Iako su Hrvatska i naša turistička ponuda još gotovo potpuno nepoznati u arapskom svijetu, osobito onom dijelu imućnih šeika, naftaša i bogataša koji putuju na duge odmore po Mediteranu, a kod nas stigne tek svaki stoti takav gost, sve češće se javno spominje zanimanje bogatih investitora iz tog dijela svijeta za Jadran na kojemu bi dio naše turističke ponude voljeli prilagoditi specifičnim zahtjevima gostiju iz Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Sudana, Kuvajta, Katara...
A to onda za većinu prosječno neupućenih znači zvono za alarm jer pomišljaju odmah kako bi naftaški kapital mogao naše netaknute uvale ili otočiće izolirati i pretvoriti u zatvorene i štićene oaze namijenjene samo imućnim Arapima, gdje ostali gosti i domaći ne smiju. No, srećom, za sada takve mogućnosti zatvorenih ljetovališta na Jadranu namijenjenih samo određenoj klijenteli kakva su izgrađena u susjednoj BiH, nisu izgledne zbog više različitih razloga. Piše Slobodna Dalmacija.
Jedan od njih je Zakon o pomorskom dobru koji ne dopušta ekskluzivitet zatvaranja pomorskog dobra samo za jednu kategoriju gostiju, a drugi je što jednostavno na Jadranu nema takvih prostora izvan urbanih naselja na kojima bi, daleko od očiju nepoželjnih, mogao niknuti neki novi "turistički Dubai".
Jer, sva naša turistička tradicija i način razvoja turizma koji su stari više od 150 godina, imali su potpuno različit pristup dobrodošlice gostima od onoga koji u nekim segmentima traže ekskluzivni gosti iz arapskih zemalja. Upravo prilagođavanje načinu života domaćeg stanovništva u turističkim mjestima, njihova srdačnost i komunikacija s turistima, nedjeljivi su dio našeg turističkog identiteta koji je u potpunom raskoraku od izoliranih turističkih oaza u koje bi bogati naftaši smještali svoje goste koje baš nitko ne bi smio vidjeti, niti uznemiravati njihovu privatnost.
Štoviše, danas je jasno više nego ikada po svjetskim turističkim trendovima kako jadranska obala i otoci u turizmu ne bi nipošto smjeli forsirati zatvorene hotelske resorte s "all inclusive" ponudom za goste iz bilo kojeg dijela svijeta, jer se time gubi svaki kontakt gosta s domaćinima. A upravo to je ono što u svim anketama i istraživanjima turisti u Hrvatskoj najviše cijene, želeći se stopiti s lokalnim stanovništvom i njihovim navikama. Izdvajanje u svojevrsne turističke rezervate na Jadranu stoga nije izgledno, a od turističkih operativaca doznajemo kako ne znaju da bi se neki takav projekt na Jadranu pripremao.
No, Hrvatska je istovremeno vrlo zainteresirana za goste iz arapskih zemalja koji traže halal uslugu u hotelskom smještaju, a po mišljenju turističkih agencija specijaliziranih za goste iz arapskog svijeta, idealna smo zemlja za halal turizam i za tu kategoriju gostiju domaći hotelijeri su spremni prilagoditi se njihovim zahtjevima.
Pokazuje to i činjenica da u Hrvatskoj danas halal certifikat ima 16 hotela, 10 ugostiteljskih objekata i 7 putničkih agencija koji su od uvođenja tog certifikata u svoju uslugu značajno povećali broj noćenja i dobiti. Halal turizam je oblik turističke ponude koji se svodi na ispunjavanje dva osnovna uvjeta za turiste muslimane, a to je da im se omogući obavljanje vjerskih obreda i konzumacija halal hrane.
Prema podacima temeljenim na statistikama Svjetske turističke organizacije UNWTO, halal turizam je brzo rastući trend u industriji turizma svijeta, čiji prihodi dosežu oko 150 milijardi dolara. Procjenjuje se da će do 2020. godine zarada od halal turizma iznositi 192 milijarde dolara ili 13,3 posto svjetske turističke zarade.
Centar za certificiranje halal kvalitete Islamske zajednice u Hrvatskoj već 20-ak godina izdaje halal certifikate, a gostima halal turizma se nudi smještaj te ponuda i priprema hrane prema halal standardima. To znači da se u sobama nalaze qibla (označen jugoistok, smjer okretanja za vrijeme molitve), Kuran, serdžada (prostirka za molitvu), tespih (brojanica) i vaktija (raspored molitava). Mini bar u hotelskoj sobi se prazni od svih proizvoda koji nisu prema halal standardu, uključujući alkohol.
Turisti muslimanske vjere za vrijeme boravka u hotelu, ovisno o njegovoj kategoriji, traže razdvojene bazene za muškarce i žene, odnosno da u vrijeme kada su u njima muškarci, ne budu i žene i obrnuto. Isto tako je i kod masaže jer muškarce smiju masirati samo muškarci, a žene samo maserke. Hoteli u kupaonice stavljaju halal kozmetiku, te nude wellness usluge u skladu s halalom. Certificiranje, saznajemo, ovisno o hotelu, košta između 15 i 20 tisuća kuna.
U Hrvatskoj već postoji oko 200 proizvoda koji su napravljeni u skladu s halal standardima od mliječnih proizvoda do mesa i čokolada, pa nije problem naći te proizvode u trgovinama, kažu u turističkim agencijama specijaliziranim za te goste. Što se smještaja tiče, halal-turizam podrazumijeva da u hotelskim sobama ne budu slike ili umjetnička djela koja imaju ljudsko lice, nego inzistiraju na pejsažima i prirodi.
Isto tako iz soba treba osim alkohola ukloniti i cjenike alkoholnih pića. Isto tako, kuhinje u hotelima koje imaju certifikate za halal-turizam moraju imati stručno obučene kuhare upravo za tu hranu i odijeljen dio kuhinje u kojima se pripremaju halal-namirnice. Primjera radi, ne može se na istoj dasci za rezanje rezati svinjetina koje nema u halal-restoranu i piletina koju oni konzumiraju. Čak se ni istim nožem i priborom ne smije obrađivati namirnice, pa čak ni kuhati u istim posudama i tavama, kažu specijalisti za tu vrstu usluge.
Dobri poznavatelji tog tržišta kažu da su ti gosti u svojim zahtjevima istančani i među najrazmaženijima su u turističkom svijetu. No, svejedno se sve turističke zemlje bore za njihovu naklonost. Jer, radi se o gostima koji ne pitaju koliko nešto košta, nego traže „the best“ (najbolje) od svega i spremni su to platiti značajno više od prosjeka, ostavljajući na godišnjem odmoru u prosjeku oko 1700 dolara (500 dolara više od drugih gostiju).
Na put odlaze s brojnom obitelji, pa od 7 do 15 članova iste obitelji putuje na jednom putovanju. Na put odlazi više žena, djece, dadilja i pratećeg uslužnog osoblja koji traže vrhunsku uslugu od hotela s četiri i pet zvjezdica do svakog detalja na putovanju. U europskim luksuznim hotelima znaju zakupiti po cijeli kat samo za sebe kako bi imali privatnost, a slično se u nekoliko navrata već događalo i u Hrvatskoj.
U Europi troše u prosjeku po 13 tisuća dolara na desetodnevnom putovanju, ali u Hrvatsku za sada stigne tek svaki stoti takav gost.
