Nekadašnji vlasnik građevinskog obrta, 63-godišnji Milovan Gozdenović nepravomoćno je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora jer je punih deset godina iskorištavao rad oštećenog D. D.-a bez plaćanja naknade, a pritom ga je držao smještenog u garaži u Crnčićevoj ulici u Rijeci nehumanim uvjetima.
U kaznu se Gozdenoviću uračunava i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 19. studenog 2014. do 26. siječnja 2015. godine nakon kojeg razdoblja je pušten i branio sa slobode.
Sutkinja Sandra Juranović je olakotnom okolnošću istaknula Gozdenovićevu dosadašnju neosuđivanost, ali otegotnom upornost i dug period u kojem je zlorabio nesretnog čovjeka i na svojevrstan način ga učinio svojim robom, piše Novi list.
Objavi presude prethodila je obrana Gozdenovića koji je u potpunosti negirao optužbe detaljno opisavši poznanstvo s D. D.
– Upoznao sam ga u Umagu gdje sam izvodio neke građevinske radove, bio je dobar radnik pa sam ga doveo u Rijeku gdje sam mu našao smještaj, najprije na Pulcu, potom na Zametu. No, on je jako pio, nigdje se nije mogao zadržati pa sam mu ponudio smještaj u mojoj garaži.
Sve sam građevinske poslove ugovorao ja, on je radio, ali kad bi popio bio bi neugodan i ne bi završio poslove. Svi investitori kod kojih smo radili rekli bi da je neugodan kad se napije. Ja sam ga povezao s vlastitim članovima obitelji, vodio ga u Prijedor, pa u Ljubiju, tražio sam njegovu tetku, kćer mu pronašao u Norveškoj i polusestru, ali se nigdje nije zadržavao dugo, a niti ih je kontaktirao.
Ja sam najviše iskorištavan, ja sam bio njegov rob i žrtva, ali nisam znao što ću s njime - branio se optuženi Gozdenović.
– On je tražio da radi, a nakon nekoliko godina nije zahtijevao ni plaću, sve je to bila njegova slobodna volja, ni na što ga nisam prisiljavao, rekao je Gozdenović.
– Da li ste mu oduzeli osobne dokumente? - pitao ga je odvjetnik.
– Nisam, on bi ih zagubio pa sam mu ja čuvao dokumente, odgovorio je na optužbe da mu je optuženi držao dokumente, radnu knjižicu, osobnu iskaznicu, ali i ostale važne papire.
Optuženi se branio odgovorivši da mu je samo htio pomoći.
– Ja sam bio human čovjek, kupovao sam mu cigarete i nosio hranu, a znali smo biti više gladni nego siti u periodu kada nije bilo građevinskih poslova. Živjeli smo kako smo mogli, nije bio oštećen – odgovorio je Gozdenović.
Iz iskaza ispitanih svjedoka, investitora, čulo se da je oštećeni radio 10 do 12 sati dnevno te da je optuženi sklapao ugovore o izvođenju radova i uzimao sav novac, a oštećeni je dobijao samo jedan obrok dnevno. Bez naknade je živio u garaži deset godina, bez vode, prozora, s jednom ventilacijom, piše Novi list.
