"Kako izvještavati o nečemu što je prestrašno da gledatelji i čitatelji vide", tako stoji u potresnom tekstu na britanskom BBC-u koji je objavio strašne snimke iz bolnice u Alepu.
Svuda se vide nered, krv, iskorištene gaze, lijekovi... Liječnici operiraju na podu jer nema kreveta, ne mogu oprati ruke jer nema vode...
John Sweeney, istraživački novinar i autor, iz utjecajne emisije BBC Newsnight, od sirijskih je liječnika dobio horor snimku iz bolnice. Sweeney navodi gledateljstvu kako je prvi put o ratu izvještavao davne 1988. godine i vidio je i previše zastrašujućih slika vlastitim očima, no slike i snimke iz bolnice u Alepu su, kaže, daleko najgore od svega što je vidio. "Upozorio sam vas, ono što ću napisati i što ćete vidjeti je strašna patnja."
"Vidio sam dječaka, cijelog prekrivenog prašinom. Nisam znao je li živ ili mrtav, zatim mrtvog dječaka, pa dva dječaka koja su ležala jedan pokraj drugog na podu jer nije bilo dovoljno kreveta, obojica mrtva. Vidio sam i živog dječaka kojemu se niz lice slijevala krv, dizao je u zrak svoju slomljenu ruku. Vidio sam i djevojčicu koja je umirala, kao i novorođenče bez glave, te mrtvog oca koji tu bebu drži za ruku", opisuje strašne scene BBC-jev novinar. Dodaje i kako većinu tih slika ne može objaviti.
"Vratio sam se iz Ruande i Burundija 1988. nakon što sam izvještavao i masakru za 'Observer', kada sam prijatelju opisivao jednu ranu koju sam vidio, pozelenio je. Tada sam shvatio da moram biti pažljiv oko toga što se može prikazati javnosti. No, onda sam doživio ovaj horor u Alepu. Ovo što se događa tim ljudima je strašno.", piše Sweeney i navodi kako su ljudi zarobljeni te da se nemaju gdje sakriti.
"U našoj emisiji morali smo pokazati krv na podu bolnice, jer nitko nema vremena očistiti pod zbog bombardiranja, a i nema vode. Prikazali smo da neurokirurzi operiraju na podu jer na krevetima nema mjesta. Prikazali smo dječaka s ranom od kasetne bombe. Ali nismo prikazali ono što se često događa, a to je da te bombe ubijaju djecu, stalno. Assad i Rusija kažu da se bore protiv terorizma. Ali niti jedno dijete koje sam snimio svojim mobitelom nije terorist", priča Sweeney u emisiji, gledajući slike na svom mobitelu koje ne želi objaviti, i zaključuje kako nitko ne prikazuje cijeli horor koji se događa u Siriji jer je to što se događa prestrašno za javnost.
"Deutche Welle" pak podsjeća da je stari grad u Alepu od 1986. godine svjetska kulturna baština, a 2006. godine se okitio naslovom „Glavni grad islamske kulture". Međutim, to je prošlost. Danas u Alepu ne vlada kultura nego barbarstvo. Sudbina sirijske metropole simbolizira sramotno zakazivanje međunarodne zajednice da u najvećoj nevolji pomogne bespomoćnim ljudima. Oni su jednostavno ostavljeni na cjedilu. To je potpuna suprotnost od kulture. Ono što se događa u Alepu je sramota za cijeli svijet.
Alep se stalno bombardira. Kopnena vojska mu se približava. Čitave stambene četvrti su potpuno srušene. I nitko se ne žuri pomoći ljudima. Nitko ništa ne poduzima. Prema procjeni Unicefa, samo u istočnom dijelu grada koji je pod kontrolom pobunjenika, u smrtnoj opasnosti se nalazi oko 100.000 djece. Tu djecu nitko ne štiti. Stambene četvrti, bolnice, čak i humanitarni konvoji ne bivaju slučajno, nego često ciljano bombardirani. Ovdje se očito čini ratni zločin. Ostatak svijeta to gleda. Ono što je još gore, neke zemlje čak i sudjeluju u tome.
Ove optužbe se odnose prije svega na Rusiju. Moskva aktivno podržava Bashara al-Asaada u pokušaju da ponovo preuzme kontrolu nad cijelom zemljom. Alep pri tome ima važnu simboličnu i stratešku ulogu. Ruski predsjednik Vladimir Putin u međuvremenu jasno pripada među glavne krivce za patnju ljudi u Siriji. Iz geostrateških interesa podržava beskrupuloznog i brutalnog diktatora čiji su pristaše poklali daleko više ljudi nego teroristi tzv. Islamske države (IS).
Ali, odgovornost snose i Sjedinjene Američke Države. One ne poduzimaju potrebne korake ni protiv Bashara al-Assada niti protiv IS-a. Njihova neodlučna politika nije samo omogućila razorne ruske napade. Ona je i dovela do toga da zemlja postane bojno polje preko kojeg indirektne ratove radi različitih vlastitih interesa osim Rusije vode Iran, libanonski Hezbolah, Saudijska Arabija i Turska.
Konflikt je sve kompleksniji i sve ga je teže riješiti. Na strani pobunjenika su ekstremističke snage postale sve utjecajnije. One se ne brinu o ljudskim pravima. U međuvremenu su u mnogim mjestima oni postali glavna snaga kada je riječ o vojnoj obrani od napada vladajućeg režima na civile.
Fatalna posljedica toga je što ljudi u Alepu i drugim mjestima zbog toga skoro na prisilan način stječu dojam da je njihova sudbina bolja u rukama snaga bliskih Al-Qa'idi kao što je Džabhat Fatah aš-Šam, bivša Fronta Al-Nusra, nego UN-a ili svjetske sile SAD-a.
A Europa? Europa se i dalje neumorno zalaže za diplomaciju, primirje, humanitarne koridore i u najboljem slučaju mirovne pregovore koji su često, namjerno ili ne, propadali. Alternativa za sve ovo zapravo ne postoji. Ubijanja u Alepu i cijeloj Siriji se nastavljaju. Mnogi će i dalje pokušavati pobjeći, po mogućnosti, u sigurnu Europu. Tko u takvoj situaciji ne bi uradio isto?
