- Dvadeset godina poslije Domovinskog rata i oslobođenja zemlje, Hrvatska je ponovno u velikim problemima te se čitava nacija nalazi u stanju beznađa, kao da smo zalutali na slijepi kolosijek.
To se vidi u sve većoj apatiji, u odlasku mladih školovanih ljudi iz Domovine, drastičnom padu rođene djece, odgađanju mladih stupiti u brak, velikoj nezaposlenosti, neorganiziranosti u sustavu zapošljavanja gdje je bitno imati vezu s vladajućom, bilo državnom bilo lokalnom političkom elitom, što sve rađa nezadovoljstvom i gotovo beznađem.
Pitamo se kako je to moguće? Kako je moguće da se to dogodilo nama koji smo s toliko žara svi bili ujedinjeni u Domovinskom ratu i dali sve najbolje što smo imali i mogli za njezinu slobodu i napredak? Očito, osim plemenitih namjera mnogih domoljuba, prije svega branitelja i tihih molitelja, postojala je i postoji i tzv. peta kolona, oni koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Pa su već u jeku rata, ali i do današnjih dana, umjesto zajedničkih interesa gledali i ostvarivali samo svoje vlastite, upuštajući se u kolektivnu otimačinu i uništavanja nacionalnih bogatstava i ostvarivši preko noći ogromne ničim stečene privilegije, kako u upravljanju zemljom, stjecanju pozicija moći, tako i u materijalnom smislu, velikim bogaćenjem, što je ujedno uzrokovalo silno osiromašenje velikog broja naših ljudi.
K tome, još veću duhovnu pustoš prouzročili su političari koji nisu istinoljubivi, koji ne samo da ne vole ovu zemlju, nego bezočno izvrću istinu: od pobjednika u Domovinskom ratu oni su se spremni ponižavati pred još uvijek prisutnom i nikad odbačenom politikom teritorijalne pretenzije i otimanja hrvatskih prostora, hrvatskih kulturnih i znanstvenih genija i postignuća. Naši se političari klanjaju onima koji su još pred 20 godina razarali ovu našu zemlju, obećavaju im velikodušno pomagati u napredovanju za članstvo u EU, ne tražeći nikakvu ratnu odštetu za silna razaranja u Domovinskom ratu, ni poštivanje granica, ni odricanje od totalitarne ideološke matrice.
Zemlja nije provela lustraciju, sinovi udbaša i najgorih zločinaca - koje i sustav nastoji pod svaku cijenu zaštititi, riskirajući i najbolja postignuća hrvatske države, članstvo u EU, i dalje raspoređeni na najvažnije političke i gospodarske položaje vladaju zemljom i zavode narod, da smo do te mjere izluđivani da i mnogi naši ljudi više ne vjeruju u budućnost Hrvatske. Kao da nas je uhvatila u zamku neka naša zla kob, te ne znamo izići iz tog zagrljaja koji nas lomi, ne samo fizički, nego i duhovno. Kao da je ponos postao sramota, a sramota ponos. Kao da se laž zakraljila i caruje, a istinu nije moguće nigdje nazrijeti niti vidjeti - rekao je ovo sisački biskup Vlado Košić na svećanoj misi Za Domovinu, održanoj u sisačkoj katedrali.
Nakon mise, održan je kolokvij "Za budućnost Hrvatske", sa ciljem dijaloga između znanosti, struke, politike, civilnog sektora i zainteresiranih pojedinaca o pitanjima važnim za budućnost Hrvatske. Predavanja na kolokviju održali su predsjednik Stožera za obranu Vukovara Tomislav Josić koji je govorio na temu "Kakvu Hrvatsku još uvijek sanjamo i hoćemo?", demograf prof. dr. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je izlagao o demografskim perspektivama Hrvatske, prof. dr. Damir Kovačić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji je održao predavanje "Kuda ide hrvatsko selo?", potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić koji je govorio o temi "Hrvatske usporedne i natjecateljske prednosti: opća i javna dobra", a izlagački dio zaključio je član Komisije Iustitia et pax HBK dr. sc. Neven Šimac predavanjem "Svjetski i EU trenutak: kriza rada, dobara i interesa".
Voditeljica Ureda za socijalni nauk Crkve Sisačke biskupije Marijana Petir predstavila je izjavu povodom održanog kolokvija. U njoj se između ostalog ističe kako se u Hrvatskoj treba postići opće suglasje glavnih političkih, gospodarskih, društvenih i vjerskih aktera oko dugoročne politike razvoja stanovništva koja bi bila obvezatna za sve nositelje političke vlasti.
Slobodna Dalmacija
