Što je tu istina, a što nije treba tek vidjeti. Sa svime tim nemam nikakve veze!
Imam odličnog odvjetnika i očekujem pozitivan ishod! Pa što je meni dva milijuna kuna koje se tu spominju ako ja uprihodim par milijuna eura?! Uostalom, u ovom slučaju ja sam oštećen i meni se duguje, i na sudu ću dokazati da je to tako. Ja sam pošteni trgovac nekretninama i svakodnevno me se može vidjeti na javnim mjestima s hrpom ljudi. Novac svoj imam i ne treba mi tuđi - kaže za Jutarnji list Ivica Đolo (38), poduzetnik iz Širokog Brijega, predsjednik malonogometnog kluba Nacional i fursal Udruge prvoligaša te suprug bivše Miss Universe Ivane Delač Đolo koji je prošlog tjedna “pao” u koordiniranoj akciji policije i USKOK-a, usmjerenoj razbijanju skupine za organizirano varanje građana.
Prema sumnjama istražitelja, Đolo i njegovi varalice ljudima su nudili povoljnu kupnju gradskih stanova i tako od njih izvukli gotovo dva milijuna kuna. Sudeći prema tome, Đolo ne prestaje zadavati glavobolje građanima čiju naivnost i neupućenost objeručke koristi kako bi se okoristio. I tako već cijelo desetljeće...
Inače, čest je “gost” hrvatskih sudova gdje se protiv njega vode različiti sudski postupci zbog prevarnih namjera različite “težine”. Baš kao što je prelijepu Ivanu osvojio u letu, netom prije njezina 26. rođendana kada, prema vlastitim tvrdnjama, nije bila u potrazi za ljubavlju, Đolo je u isto vrijeme koristio svoj šarm, elokventnost i ideje na koje su “padale” osobe iz poslovnog svijeta. Otkad je prvi put prokazan kao prevarant, Đolo redovito odbacuje odgovornost, krivnju svaljuje na žrtve, a da je tome tako svjedoči jedna u nizu dosad neobjavljenih prevara odrađena filmski i koja je, također, rezultirala kaznenom prijavom.
Zzadnji put Đolo se na meti istražitelja našao lanjskog prosinca kada je netko, po svemu sudeći, posumnjao u njegov “novi posao” nuđenja povoljnih nekretnina, mahom u središtu Zagreba po vrlo povoljnim cijenama pa je policija, uz sudske naloge, počela nadzirati Đolu i njegove suradnike.
Prema podacima do kojih su došli istražitelji, ponude zainteresiranim kupcima nekretnina bile su itekako primamljive, pogotovo u centru grada gdje su se nudile po cijeni 70 posto nižoj od tržišne. No, uvjeti za njihovu kupnju bili su sve samo neuobičajeni. Naime, “žrtvama” su prezentirali popis nekretnina za koje su tvrdili da su bile u vlasništvu preminulih osoba bez nasljednika te da su trebale postati vlasništvo Grada Zagreba, a oni da su bili u mogućnosti, kako su tvrdili, srediti im njihov otkup od Grada. No, da bi se to dogodilo i da bi zainteresiranim kupcima mogli osigurati prijenos vlasništva, kupci su morali najprije “riješiti” navodne dugove na tim nekretninama poput nepodmirenih dugova za komunalne doprinose i režije. Za to su od kupaca tražili iznose od 139.000 do 200.000 kuna. Kada bi ti navodni dugovi bili podmireni, trebalo je još platiti otkup stana Gradu Zagrebu, samo 1550 kuna po četvornome metru, piše Jutarnji list.
Da bi prikrili pravi identitet, Đolo i njegovi kompanjoni koristili su lažna imena. Pritom su Đolo i jedan od suosumnjičenih glumili navodnog suca Općinskoga građanskog suda u Zagrebu Zorana Kovačevića, koji radi na njihovim predmetima vezanima za sporne stanove. Također su se predstavljali i kao službenik istog suda Goran Jurković, a pritom su imali i krivotvorene službene iskaznice tog suda na ta imena.