Šime Ramić obrisao je znojno čelo, topeći se pod suncem koje nemilosrdno prži nad bleiburškim poljem: na put je krenuo u gluhu noć iz Zadra i pomalo ga u 70. godini života lomi umor, ali ne posustaje.
Korača u koloni skupa s desetak tisuća Hrvata koji su se i ove godine došli pokloniti sjenama znanih i neznanih pripadnika ustaške i domobranske vojske i civila stradalih koncem Drugog svjetskog rata. Jedan od njih je i njegov stric Marko, koji se nikada nije vratio iz koruških bespuća, zbog kojeg na komemoraciju dolazi posljednje četiri godine. Bio je među prvima na jutarnjem okupljanju ispred lokalne crkve na groblju Unterloibach gdje se pridružio mnoštvu koje se fotografiralo pokraj monumentalnog nadgrobnog spomenika na kojem je uklesano "Majka Hrvata tuguje i plače". - Za stričeve kosti nikad nismo doznali. Dolazim se pomoliti za njegovu dušu i duše tisuća nevinih žrtava – kaže Šime Ramić i otire suze. Piše Večernji.ba.
U nekoliko kilometara dugoj procesiji prema oltaru čuje se samo molitva, koju nakratko prekida reski zvuk sirene. Umor i sparina kose prve žrtve pa urgira ekipa Hitne pomoći. Oni snažniji drže korak, noseći hrvatske zastave koje su se izmiješale sa zastavama HOS-a, čak i američkom, te brojnim transparentima. "Zagreb Titina palanka, dokle idioti?", jedan je od mnogih.
Okolne kuće jednokatnice s uredno pokošenim travnjacima djeluju prazne, bit će da su mještani toga dana uspješno izbjegli gužvu u svom dvorištu.Skupina žena iz Posušja u koloni žustro komentira kako je malo nedostajalo da okupljanja i ne bude. Naime, koji dan ranije pročulo se za inicijativu 21 austrijske organizacije – političke, nevladine i kulturne – kojom se tražila zabrana okupljanja Hrvata na bleiburškom polju. - Dok Austrijanci zabranjuju što radi naša diplomacija – negodovale su. I našeg sugovornika te su vijesti uznemirile. - Žele uništiti našu tragediju, ako nam đavli zabrane, bit će nova tragedija – rezolutan je Šime Ramić, dok kolona s tisućama Hrvata, pod jakim osiguranjem austrijske policije mirno klizi. Ne zadugo. Djelatnici hrvatske zaštitarske kuće u gomili su uočili dvojicu postarijih muškaraca: jedan od njih odjeven je u crnu odoru, drugi pak nosi kapu, obojici na čelu slovo "u". Zaustavljaju ih i pristojno mole da napuste skup. Dok onaj u odori tvrdi da od njega nikome ne prijeti nikakva opasnost, drugi muškarac počinje se opirati, vičući: "Nemaš me pravo dirati, ovo je austrijska državna cesta". No, zaštitari su neumoljivi, a kad im se priključio i hrvatski policajac u civilu, muškarac s ustaškom kapom snažno ga je udario u glavu. Dotad mirna procesija pretvara se u bojno polje, pa udarci lete sa svih strana, sve dok zaštitari nisu oborili nasilnika. Okupljeni viču: "Pustite čovjeka!", dok jedan od zaštitara tumači okupljenoj masi kako je riječ o provokatoru s kojim imaju problema svake godine. "Zar želite da vam dogodine zabrane doći zbog dva provokatora", smirivao je zaštitar ljude do dolaska austrijske policije koja je privela izgrednika.
No, bio je to tek jedan izolirani incident na mirnom i dostojanstvenom skupu koji se naposljetku okupio oko oltara gdje je u podne otpočelo središnje misno slavlje što ga je predvodio mons. Đuro Hranić. - Sad kad se istina, unatoč protivljenju, probija, pokušava se spriječiti našu molitvu za bezimene žrtve. Sve vas koji to teško podnosite, ponizno molim da svojim postupkom ne pomognete onima koji žele spriječiti otkrivanje istine o žrtvama - kazao je nadbiskup đakovačko-osječki. Pozorno su ga slušali i iz prvih redova, gdje su zasjeli predstavnici državne vlasti, poput Tome Medveda, Gorana Marića te predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića. Na Bleiburg su stigla i druga poznata lica iz hrvatskog političkog života poput Milijana Brkića, Vladimira Šeksa, Miodraga Deme, Vice Vukojevića, Josipa Đakića, Željke Markić, Milana Kujundžića, Mire Kovača, gosta iz BiH Dragana Čovića, Mije Crnoje te Brune Esih koja nije željela sjediti u prvim redovima nego je misu odabrala slušati u mnoštvu. No, sve njih zasjenila je pojava Zlatka Hasanbegovića, s kojim se svatko poželio rukovati i fotografirati. Nazočnima se naposljetku obratio i Gordan Jandroković pa im obećao kako će se saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijom nastaviti. No, većina sudionika skupa odmah nakon mise napustila je bleiburško polje. Političari se smijenjuju, dolaze i odlaze, a duše mrtvih na posljednjoj postaj Križnog puta ono je zbog čega će doći i dogodine. Bleiburška tragedija okupila je i brojne trgovce i ugostitelje. Osim pive koja se ispod improviziranih šatora prodavala po 3,5 eura, tražena roba bile su majice s natpisom "Duša Bogu, život za Hrvatsku" i kape s natpisom "Bleiburg" te knjige slovenskog istraživača Romana Leljaka s tematikom istraživanja istine o žrtvama poratnih zločina. No, većini je neophodna bila samo pitka voda, koja je strateški raspoređena duž cijelog beliburškog polja i nužna za sparnog dana poput današnjeg.
