti auto ,a da mu se nije ugasio, našao curu ,a da nije bio odbijen…. U stvari većinu stvari u životu naučimo samo zahvaljujući upornom ponavljanju. Tako je i u životu, nitko nam ništa neće dati , a moramo se uporno boriti za ono što mislimo da nam pripada. Kako se ono kaže? Nisi jak onoliko koliko puta padneš nego koliko se puta ustaneš. Umjesto toga moj se prijatelj nakon nekoliko neuspjeha sažaljeva, mama bi zaplakala , a tata bi pokušao ponovno.]]></description><pubDate>Mon, 10 Sep 2007 05:17:22 +0000</pubDate><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/sindrom-mame/</link><guid>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/sindrom-mame/</guid></item><item><title><![CDATA[Tko zna-zna, tko ne zna 100 KM]]></title><description><![CDATA[Vidite imamo državne škole i privatne predmete, to je valjda ta tranzicija u školstvu na balkanski način. E kad lijepo kupe srednju, naši dragi učenici mogu prijeći na kupovinu fakulteta.

Pale se na nacionalizam, narodnjake , cugu i nadam se samo travu. Bogu kradu dane , ćaći lovu, jedni drugima uzdahe , a sebi i svima nama budućnost. Pogađate naši srednjoškolci. 
Pri tome naravno ne mislim na gimnazijalce i ove iz Ekonomske škole. Premda je Keker izjavio kako je prolaznost prvog i drugog razreda srednjoškolaca 10-15 % kod njega je takvo zapravo samo jedno odjeljenje prodavača.

Ali je zato ŠUP zona sumraka. Na prste jedne ruke možemo izborati one koji nakon te škole upišu fakultete i nastave ozbiljno studirati. 


To doduše nije ni potrebno s obzirom s kojom količinom znanja iziđu iz te škole. Tu iz prve ruke nauče kako ignorirati sve prave vrijednosti iznimno bitne za razvoj mladih ljudi. Ali nauče kako se samoorganizirat, kolektivno zbrisat sa sata, ili kolektivno bojkotirat učenje ili što je najzanimljivije kolektivno zajebavat profesore. A opet tko ih ne bi zajabavao ,primjerice Brajtu, Semrena, Penjaka… neka mi oproste oni zajebavani koje nisam spomenuo. 

I to su primjeri akademski obrazovanih ljudi. Oni bi trebali biti uzor mladima. Zar postoji otac u gradu koji bi htio poistovjetiti svoje dijete s nekim od spomenutih profesora ,a sličnih njima u ŠUP-u ima koliko hoćete. Teško se može dogoditi tako žalosna generacija učenika kao što su loši profesori u ŠUP-u. A tu se nakupilo svega Udbaša, komunjara, hohštaplera, kompleksaša, senilaca, novopečenih članova crkvenih odbora, trećerazrednih političara… U zbornici milina jedna , nikad nije dosadno, uvijek ga netko nekom zavlači.  Ma kada kreneš s glave na glavu ne znaš tko je jadniji. Ipak, ima u toj školi i dobrih osobito mladih profesora čija čak i prosječnost blistavo izgleda u usporedbi sa njihovih starijim i vječito podmićenim kolegama. Da je otjerati stare pokvarenjake i ostaviti mlade profesore još neiskvarene i pune ideala i vjere kako nešto mogu napraviti ŠUP i ne bi izgledao žalosno kao danas. 


             A kao nije nam jasno zašto srednjoškolci sve manje uče i sve više bježe sa nastave? Zašto ne bi? Zar bi trebali učiti pa da budu predmet zajebancije kao njihovi profesori. Ili da sa diplomom budu na Zavodu za zapošljavanje kao njihova starija braća i sestre.  Zbog čega bi cijenili znanje kad su profesori koji ih uče obezvrijedili to isto znanje. Stavili su ga na tržište , a na tržištu znanje košta 100 KM. Da ,dvojka je toliko, i zašto bi učili kada će tata to odradit, a tata će platit dvojku jer je jeftinija nego ponavljanje cijele godine. Zašto bi onda učenici poštivali profesore kad se sami profesori ne poštuju. Javno su obznanili cijenu svojeg ugleda i znanja. 


           Vidite imamo državne škole i privatne predmete, to je valjda ta tranzicija u školstvu na balkanski način. E kad lijepo kupe srednju, naši dragi učenici mogu prijeći na kupovinu fakulteta. Neće valjda kao njihovi profesori godinama učiti i završavati fakultete i onda prodavat svoj trud za 100 KM. Ne, to sa sada radi puno elegantnije. Postoji Fabus i još tko zna koliko fakulteta gdje dobijete zvanje  za par mjeseci i nekoliko tisuća. A ne može džabe, svako znanje se plaća. Ali za to možete biti recimo tajnik županijske Vlade ili predsjednik turističke zajednice ili raditi bilo koji odgovoran posao. 


                 Kako mlade motivirat da se obrazuju kad društvo ne cijeni obrazovane? Na marginama su svih događanja, rade za sramotne plaće i prisiljeni zbog opstanka spustiti se i podilaziti primitivnim neznalicama koji upravljaju ovim društvom. Znanje i odricanje u bilo kakvom obliku ovome gradu nije na cijeni. Ne promovira se uspješnost. Ni ove godine nemamo izbor najboljeg sportaša, ne izabiremo najbolje učenike, nema natjecanja kako bi se promoviralo znanje i  podigla vrijednost onih koji ga imaju. Nema promocije uspješnih gospodarstvenika. Ma ne postoji ništa što bi na pijedestal podiglo rad, upornost, odricanje i sve one vrijednosti bez kojih društvo izgleda kao sada naše. 


Stoga je mladima lako izabrat između mukotrpnog učenja kako bi stekli znanje  s jedne i lagodne mladalačke zajebancije s druge strane. Između besplatnog alkohola , narodnjaka i dosadnih čangrizavih profesora i debelih knjiga nekome od 16 godina nije teško odlučit.
Kao što nisu svi profesori isti, nisu ni učenici. Ima onih željnih znanja, tako su odgojeni. Oni će studirat, završit i najvjerojatnije neće se vratit u rodni grad gdje se znanje ne cijeni. Cijeni se samo podobnost , tal, mućke i sve ono gdje jedan mladi obrazovani čovjek nema što tražiti. Zato će oni ostati u Zagrebu, a Livno će biti prepušteno ovima iz ŠUP-a koje su profesori još u srednjoj školi prilagodili i naučili što se cijeni u njihovoj sredini. 
A da naša mladost ima jasnu viziju svoje budućnosti pobrinuli su se vlasnici kafića koji im nesebično toče alkohol i inspektori koji vjerojatno za neku sitnu pinku sve to mirno promatraju.
Stoga dragi sugrađani uživajmo u pijanoj sadašnjosti naše besperspektivne budućnosti. ]]></description><pubDate>Mon, 10 Sep 2007 05:16:18 +0000</pubDate><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/tko-znazna-tko-ne-zna-100-km/</link><guid>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/tko-znazna-tko-ne-zna-100-km/</guid></item><item><title><![CDATA[Kud plovi ovaj brod?]]></title><description><![CDATA[Luka dobar si čovjek, ali nama treba dobar načelnik. Nemoj da dogodine za tebe glasamo zbog toga što nisi ništa ukrao, nego zato što si nešto napravio

Nemam odgovarajuću riječ za to opisat. Tip je ok. Svi to kažu. I njegovi su, prema pričama, pošteni. Sve su stekli svojim radom. I on i brat uredni momci. Viđamo ih po gradu. Nema repova za njima. Ali ipak nešto mi tu ne sjeda? Nešto me žulja i tjera da napišem koju riječ o njemu. A što napisati dobro ili loše o čovjeku koga slabo poznajem i kim ne mogu povezati nijednu aferu ili neko djelo za pamćenje. Možda takvih stvari ima, ali eto ja za njih ne znam. Znaju ovi u komentarima ,ako ima što dobro ili loše neće prešutjeti. Tako i treba.
            U stvari to što me golica i možda leži u činjenici da jednostavno malo znam o njemu, točnije onome što radi. A opet nisam sveznajući pa možda neznanje doprinosi mome  nedefiniranom stavu o njemu. Koliko stignem pratim ove naše medije, pa opet ne čujem ga često , ni slike mu nisam vidio. Spomenem ga u razgovorima i moji sugrađani prema njemu dijele isti stav. 
Ima li išta crnje za političara i načelnika od ravnodušnosti njegovih birača i žitelja grada na čijem je čelu? Ne , ljudi ga ne mrze , ali ni vole. Ne znaju što bi rekli o njemu. Da se razumijemo i ovakav bez okusa i mirisa pravo je osvježenje u odnosu na svog prethodnika Baruna o kojemu većina građana ovoga grada ima jasno izražen stav kojega u pravilu iz svojih egoistično-kukavičkih razloga najčešće ne izražavaju javno. 
         Luka Čelan , novo i mlado lice, bez repova, izabran neposredno, viđamo ga po kafićima… Premda dolazi iz HDZ-a,  konačno načelnik kojega možemo smatrati jednim od nas. Tako je to izgledalo prije dvije godine. Tako izgleda i danas. E to je ono što mi nije sjedalo. Sve je ostalo na očekivanjima. 
Novi , mlađi, obrazovaniji načelnik. Unijet će energije, pokrenut će nekakve projekte, poduzetnošću će unijet optimizam. To smo Luka očekivali od tebe. Evo dvije godine i ništa. Ništa tvoje, ništa novo. Podgrijavaju se stari projekti koji su još na dugu štapu. 
Zar je problem okupiti livanjsku političku , gospodarsku i intelektualnu pamet za jedan stol i izradit nekakvu strategiju razvoja? Jesu li u pitanju taštine, interesi ili nebriga? Moramo znati što želimo, s čime raspolažemo i kakve potencijale imamo za izlazak iz ove krize? Oko toga mora biti nekakav koncenzus. Ne vidim da je ovakvo Livno ikome u interesu bez obzira na političku, vjersku, gospodarstvenu i svaku drugu orijentaciju? Što je s utjecajnim i gospodarski moćnim Livnjacima u inozemstvu? Jesmo li ih se odrekli ili oni nas? Jesmo li tražili pomoć i način da investiraju kod nas, da im administrativno i kojekako olakšamo investicije? Sumnjam da u svim tim ljudima nema dobrih ideja potencijala za razvoj? 
Brod tone kapetane. Miševi su ga davno napustili. A ti ni uzbunu da oglasiš. Jesi li za kormilom kapetane? Upravljaš li ti ili netko drugi? Svejedno je , veslali mi u lijevu ili desnu stranu ili se sunčali na palubi ,tonemo zajedno s njim. Voda je u ušima, krajnje je vrijeme da zakrpimo rupe i dogovorimo se u kojem ćemo pravcu veslat. Ma koji pravac bio ,prije ili poslije ugledat ćemo kopno , bitno je samo da veslamo složno. Ne bude li tako vrtit ćemo se u krug , a tom etapom bez početka i kraja veslamo godinama. 
Stoga , kapetane okupi posadu, pročitaj karte, zadaj prioritete, podjeli zadatke i odredi pravac. 
Luka dobar si čovjek, ali nama treba dobar načelnik. Nemoj da dogodine za tebe glasamo zbog toga što nisi ništa ukrao, nego zato što si nešto napravio. Načelnik se bira neposredno, a političke su snage podijeljene. Pokaži nam da si drugačiji, daj nam razlog da te zadržimo.]]></description><pubDate>Mon, 10 Sep 2007 05:15:24 +0000</pubDate><link>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/kud-plovi-ovaj-brod/</link><guid>http://www.livno-online.com/staracvujadin/kolumne/kud-plovi-ovaj-brod/</guid></item></channel></rss>