Nijemci se ne mogu načuditi poštenju 50-godišnjeg Splićanina Zvonimira Miškovića, bivšeg hrvatskog policajca, koji je sasvim slučajno na ulici u središtu Stuttgarta pronašao novčanik u kojemu je bilo 2500 eura i odmah ga predao u obližnju policijsku postaju.
O njegovu nesvakidašnjem potezu odmah su se raspisale njemačke novine, ali i raspričale lokalne radiopostaje, koje su ga prikazale kao poštenjačinu i osobu dana. A kako i ne bi kad se i u Njemačkoj pronađene stvari rijetko vraćaju vlasnicima, pogotovo kad je u pitanju novac.
Oni koji pronađu novčanik najčešće ga bace s dokumentima, a novac prisvoje bez najmanje grižnje savjesti. No, nekadašnji splitski policajac, danas suvlasnik uspješne tvrtke u Stuttgartu, nije tako postupio.
Nagrada od 300 eura
– Išao sam uobičajeno oko 12 sati s poslovnim partnerom na ručak u restoran u centru Stuttgarta. Kad smo poslije ručka izišli na ulicu, ispred sebe sam ugledao novčanik. Sagnuo sam se, podignuo ga i pogledao unutra. Vidio sam mnogo novčanica od 50 i 100 eura, ali i osobne dokumente na ime Nijemca Gerharda Brauna, rođenog 1933. godine. Znači, 81-godišnjaka. Odmah sam se sjetio svojeg oca, s kojim je, eto, Braun vršnjak, i pomislio kako se to i njemu moglo dogoditi. Potom sam bez dvojbe otišao u obližnju policijsku postaju da im predam pronađeni novčanik.
- Njemački policajci nisu se mogli načuditi da postoji netko tko bi taj novac vratio, jer u pitanju je ipak jedna dobra mjesečna plaća. Odmah smo izbrojili novac, a oni su preko svojeg operativno komunikacijskog centra vrlo brzo pronašli Brauna. I on je bio iznenađen, zamolio je policajce da me zadrže dok ne dođe jer me je želio osobno upoznati.
- Kad je stigao, bio je to dirljiv susret. Zahvalio je stotinu puta jer, kako je kazao, nije u pitanju samo novac, nego svi dokumenti koje je imao u novčaniku, počevši od bankovnih i osiguravajućih kartica, pa do osobne iskaznice i vozačke dozvole, čije bi novo pribavljanje koštalo dosta novca i vremena. Bio je vrlo uporan u želji da me nagradi. Iako sam nekoliko puta odbio bilo kakvu nagradu, na kraju mi je dao 300 eura u znak svoje zahvalnosti. To sam poslije podijelio sa svojim kolegom koji je nazočio pronalasku novčanika.
Nakon lijepe geste, vijest o poštenom Dalmatincu brzo se proširila i lokalnim njemačkim medijima, počevši od Bilda, Stuttgarter Nachrichetena, Stuttgarter Zeitunga, radiopostaje Antene 1, pa do raznih drugih novinskih kuća. Zvonino poštenje odjeknulo je i među Hrvatima, jer ga mnogi znaju kao pravog čovjeka iz poznate hrvatske udruge u Stuttgartu “Dice Dalmacije”.
– Mnogi su me radoznalo upitali: “Zvone, je li istina da si vratija starom Nijemcu novčanik pun para? Ma svaka ti čast.” A što da im kažem? To mi je bila i dužnost, kao čovjeku i bivšem policajcu. A tako su me i roditelji odgojili – kaže pošteni Dalmatinac.
Slobodna Dalmacija
