Skoro tri mjeseca nakon parlamentarnih izbora Makedonija bi konačno mogla dobiti vladu, ali već i prije njezina formiranja mogla bi se suočiti s novom, još delikatnijom i težom krizom, iako kriza u toj zemlji ne prestaje već godinama.
Ako je u Makedoniji, od raspada Jugoslavije i ostvarene neočekivane neovisnosti, išta konstanta, onda su to političke krize koje se samo kaleme jedna na drugu, piše Jutarnji list.
Sada je Zoran Zaev, šef Socijaldemokratskog saveza (SDSM), zatražio od predsjednika Gjorgea Ivanova da mu preda mandat za sastavljanje nove vlade jer će SDSM u koaliciji s albanskim strankama DUI (Demokratska unija za integraciju - Bashkimi Demokratik për Integrim, BDI) Alija Ahmetija, koja ima deset mjesta, Pokret Besa (Lëvizja Besa) Bilala Kasamija (pet zastupnika) i Alijansa za Albance (Aleanca për Shqiptarët)Ziadina Selëna (tri mjesta) imati malu, ali potrebnu većinu.
Vlada bi se mogla formirati do 10. ožujka jer sada slijede dogovori o ministarskim i inim foteljama. Na taj je način Zaev uspio u Sobranju prikupiti 67 od 120 mjesta, taman za relativnu većinu, iako je desnokonzervativni VMRO-DPMNE dosadašnjeg premijera Nikole Gruevskog uspio na izborima osvojiti dva zastupnička mjesta više od SDSM-a - 51 prema 49.
No, upravo je tu i nastao velik problem. Gruevski je, naime, praktički odmah optužio Zorana Zaeva da je s Albancima potpisao ugovor s đavlom kako bi se "samo domogao vlasti" (njemu valjda do nje nije, premda je puna dva i pol mjeseca, od sredine prosinca 2016., pokušavao sastaviti vladu upravo s tim istim albanskim strankama). Gruevski je uzbuđeno povikao da se Zaev poigrava državnošću i identitetom Makedonije i Makedonaca te da je postao žrtva velikoalbanskih intriga i planova koji dovode u pitanje opstojnost makedonske države.
Naime, čim je postalo izvjesno da će morati u oporbene redove nakon nešto više od deset godina vladavine, i Gruevski i VMRO-DPMNE, kao i njima bliski mediji, obrušili su se na Zaeva koji se, kažu, dogovorio da se redefinira Makedonija. To znači da se federalizira (govorilo se o dvije federalne jedinice - makedonskoj i albanskoj, što za neke zloguke proroke tamošnjih zbivanja najavljuje u budućnosti i raspad Makedonije), zatim da se promijene ime države, zastava i grb (stavile bi se i albanske nacionalne insignije), a albanski jezik postao bi službeni na cijelom području Makedonije. Sada je službeni jezik u Sobranju te općinama i gradovima s više od 20 posto albanskog stanovništva.
