Današnje vrijeme je obilježeno pravom epidemijom zloćudnih bolesti koje desetkuju ljudski rod više geometrijskom nego artimetskom progresijom.
Dovoljno je pogledati statistička izvješća o pobolu od karcinoma, koja potvrđuju ono čemu svjedočimo svaki dan: iz našeg vidokruga svakodnevno nestaju poznata lica, a dnevne tiskovine prepune su osmrtnica... nestaju stariji, sve češće i mladi ljudi... Postavlja se logično pitanje, zašto?
Piše: Dr. Izet Hozo / Slobodna Dalmacija
Odgovor nije jednostavan i višeznačan je, a kao polazište za dalje izlaganje upotrijebit ćemo i neke, zabrinjavajuće, statističke podatke SZO-a. Primjera radi, 2012. godine rak je bio jedan od vodećih uzroka pobola i smrtnosti u svijetu, s oko 14 milijuna novih slučajeva, drugi je vodeći uzrok smrti u svijetu, odgovoran za 8,8 milijuna smrtnih slučajeva u 2015. godini.
Prema predviđanjima stručnjaka, broj novih slučajeva će porasti za oko 70% u iduća dva desetljeća! Općenito se smatra da su najčešći rizici nastanka raka povezani s debljinom, niskim unosom voća i povrća u ishrani, nedostatkom tjelovježbe, pušenje, alkohol, razni karcinogeni u prehrani, okolišu, radnoj sredini, genetska predispozicija i niz drugih faktora koji utječu na nastanak raka..
AZBEST, KATRAN, PLASTIKA...
Unatoč svim pobrojanim rizičnim čimbenicima za nastanak raka, visok standard života te neslućen razvoj medicinske znanosti, dijagnostike, liječenja - doveo je do toga da je u razvijenim zapadnim zemljama životni vijek znatno duži. Međutim, produženjem životnog vijeka proporcionalno raste šansa nastanka karcinoma; činjenica je da je pojava tumora značajno češća u starijoj dobi.
Primjera radi, na razini cjelokupnoga svjetskog stanovništva prosječna duljina očekivanog trajanja života je 67,59 godina, naša je zemlja negdje na sredini - 81. mjestu, s prosječno 76 godina, što je znatno više od svjetskoga prosjeka.
Na posljednjim mjestima ljestvice su se našle afričke zemlje kao što su Republika Čad u kojoj je prosječan životni vijek stanovništva 48,69, a zemlja s najdugovječnijim stanovništvom je Monako u kojemu je prosječna očekivana životna dob 89,68 godina, na drugom mjestu je Makao (84,43 godina), na trećem mjestu je Japan (83,91)godina.
Iz ovih podataka slijedi naoko, paradoksalna, činjenica da se povećanjem godina života povećava i šansa za nastanak tumorskog zbivanja, što ćemo vidjeti iz kasnijeg izlaganja.
Vratimo se raku: općenito se smatra da rak nastaje „divljanjem“ normalnih stanica koje prelaze u prekancerozne lezije, koje, neliječene, postaju stanice raka i rastu geometrijskom progresijom uništavajući organizam. Ne zna se zašto normalne stanice „iz čista mira“ postaju zloćudne ugrožavajući domaćina, smatra se da uz genetsku predispoziciju brojni fizički (zračenje, izlaganje UZ zrakama), kemijski i (azbest, katran, VCM, alkohol), biološki čimbenici (virusi, bakterije, gljivice, paraziti) dovode do razvoja raka.
SUMPOROVODIK
Gledajući naše prilike, upravo neki od pobrojanih karcinogena u dalmatinskom bazenu su doveli do desetkovanja radne i ostale populacije. Izvana gledajući, Split je jedno od najljepših mjesta Mediterana, ali je u bliskoj povijesti bio ugrožen brojnim polutantima, navest ćemo samo najvažnije.
Ako pogledamo trenutnu situaciju, središte Dalmacije, grad Split se nalazi neposredno uz Karepovac, najveće odlagalište otpada u RH, i direktno je izložen disperziji otpada i dima, visokim koncentracijama sumporovodika. Činjenica je da grad uz to prihvaća otpad iz 16 okolnih općina, uz neriješenu spalionicu, preradu otpada čime se izravno ugrožava stanovništvo grada!
S druge strane, tvornica azbesta u Vranjicu godinama je bila rasadnik oboljelih od azbestoze, konačno je zatvorena jer je azbest strogo zabranjen u cijelom svijetu kao materijal u građevinarstvu. Naravno, to nije satisfakcija za preživjele radnike te tvornice, a posljedice emisije azbesta će se još godinama osjećati jer oko tvornice, na provizornim odlagalištima ima još azbesta koji vjetar odnosi u okolna naselja.
A dovoljno je samo jedno azbestno tjelešce da zaluta u pluća te se pokrene proces nastanka mezotelioma pleure, jednog od najmalignijih tumora respiratornog sustava! Da spomenem: u Sidneyu sam bio na kongresu 1995. i posjetili smo prekrasnu zgradu opere, koja je tada bila sva u velikim radovima.
Naime, poskidali su kompletnu, ogromnu, keramičku oblogu popularne „školjke“, da bi izvadili azbest koji je bio ugrađen ispod keramičkih pločica... dakako, to je koštalo milijune dolara, ali je azbest kompletno odstranjen.
OTROVNA PLASTIKA
Drugi veliki trovač dalmatinskog bazena je bila bivša tvornica "Jugovinil", koja je srećom 1986. godine zatvorena. Povijesno gledajući, 1974. godine dvojica američkih istraživača Creech i Johnson doveli su u vezu emisiju vinilkloridmonomer (VCM) i oštećenje jetre kod radnika u toj industriji.
Oni su dokazali da VCM izaziva rijetku formu raka – angiosarkom jetre (ASJ) kod radnika koji su bili izloženi visokim dozama VCM. Nedugo poslije, prof. Šarić i prim. dr. Zorica počeli su istraživanje kod nas i dokazali kod dvojice radnika ASJ.
Osobno sam godinama vodio projekt na tu temu, istražujući oštećenje jetre kod radnika u toj industriji i doktorirao na tom problemu. SAD je 1974. godine promptno reagirao i ograničio emisiju VCM na 1ppm, dok je u bivšoj državi ostao JUS standard od 75 ppm VCM.
Stara tvornica u Kaštel Sućurcu, koja je koristila rabljenu opremu i tehnologiju uvezenu iz Švicarske 1948. godine, imala je emisiju od nekoliko stotina ppm VCM u radnom prostoru. Epilog: cijela generacija mladih ljudi stradala je od tumora jetre, "Jugovinil" je ostao zabilježen kao jedna od tvornica s najvećim brojem umrlih od malignih tumora jetre u svijetu, konačno je zatvorena 1986. godine.
Dakako, ne treba zaboraviti da je dobar dio radnika u industriji cementa Solin, godinama bio izložen cementnoj prašini koja dovodi do silikoze, ali i porasta malignih oboljenja, kao i radnici željezare, na što je 2012. upozorio prof. Mijo Biočić: "Na području koje gravitira cementari i željezari, dakle, Split, Solin i Kaštela u posljednjih 10 godina zabilježeno je čak 130 slučajeva karcinoma kod djece. To je samo za djecu, bez malignih oboljenja kod odraslih".
I CT NOSI RIZIK OD RAKA
Još jedan kemijski agens, alkohol, (ovaj put u vinu, koje se najčešće koristi u Dalmaciji !) uzrok je značajnog porasta mortaliteta od alkoholne ciroze jetre. Radio sam 1986. istraživanje utjecaja alkohola na jetru i dokazao da mortalitet od jetrene ciroze (uključivo i karcinoma jetre, koji je vrlo česta komplikacija jetrene ciroze) je cca 35/100 000 tisuća stanovnika što nas stavlja uz bok s Italijom i Francuskom koje imaju najveći mortalitet od alkoholne ciroze jetre u svijetu.
Ono što se zanemaruje, pretjerano je izlaganje jonizirajućem zračenju. Primjera radi u medicini, počesto nepotrebno RTG ili CT snimanje dramatično povećava rizik nastanka tumora.
Npr. rizik nastanka raka kod prekomjernog CT snimanja, posebno kod djece, iznosi prema britanskim autorima 0,4%, a prema američkim istraživačima se penje do 2%, (The conversation 24.6.2016.) što su zabrinjavajuće projekcije, na što bi trebali misliti i liječnici i pacijenti, posebno kod višekratnog CT snimanja.
Postoji brojni karcinogeni u ostalim industrijama oko nas, učestala je pojava karcinoma pluća kod radnika u proizvodnji katrana, asfalta, poradi aromatskih ugljikovodika, npr. 2,4 benzpiren je dokazani karcinogen.(Kao kuriozum, Japanci su inače posebno studiozni istraživači, marljivo su pola godine mazali kožu opitnog štakora nakon čega su registrirali pojavu raka.)
U dalmatinskom području se počesto javlja melanom, najmaligniji tumor kože, posebno kod onih koji se prekomjerno izlažu sunčevu svjetlu. Otuda, striktna zabrana direktnog izlaganja kože sunčevoj svjetlosti, do kasnih popodnevnih sati, upravo radi mogućnosti razvoja tumora kože.
Što se tiče bioloških agensa, poznato je da je rak jetre 200 puta češći kod osoba koje boluju od B ili C hepatitisa, što je prava pošast u nekim zemljama s visokim postotkom oboljelih od hepatitisa, HIV-a (koji se inače prenose iglom ili seksualnim kontaktom.)
PREDUHITRITE RAK
Uz sve ovo treba pribrojati i infekcije drugim biološkim agensima. Na primjer, istraživanje infekcije Hb pylori u gastroenterologiji bio je prijelomni trenutak kada se shvatilo da je gastritis zapravo uzrokovan bakterijom, ali i da dugotrajna infekcija također može dovesti do tumora želuca. Osim toga je poznato da i druge infekcije, HIV, humani papiloma virus (HPV), Epstein-Barrov virus također mogu dovesti do pojave tumora.
Pored nabrojanih, postoje i drugi mogući karcinogeni u hrani (aflatoksini), u vodi (zagađenje teškim metalima, arsenom), brojni aditivi i boje u prehrani, i sl. što u konačnici može dovesti do tumora, najčešće jetre ili probavnih organa.
Kao ilustracija, ovo su zabrinjavajući podaci iz 2015. godine koje je objavila SZO, kada je od malignih bolesti umrla populacija 8,8 milijuna ljudi. Iz tog izvješća slijedi redoslijed učestalosti raka prema organima:
Pluća (1,69 milijuna smrti)
Jetra (788. 000 smrti)
Kolorektalni (774. 000 smrti)
Želudac (754. 000 smrti)
Dojka (571. 000 smrti)
Iz ovih, nimalo utješnih podataka, postavlja se pitanje: Kako preduhitriti i na vrijeme otkriti pojavu tumora?
Odgovor je prema onoj narodnoj „bolje spriječiti nego liječiti“, tj. prevencija tumora je prvi korak za njegovo uspješno liječenje.
U liječenju tumora se daleko odmaklo, tako da se danas uspješno liječe neki tumori koji su prije redovito završavali brzim smrtnim ishodom. Nije se zgorega podsjetiti na glavne principe liječenja raka, o kojim sam pisao u prethodnim člancima.
Kirurgija raka zauzima posebno mjesto u liječenju malignih bolesti, počesto je (posebno kod ranog otkrivanja tumora!) sama dovoljna za kompletno izlječenje, odstranjenjem tumora. Primjera radi, rano otkriven tumor debelog crijeva koji nije dao ni bliže niti udaljene metastaze, resekcijom tumora dovodi do potpunog izlječenja i nije potrebna dodatna terapija (kemoterapija, zračenje).
Ponekad, kod proširenog tumora (npr. metastaza u jetri) vrši se i segmentalna resekcija jetre na mjestu metastaze što značajno produžuje život pacijenta. Dakako, svi bolesnici od tumora se liječe pod nadzorom multidisciplinarnog tima stručnjaka (kirurg, onkolog, pulmolog, ginekolog, radiolog...u ovisnosti sijela tumora).
Dodatno liječenje zračenjem nakon odstranjenja tumora je često potrebno kada se ustanove mikrometastaze u okolnim tkivima. Posebno mjesto u liječenju tumora predstavlja kemoterapija, koja je zasebna ili adjuvantna terapija u liječenju nekih formi tumora.
Danas je nezaobilazna u liječenju tumora hormonska terapija čije je temelje u 19. stoljeću izgradio Thomas Beatson. Njegovi radovi su osnova za modernu uporabu hormonske terapije, kao što su npr. tamoksifen i inhibitori aromataze, kojim se liječi i sprječava rak dojke. Imunoterapija je danas u žiži medicinske znanosti, zasnovana je na saznanjima o biologiji stanica raka.
Razvoj imunoterapije je doveo do toga da su sintetizirani biološki lijekovi (modifikatori biološkog odgovora - BRM) koji su upotrijebljeni u liječenju karcinoma. Među njima su najznačajnija monoklonska protutijela: među prvima rituksimab i odobren tijekom kasnih 1990-ih za liječenje limfoma i raka dojke.
Znanstvenici također rade na pronalaženju cjepiva kojima bi potaknuli imunološki odgovor na stanice raka.Nakon biološke terapije, razvijena je ciljana terapija kao što su inhibitori faktora rasta – trastuzumab, gefitinib, imatinib i cetuximab. Drugi ciljani pristup je inhibitor angiogeneze i usporavanja rasta novih krvnih žila bevacizumab.
Zaključno, uspjeh medicinskih tretmana i zahvata kod otkrića tumora je upravo proporcionalan ranom otkrivanju: što ranije otkriven tumor to su bolji rezultati liječenja i obrnuto.
KASNA DIJAGNOZA
Na kraju nekoliko opservacija zbog čega se rak kod nas dijagnosticira relativno kasno, počesto u uznapredovaloj fazi, unatoč modernih testova i moćne baterije suvremenih dijagnostičkih metoda i postupaka.
U prvom redu je razlog niska svijest o očuvanju vlastitog zdravlja, jer kako drukčije objasniti da se npr. limeni ljubimac, redovito svake godine odveze na tehnički pregled, a vlasnik godinama i ne posjeti liječnika (a kamoli da ode na sistematski pregled!).
Kako objasniti činjenicu da jedna izuzetno društveno korisna akcija (Nacionalni program prevencije kolorektalnog karcinoma) rezultira sa samo 20% odazivom (!?), a tek svaka druga žena se javlja na preventivnu mamografiju. Iz tih činjenica slijedi da je to prije bojkot nego prihvaćanje akcija koje organizira država (a koje koštaju dosta sredstava !) brinući se za zdravlje svojih građana.
O zdravom stilu življenja malo bi se dobroga moglo kazati jer većina (pa i mladih ljudi, da ne govorimo o starijim!) ne da ne žive zdravo nego upravo obrnuto: prekomjerna težina, sedaterni način života, loša prehrana, pušenje, alkohol... posljedice su poznate...
